s nekog perona na kraju svijeta

srijeda, 27.05.2009.

.izgubljeni znaju kamo idu.

Rekoše mi jednom neki ljudi oštrih bora
ruku suznih od tereta zemlje pod igrama zla sunca
kako kiše padaju za život ustajale budućnosti
no želim li sanjati samo za sebe, nek riješim se srca.

Mene pitanja vrebaju na svakom kutu udaha
i ma kakvo da se vrijeme salije u čaše moje
ne nosim kišobran jer ljudi oštrih bora tvrde
kako kiše padaju za život, a kiša stvara boje.

Da li me plaše zemljane istine što pod korakom šušte
ili to samo sanjarska su posla, ne bih znao,
no vidjeh nazvaše me kukavicom slaba vida

i kako da ne zaustavim osmijeh dok još ga ne vide usne
i kako da prionem u život kad izgubih stado?
Treba li da i ja postanem ovlaš sretan, zao i anoniman?
- 03:22 - Komentari (29) - Isprintaj - #