Carob King - Odvažnik svog mišljenja

Igrajući briškulu s Miloševićem u Karađorđevu, Tuđman je zbog nekorektnog i učestalog motavanja trice špadi suigračima-pregovaračima, doveo u nedoumicu i sjebao ne samo Srbe i Bošnjake, nego i Hrvate. Na prigovor Bošnjaka, Tuđman je izbačen iz Svjetske briškulske organizacije sa sjedištem u Malom Pazaru. Tim činom otpočela je debriškulizacija, tj. detuđmanizacija Hrvatske. Tomac i Letica ostali su do dana današnjeg obespižđeni i još uvijek ne znaju kada je Drugi hrvatski predsjednik stvarno imao u ruci tricu špadi, a kada nije. Da bi objasnio samo Tuđmanov lik , Hrvoju-Velikom Šošiću trebalo je nekoliko tisuća stranica. Zamislite koliko će mu stranica trebati da objasni sebi i drugima djelo i učenje najvećeg oca hrvatskog naroda (zato što je već otac, Tuđman ne može biti najveći sin hrvatskog naroda, jer bi ispalo da je poput Isusa sam sebe napravio – makroi iz HDZ-a najbolje ZNAju (SE) koji i čiji najveći sin).
Postoji li još itko tko se sjeća Malog Franje iz 1990. g. u pohabanom odjelu s naočalama za vid čija su stakla bila povezana za okvir ljepljivom trakom, koji se na stranačke skupove HDZ-a dovozio porodičnom krntijom zvanom renault četiri i koji je skoro upucan plinskim pištoljem. U to vrijeme gospođa Ankica je kao zadnja ruža, ispričavam se, dama Hrvatske sama sebi i Franji pravila zimnicu. Nedugo nakon toga Ankica se preselila u Predsjedničke dvore gdje vlada vječno ljeto, pa nije trebala raditi zimnicu. Prvo veliko svjetsko ekonomsko čudo koje je Tuđman napravio jeste da je sebe i svoju porodicu iz Antihrvata pretvorio u Velikohrvate. Dakle, izvršio je velikosrbizaciju sebe i dvjesto odabranih poslušnika. Da je kojim slučajem mene odabrao, ne bih se morao baviti pisanjem ovog i sličnih pizdarijokaza. Velikosrpstvo je simbol za okupaciju i pljačku tuđe kulturne, intelektualne i materijalne imovine i pretvorba u svoju. To je sve ono protiv čega su se Antihrvati borili, a sada im to isto rade Velikohrvati uz pomoć svojih jataka Hrvata. Velikohrvati se od svojih bliskih rođaka Velikosrba, iako ih vrlo dobro razumiju, razlikuju samo po taktikama i strategijama izvedbe pljačkizacije i pretvorbe vlastitog naroda i uporabi svog književnog jezika.
Drugo svjetsko ekonomsko čudo koje je Njofra učinio zbog svoje podsvjesne mržnje prema klasi iz koje potječe, a i onoj u koju nije mogao ući, jeste da je srednju i bogatu klasu uz pomoć svoje političke bande koja je provodila isusovizaciju u ekonomskom i materijalnom smislu, pretvorio u isusovce. Tako je Hrvatska postala najkatoličkija država s preko 130 % stanovništva koji su Isusovi sljedbenici. Nije papa Giovani Secondo zaslužan za ponovno pokrštavanje i pavlizaciju tolikog broja Hrvata, nego turbokapitalista na kvadrat i dvostruki pavlin, doktor svih bolesti, a naročito onih ekonomskih, dr. s konspirativnim imenom Horvat Stranac. Franjo je iz vlastitog iskustva znao da u ovoj o potrošnji ovisnoj civilizaciji samo se budala može dobrovoljno poisusoviti i biti Isusov sljedbenik. Geslo potrošačkog društva je: Vrijediš koliko trošiš! Koliko može trošiti i vrijediti antičovjek, ekonomski isusovac i Antihrvat s rupom u džepu?! Otkad sam se poisusovio, ja sam mislio da će me ljudi više cijeniti, međutim desilo se obrnuto, svi bježe od mene, pa sam i ja sam sebe počeo izbjegavati. Zavodnička moć novca, potrošnje, a i gladnog trbuha je glavni razlog zašto Isus nema stvarnih i iskrenih sljedbenika, već samo interesne jebivjetre.
Tuđmanizacija znači pretvorbašku pljačku Antihrvata i Antihrvatske uz pomoć veličanja nepogrešivosti lika, djela i učenja dr. Franje Tuđmana, što zatim postaje mjera svih stvari – starogrčki rečeno - onih koje nisu da nisu, a onih koje jesu da jesu. Tuđman-isti to sprovode u djelo zbog osobnog pretvorbaškog interesa. Tuđman je znao da ako želi provesti pretvorbu na balkanski način, mora ugasiti svjetlo u balkanskoj krčmi. Za takvu zavodničku taktiku odvođenja svog naroda u stranu bio je najpogodniji dogovorni rat (na lokalnom i globalnom planu).
Priđem krevetu i kažem ženi: «Ljepotice, ljepotice probudi se!» A ona kaže: «Ne mogu! Ne mogu! Tuđmanizirana sam!» Cijelo vrijeme svojoj ženi bezuspješno pokušavam znanstveno dokazati da mi je za moje nedaće kreposti a i za sve ostalo što mi se negativno događa u životu najveći krivac Tuđman. Žena, kao i sve ostale, misli da je glavna krivica u meni i mojoj poslovnoj neinteligenciji. Veli da je najlakše sve svaliti na mrtvaca. Teško je izvršiti detuđmanizaciju moje žene, kad je od mene i Franje dobila kurac, samo što je od njega dobila još veći. Ženama su ipak draži veći nego tehničkiji. Dobro je što je taj kurac mrtav pa nas ne može više jebati, ali je loše to što ga i dalje moramo pušiti. Tuđman-isti, Velikohrvati, kao i novi partizani Domovinskog rata svoje privilegije dobivaju nabijanjem kompleksa krivnje obespižđenom (dezorijentiranom) i ubogom narodu kojem mašu kreditnim karticama, kojima su ih prezadužili, a na kojima piše: «Da nas nije bilo, vi danas ne biste imali državu, grb, zastavu i himnu. Da nas nije bilo , vi ništa ne biste imali. Da nas…» A ispaćeni narod cvili: «Pa zahvaljujući vama mi i nemamo ništa. I na tome vam hvala. Možete zadržati državu, grb, zastavu i himnu, a nama dajte svoje materijalne stečevine koje ste stekli od 1990. g. pa naovamo. Molimo vas nemojte se više boriti za nas, borite se za sebe.» Zaboli me milokliz za duhovnu i intelektualnu tuđmanizaciju i detuđmanizaciju povijesnih i inih istina, da one nisu povezane s ekonomskom tuđmanizacijom i detuđmanizacijom. Problem je što mi danas osim detuđmanizacije moramo izvršiti i dedetuđmanizaciju svih interesnih detuđmanizacija koje nisu ništa drugo nego neotuđmanizacije drugačijih negativno usmjerenih pretvorbaša. I zato kažem vam: «Detuđmanizirati ću vas dok me niste detuđmanizirali.!