Dajem sto kuna onom ko pogodi kaj sto sam danas jeo za bilo koji obrok. Nema sanse da pogodite. Naime, odnedavno, ja zivom u "Zoni". Oni koji znaju o cemu se radi vjerovatno se smjeskaju. Naime moji starci su odlucili zivjeti duze, zdravije i kvalitetnije valjda sve u zelji da mi sto duze nabijaju racun za staracki dom. Uglavnom ta famozna Zona je izmisljotina iz pakla za sve ljubitelje cevapa, bureka i ostalih balkanoidnih delicija. Pocelo je to tako da je moj postovani otac na ljeto umalo potpio nasu malu barkicu kad je sjeo na stranu gdje je smjesten motor, mali brodic se propeo poput konja, pramac je poletio nebu pod oblake i samo moja majmunska vjestina spasila je jedino obiteljsko plovilo od tragicne havarije. E onda je shvatio da mora smrsavit al je za pocetak prestao pusiti. Onda ga vise nismo pustali na brod niti dok je bio dolje u vrtu. Zatim je mojeg voljenog kuma streso infarkt, coek zavrsio u bolnici pa su mu metnuli nekakv drot u srce i sad je sve pet. Al kumek je sad mrsav ko cackalica jer mora.... uglavnom krenuo moj otac na tu djetu, a kak ide on idemo svi. Nije to djeta al je naprosto zdrav nacin prehrane, uravnotezeno nesto pa ti hormoni rade kak treba bla bla bla, ugljikohidrati bjelancevine, masti i inzulin. Nije mi bas sve jasno al kad se spomenula soja i tofu mahnuo sam zadnjem vlaku kojim su cevapi i snicli napustili moju kuhinju.
Sada za dorucak jedem kuruzni kruh sa jajima i jabukom i sirom i staaznam cim a sve peceno na maslinovom ulju. Za rucak je salata od SALATE al ono, zdela za kravu nahranit plus kojekakav egzoticni drac tipa ricola ili indijanski grah. Jebote grah od kojeg se ne prdi, eventualno zajodlam. Joj da zaboravio sam vok, napravu od gvozdja, zgleda kao skalp limenog covjeka. U tom vrazjem kotlu se danas przilo, sve odjednom, luk, kikiriki, kokos i puretina.... a da i soja sos. Umjesto chipsa hrdam grasak, umjesto pive pijem... nista. Starci mi cjeli dan ne izlaze iz kuhinje, valjda tek uce kak se sve to kuha jer cisto sumnjam da nekom treba drustvo super zdravih stanovnika koji opce nemaju vremena izlazit iz kuhinje. Nemoram niti reci da ovakva prehrana kosta, no opet ako kasnije ustede na lijekovima opcija i nije tako losa. Jedino sta su ustedili novce drzavi al nema veze.
Nakon dva tjedna ovakva zivota zapravo vam mogu reci da sam se privikao. Nije opce lose, gotovo da me zanima koju vrazju poparu cu sutra jesti.
Usput sam naucio radit kucice za ptice od gomile kokosovih ljuski koje se gomilaju, bit ce dobri pokloni ili suveniri. Kad me vidite na stengama od Dolca kako zbog financiskog kraha prodajem ukrase od kokosa smilujte se i odvedite me na cevape.
|