Ovaj post ću posvetiti svom najdražem piću...pivi



Piva je alkoholno piće dobijeno nepotpunim vrenjem vodenog ekstrakta ječmenog (rjeđe pšeničnog) slada uz dodatak hmelja.

Smatra se jednim od najstarijih alkoholnih pića u povijesti.

Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio napitka. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma i daje pivu sastojke ekstrata o kojem ovisi punoća okusa i koncentracija osnovnog ekstrata piva.

Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljični dioksid. Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra "tekućom hranom". Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka.(Ko onda kaže da pivo nije zdravo )



Vrsta piva ima na tisuće, jer su kombinacije različitih žitarica, hmelja, vode, kvasaca i proizvodnje neograničene. Pivo ima mnogo više različitih varijanti nego vino, iako se valjda 90% piva proizvodi i pije kao uniformni svijetli lager. Pivari nastoje postići uniformnost okusa, bez varijacija ovisno o godini, što je opet tipično za vino. Vrste piva dijele se ovisno o nekoliko kriterija. Ovo su najvažnije i najčešće vrste, s naglaskom na onima koja se mogu nabaviti i kod nas. Osnovna podjela piva ovisi o načinu fermentacije: lager i ale.

Lager

Pri fermentaciji lagera kvasac se sliježe na dno, fermentacija teče sporo i na niskoj temperaturi. To pivo potječe iz Češke i Bavarske, i tradicionalno se odlagalo da leži u tamnim i hladnim špiljama, otkud mu potječe i ime (lagern na njemačkom znači "staviti da odleži"). Relativno je nedavnog nastanka - nedavno znači oko 200 godina. Takav način fermentacije daje pivo bez ostatka šećera (suho), čiste arome. Danas golema većina piva spada u tu skupinu. Postoji cijeli niz podvrsta lager piva. Najpoznatiji su:

Pilsner
Lager pivo koje potječe iz Plzena u Češkoj. Karakterizira ga uporaba hmelja saaz (žatec), koji pivu daje posebnu, svježu biljnu aromu. Najbolji je predstavnik, naravno, original: Pilsner Urquell. Neki pilsneri izrazito su suhi, s posebno izraženom gorčinom hmelja. Najbolji je primjer toga stila njemački Jever.
Primjer: Karlovačko i Staro češko pivo

Helles
Tradicionalno svijetlo pivo iz Bavarske. Od pilsnera se razlikuje po blažem, mekšem okusu, s manje oštrine hmelja. Izvrsno pivo kad je svježe.
Primjer: Ožujsko pivo.

Žitno pivo (Weissbier, Weizenbier)
Tipično alpsko pivo, dakle Austrija i Njemačka. Posebnu aromu daje mu žito iako u njemu ima i ječma. Tipično je mekše, gušće od pilsnera, slađe. U aromi se osjeti klinčić i cimet. Nije prozirno jer se žito ne sliježe nakon prestanka fermentacije kao ječam.
Primjer: Paulaner Weissbier, Erdinger Weissbier.

Ale

Ale je pivo kojem kvasac fermentira pri višoj temperaturi. Prije pojave lagera sva su piva bila ales. Fermentacija tog piva ne završava potpunom pretvorbom šećera u alkohol, tako da su piva ale gušća i malo slađa, ne toliko suha kao lageri. Također, ale fermentacija nije tako "čista" - daje velik broj različitih nusproizvoda, što aleu daju bitno veću kompleksnost no lageru. Danas je ale tipično piće sjevera Europe, prije svega Belgije, Francuske i britanskog otočja. Kudikamo se rjeđe pije no lager, jer ima težu, kompleksniju aromu, što većini pivopija, koji žele čisto osvježenje, ne paše. Evo nekoliko primjera.

Belgijsko samostansko pivo
Kralj svih piva. Među njima najpoznatija su piva trappist, koja se vare isključivo u samostanima trapista u Belgiji i Nizozemskoj.Od najboljeg najboljeje belgijsko pivo Westvleteren. To trapist pivo vari se u samostanu u zapadnoj Flandriji, prodaje samo na njegovim vratima, i vjerojatno je jedino pivo na svijetu bez naljepnice. Svi su podaci - na čepu. No, to ga nije spriječilo da bude proglašeno najboljim pivom na svijetu 2006. godine. Samostansko pivo uglavnom je vrlo teško, kompleksno, najčešće tamno. I vrlo je jako: najjače inačice imaju oko 12% alkohola.
Primjer: Chimay (trappist), Leffe (samostansko pivo).

Kriek
Unikatno belgijsko pivo iz okolice Bruxellesa. Odlikuje ga spontana fermentacija u otvorenim posudama. Ako netko želi kušati pivo slično onome kakvo se proizvodilo u srednjem vijeku, prije no što su se počeli primjenjivati neki osnovni higijenski standardi, neka kuša kriek ili - još bolje - osnovu za njega, gueuze. U slučaju gueuzea gotovo da nećete povjerovati da pijete pivo: kiselo, relativno tanušno, bez gorčine hmelja, bez mjehurića. I fenomenalno osvježavajuće. A ako se u gueuze dodaju i divlje višnje, nastaje kriek. Voće pritom malo ublaži i zaokruži kiselost ovog piva.
Primjer: Belle-Vue Kriek

Belgijski zlatni ale
Kultno belgijsko pivo. Svijetlo, osvježavajuće kao i lager, ali istovremeno s kompleksnošću vrhunskog alea. Fermentira triput, svaki put na drugoj temperaturi. Iako se čini jednako jako kao i svako drugo pivo, ima čak 8,5% alkohola.
Primjer: Duvel

Stout
Englesko ale pivo. U varenju se upotrebljava djelomice karamelirani i prženi ječam, što mu daje aromu čokolade i kave. Iako je nastalo u Londonu, svjetsku slavu stječe u Irskoj, u Dublinu. Da, naravno, govorimo o Guinnessu. Danas je pivovara Guinness u Dublinu najveća na svijetu. Za razliku od belgijskih, britanska i irska ale piva nisu tako jaka, katkad imaju manje alkohola i od lagera.
Primjer: Guinness

Imperial stout
Vrhunski stout. Vrlo gusto, tamno, gotovo kremasto pivo, alkohola oko 7%. Ako vas to na nešto podsjeća, u pravu ste: Tomislav pivo po svemu je imperial stout, osim po korištenju lager, a ne ale kvasaca. Kako se to pivo našlo ovdje, nitko ne zna s obzirom na to da je originalni imperial stout nastao u Engleskoj za potrebe carske Rusije.
Primjer: Samuel Smith's.