Mogu..
Mogu i dalje zivjeti,nisam ovisna..
Mogu gledati kroz prozor i vidjeti crvene makove..
Mogu i dalje disati,ne trebam zrak..
Ali osjetim miris makova..
Ionako je vec ustajao i tezak je.
Naucila sam da mogu.
Mogu i dalje vidjeti,iako to mozda i ne zelim..
Ali mogu..
Nema vise zastora,sada te jasno vidim..
I ne svida mi se to sto gledam..
Jer sada sam odrasla,i tvoje igracke dosadne su mi..
I tvoje rijeci prazne su mi..
A tvoji pogledi ocajni su,jer traze samo tracak nade i spas..
A najvise boli sto sam ih ja nasla bez tebe.
I mogu i dalje voljeti,cak i ne trebas mi..
Ali nemogu te gledati vise..
Ne istim ocima,jer to zasluzio si to..
Sve moje iskreno je,
zato Dragi nauci zivjeti..
Pogledaj kroz prozor te crvene makove..
Divni su,zaista...