|
OVO SAM NAŠLA NA INTERNETU I MISLIM DA BI TREBALI PROČITAT.....
SLUČAJ ŠINTERAJ Dok je cjelokupna hrvatska javnost zgrožena nad stravom koja se mjesecima odvijala u karlovačkoj živodernici, 7DANA objavljuje nova potresna svjedočanstva
Bivši volonteri: “U škrinjama završavali živi psi i tek pristigli štenci!”
Ubijene životinje iz karlovačkog, ali i drugih Higijenskog servisa završavaju u poduzeću Agroproteinka u Sesvetskom Kraljevcu, gdje se u kafileriji toplinski prerađuju na 25-postotni kruti dio, to jest mesno-koštano brašno, i 15-postotni tekući dio, odnosno životinjsku mast, koji se ponovno koriste kao obnovljivi izvor energije u svojstvu energenta, u kemijskoj industriji i kao komponenta u stočnoj hrani, unatoč tome što je u uputstvima za uporabu sredstva T-61 to najstrože zabranjeno
KARLOVAC - Nakon što su tjednik 7DANA i news portal Sedam.hr objavili šokantnu reportažu o stanju u karlovačkom šinteraju, a temu su odmah obradili i dnevnik 24 sata te Radio Mrežnica, što je privuklo neviđenu medijsku pozornost usmjerenu prema tom problemu ali i senzibiliziralo kompletnu hrvatsku javnost, prva bitka je konačno dobivena! U samo dva dana, tijekom petka i subote, svih devet preostalih pasa iz karlovačkog šinteraja je udomljeno. Sedam ih je svoj novi dom našlo u Zagrebu, dok su dva šteneta završila u karlovačkim obiteljima. Iz Udruge PCAP International, koja već pune tri godine skrbi o psima i pokušava ih sretno udomiti, zahvaljuju svim građanima koji su se odlučili za udomljavanje, te medijima koji su pomogli da se prekinu očaj i užas u karlovačkoj živodernici.
Svi psi udomljeni
Prva bitka je dobivena, no, čini se da rat tek predstoji. Ni sva medijska oluja koja je bjesnila prošlog tjedna nije u Higijenskom servisu, odnosno, kod onih koji ga vode, polučila nikakve pomake nabolje. U zgradi u Mostanju i dalje su u jednoj prostoriji bez ikakvih higijenskih uvjeta smještene škrinje za lešine i kavezi koji čekaju nove “stanare”. Nikome nije palo na pamet da se do iznalaženja konačnog rješenja učini bar nešto na poboljšanju uvjeta.
O tome da se tamo tijekom posljednjih godina odvijao pravi zločin prema životinjama svjedoče i potresne fotografije koje su nam nakon prošlotjednog članka u redakciju donijeli revoltirani građani. Oni su, baš kao i svi ostali ljubitelji životinja, izrazili želju da se mučenje kojem su izloženi napušteni psi odmah okonča, pa makar to značilo i zatvaranje šinteraja koji ne udovoljava apsolutno ni jednom od prospisanih uvjeta. A porazno je za ovaj grad da je tako već godinama. Karlovčane najviše pogađa što se upravo njihovim novcem, kunama iz Gradskog proračuna, umjesto pomaganja odbačenim ljubimcima financira kršenje Zakona o dobrobiti životinja i Pravilnika o higijskim servisma. Kome to treba? Životinjama koje pate? Ne. Ogorčenim građanima? Ne. Onima koji od toga imaju izravne koristi? Vjerojatno.
-Po povratku s višednevnog službenog puta ostao sam zgrožen slučajem nehumanog odnosa koji se dogodio u skloništu za napuštene životinje, koji me je i osobno pogodio kao ljubitelja životinja, a kao gradonačelnika ponukao na poduzimanje hitnih mjera za rješavanje postojećeg stanja, te iznalaženje lokacije za adekvatno sklonište za napuštene životinje - priopćio je karlovački gradonačelnik Miro Škrgatić vrativši se iz Alessandrije.
Što podrazumijeva pod poduzimanjem hitnih mjera, obajsnila nam je Snježana Knežević, stručni suradnik za protokol i odnose s javnošću.
- Gradonačelnik je zadužio dogradonačelnika da okupi sve strane kako bi se postojeće stanje što prije promjenilo. Teško je sada reći hoće li se ići u gradnju novog Higijenskog servisa ili će se postojeći preurediti, ali svakako će se nešto napraviti, jer je ovo stanje neodrživo - rekla je Snježana Knežević.
Grad otkazuje koncesiju?
Škrgatić je apelirao i na odgovorno ponašanje vlasnika životinja prema kućnim ljubimcima i naglasio potrebu preventivnog poduzimanja mjera da do takvih situacija ne dođe. Pozvao je sve udruge i prijatelje životinja da svojim prijedlozima pomognu zajednički osmisliti program zbrinjavanja životinja, te obećao punu potporu, kako gradskih strukturama, tako i svoju osobno.
Iz izvora bliskih Gradskom poglavarstvu doznajemo da se u Magistratu najozbiljnije razmatra mogućnost otkazivanja ugovora postojećem koncesionaru “zbog očitih propusta do kojih je došlo, zbog kojih će biti pokrenuto i pitanje odgovornosti”. U tom se kontekstu gradsko poduzeće Zelenilo sve češće spominje kao jedno od mogućih rješenja, “jer bi tada Grad imao potpuni uvid u sve segmete ove osjetljive djelatnosti”. Svoje negodovanje stanjem u karlovačkom šinteraju izrazila je i gradonačelnica Ozlja Biserka Vranića te dugoreški gradonačelnik Ivan Baršić, koji otišao i korak dalje i predložio da se trajno sklonište za pse izgradi na području Duge Rese.
Ovaj bi slučaj, očito je, trebala istražiti i neka druga državna tijela na što, uz sve već objavljeno, upućuju i izjave dvaju bivših volontera koji su mjesecima dolazili u šinteraj pomagati psima, a iz dana u dan su bili svjedocima strahota unutar četiri zida.
-Imali smo slučaj učiteljice iz Karlovca koja je, misleći da će šinteraj biti samo privremno rješenje do udomljenja, donijela tri štenca koje je netko ostavio pored škole. Štenci su u Mostanje stigli u jutarnjim satima. Gospođa je poslijepodne došla u šinteraj s hranom za psiće i s namjerom da vidi kako su prihvatili zatočeništvo kaveza, no štenaca nije bilo. Odmah smo digli galamu i postavili pitanje gdje su psi i što se zbilo. Imali smo što i vidjeti, sva tri psića su završila u škrinji za duboko zamrzavanje. Bio je to jedan od prvih hladnih tuševa za sve nas. A samo vas podsjećam da su ih prema zakonskom roku bili dužni držati 30 dana - priča nam bivša volonterka PCAP Int. i nastavlja s novim potresnim i nevjerojatnim svjedočanstvima.
Žive u škrinju
-Jednom je zgodom u šinteraj stigla crna kuja stradala u prometnoj nesreći. Bila je teško ozlijeđena. Čim je ona stigla veterinar Brozović se pobrao doma. Ostao je samo Vito koji je rekao da mu pomognemo ubaciti kuju u škrinju. Ja sam se tome oštro usprotivila i rekla da to ne dolazi u obzir jer je kuja još na nogama. Pitala sam ga da li je životinja dobila sredstvo za uspavljivanje na što mi je odgovorio da jest, te da bi tebala biti mrtva svaki čas. Ipak sam inzistirala da ostane u kavezu. I što se dogodilo? Bila sam u pravu, ta kuja nije uopće dobila sredstvo za eutanaziju! Poslije toga je živjela još 30 dana, no kako nije udomljena tek je onda bila eutanizirana. Dakle htjeli su ranjenjog, živog psa staviti u zamrzivač! Pa gdje je tu humanost!? - pita se volonterka koja zbog straha od reakcija onih koji su krivi za stanje u šinteraju nije htjela da joj objavljujemo osobne podatke.
Često puta se dogodilo, priča nam druga volonterka, da neki pas zbog bolesti ugine u kavezu. Volonteri bi odmah upozorili ljude u Higijenskom servisu da imaju lešinu uz ostale životinje i da bi bilo dobro da je maknu kako je ne bi vidjeli građani koji dolaze zbog udomljenja.
- No, imali smo slučajeva gdje su lešine tako stajale i po nekoliko dana. Bilo je ljeto i temperature su bile dosta visoke. Jedan je pas uginuo i ostao mrtav u kavezu uz ostale pse puna tri dana. On se toliko napuhnuo da uopće ne znam kako su ga poslije izvukli iz kaveza - priča nam nekadašnja volonterka upozoravajući da nikada tijekom njezina obilaženja šinteraja, a to je trajalo gotovo godinu dana, tamo nije provođena dezinfekcija kaveza i prostora.
I na kraju, no ne manje bitno, nameće se pitanje gdje završavaju sve te uginule ili ubijene životinje iz karlovačkog, ali i ostalih hrvatskih šinteraja? U poduzeću Agroproteinka u Sesvetskom Kraljevcu, najvećem prerađivaču otpada životinjskog podrijetla u Hrvatskoj. Kako se ističe na web stranici te tvrtke, tamo se svakodnevno preuzima životinjski otpad s područja cijele Hrvatske gdje ga se reducira toplinskom preradom, odnosno reciklira u kafileriji na 25-postotni kruti dio, to jest mesno-koštano brašno i 15-postotni tekući dio, odnosno životinjsku mast, koji se ponovno koriste kao obnovljivi izvor energije u svojstvu energenta, u kemijskoj industriji i kao komponenta u stočnoj hrani. No, ono što zabrinjava jest to da se životinje u karlovačkom šinteraju ubijaju sredstvom T-61. Bivši volonteri su nam dostavili i deklaraciju o uporabi i svojstvima T-61 gdje je posebno istaknuto: “Meso, organi i jestiva tkiva eutaniziranih životinja ne smiju se upotrebljavati za prehranu ljudi i zvijeri, kao ni za izradu mesnog ili mesno-koštanog brašna!!!”. Na potezu su Gradsko poglavarstvo i mjerodavna državna tijela...
Tekst: Danijel Tuškan
|
