/
utorak, 29.06.2010.
Otoče, volim te
utorak, 29.06.2010.
Otoče, volim te
|
Ležim na otočkoj plaži i čitam krimić. Vruće je, nebo je plavo, kao i more, čuju se ptice, zrikavci i šum valova. Sezam se mrvi dok grizem još topli panin i pada po šljunku. Klinci s pomagalima za plivanje trčkaraju oko mene. U krimiću se rješava ubojstvo na malom otoku u Atlantiku. Jesen je, hladno je i ekipa nosi tvid, vunu i robusne cipele. Ima magle, vjetra, a valovi se neprestano uz dramatične zvukove lome oko opasnih litica. I svi se likovi slažu kako je lijepo i kako je to sjajno mjesto za odmor i osamu znanstvenika, političara, književnika i ostalih velevažnih ljudi pod stresom. Vjerujem im da bi bilo zgodno za vidjeti, ali ne pada mi napamet biti tamo dva tjedna u komadu, osim ako mi netko ne bi platio. To je valjda razlika između bodula Engleza i bodula Hrvata. Dajte nam slow motion i sunce i mi hepi. Kad mi postane prevruće na plaži bacim se na kauč i čitam poštu. Frend Englez mi piše. „Doći u u kolovozu. Fali mi vaše more. Preporuči mi neki otok ili mjesto na kojem nema puno turista“. Našao je pravu osobu za pitati, mislim dok krckam ručne zglobove i zagrijavam se za pisanje panegirika hrvatskim otocima, koji na kraju ispadne nekako ovako : Dragi Englezu, Ne znam za mjesta na obali, ali otoci na kojima nema puno turista su obično ili dalje od obale ili na sjeveru. Super su za izležavanje, kupanje i divljenje partizanskim spomenicima. Znači, nakon 2 dana će ti dojaditi. Zato predlažem da, na kojem god otoku bio, vrijeme kratiš tako što ćeš posjetiti sva mjesta. I pogledati sve povijesne stvari. Ima ih svugdje, ali možda ćeš morati kopati po vodičima i penjati se kozjim stazama da bi došao do njih. Domorodci su ok, većinom su stari. Nemoj pokušavati pričati hrvatski s njima jer ih nećeš ništa razumjeti. Zbog toga nažalost nećeš moći sudjelovati u drugom najpopularnije sportu iza boćanja, ogovaranju, ali što se može. Većina ih ima rođake koji su dio života proveli vani, pa govore barem malo engleskog. To je zgodno ako kupuješ od njih sir, med, maslinvo ulje,vino ili smokve. Pazi da ti ne bude loše od puno vina i da ne zakartaš službeni mobitel učeći briškulu u konobi. Ako se uželiš plesa pronađi birtiju/disko za mlade na plaži, obično se nalazi na samom rubu otoka, daleko od svega. Nadam se da te neće smetati što su svi u birtiji/disku od tebe mlađi 10 do 15 godina. Eh,da, uzmi zaštitni faktor 50. Baš mi je drago što se opet vraćaš u Hrvatsku. Lijepo se provedi i donesi mi novine s Heathrowa. Love, Candy |
- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 22.06.2010.
Kuća na moru
|
Lijepo je imati kuću na moru. Ujutro se probudite zalijepljeni za plahtu, uz zvukove zrikavaca, istrčite na balkon u gaćama i pogledate prema moru uživajući u vjetriću dok vam se temperatura vraća u normalu. Zatim odete na plažu, pijete kavicu i brčkate se, a popodne šaljete prijateljima s kontinenta slike i smsove o vašoj uživanciji dok vas ne počnu posvati. Smokve rastu u vrtu, pa ne treba ići na tržnicu,a ako je na najbližoj plaži gužva uvijek znate rezervna mjesta gdje je gustoća ležećih turista prihvatljvija. Ne plaćate smještaj,ne plaćate taksi od aerodroma do apartmana 600 kuna, nemate gazdu koji vas uporno tjera da izađete van kad želite vegetirati uz televiziju, a usput vam pokušava uvaliti svoje maslinovo ulje. Kuća na moru spašava vas zamaranja logističkim problemima i planiranjem, a donosi i još jednu prednost-čini vas popularnim. U lipnju otkrijete da vas, zapravo, puno više ljudi voli nego što ste bili svjesni. Rodbina s kojom se viđate na vjenčanjima i sprovodima srdačno vas pozdravljaju. Spominju se nekakvi godišnji u istoj ili županiji do vaše. Znanci se vidljivo razvesele kad otkriju kako će provesti isto vrijeme na istom mjestu s vama. Prijatelji se raspituju u infrastrukturi i znamenitostima. Susjedi rođaka besramno vam se uvaljuju. Taman kad se naviknete na to kako ste važni u životu i sviejtu padne 150 litara kiše po kubičnom centimetru i odjednom vas opet nitko više ne šljivi. |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.06.2010.
Muke po prijevodu
|
(tipkitipkitipkitipkitipki) Kako se ono to kaže? Kaže se....kaže se...ne mogu se sjetiti. Idemo dalje. Kako se pak ovo kaže? Aha! Baš mi dobro ide. Kako sam se dobro sjetila ovog izraza, svaka mi čast. Rasturam. Ako ovako nastavim tih 30 strana do kraja ću srediti za tren. Bit će para,kupit ću si odmah ovo i ono i to ..... Oho, zaplet se zapliće. Zašto se ovdje ponavlja umjesto da samo ore dalje? Zašto ima rečenicu u zagradi, mogla je jednostavno te dvije rečenice odvojiti točkom. Zašto rečenica u zagradi ne ide najnormalnije kao rečenica iza zareza? Zašto su u ovoj rečenici tri zagrade? Nije ovako nego onako, ali nije ni skroz onako nego ovako...zašto moramo znati baš svaki detalj? Reci da se dvoumiš i idi dalje. Ok, još malo do ispunjenja dnevne kvote. Možeš ti to. Još samo malo...samo malo....vrag odnio zagradu i sve u njoj i nju koja je opsjednuta zagradama. Ne mogu više. Dosta mi je zareza i rečenica od 5 kilometara i glavnog lika koji je krele i njegove cure i svijeta budućnosti...mrš.... Ajme, pa tko će još tih 20 stranica, umrijet ću... Ne da mi se....ovo je bila glupa ideja. |
- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.06.2010.
Walkman
|
Glazba je zvonka radost. Čarolija,umjetnost, najbolja stvar od izuma narezanog i zapakiranog kruha. Zašto bismo ju inače krali, dijelili, preporučivali, čak i kupovali? Otkad sam se doselila u veći grad činilo mi se kako bi bilo zgodno imati mp3 player, da brže prođu vožnje javnim prijevozom, da slušam radio i kad sam vani i da se mogu odvojiti od svijeta. Osim toga, baš je zgodno slušati pravu pjesmu u pravom trenu. Cherry pie Sade kad navečer pada kiša, Clarity Johna Mayera dok se voziš na jug,Big Feeling Spandau Balleta dok šetaš nasipom u narančasto-rozom predvečerju. Dok sam ja tako razmišljala bi li ili ne bi kupila player, srećom, Piano man je nabavio Walkman za poslovne svrhe. Čim je na tren zaboravio na njega otela sam mu ga da isprobam to čudo tehnologije. Nakrcala sam ga bitnim stvarima i sada rijetko izlazim bez njega, čak i samo u kvart. Stavim slušalice u uši, zaključam vrata i krenem. U liftu mi radio ne radi, al to je samo sitna gnjavaža. Kad izađem iz zgrade slušam radio/mp3-ice neometano sve dok ne dođem blizu autobusne postaje, kada je zvuk prometa jednostavno prejak. Obično mi se ne da pojačavati pa čekam dok ne dođe autobus i tada navalim na botun za zvuk. Čuje se dosta dobro, osim kad autobus škripi ili skreće, ako neki klinjo ili student kraj mene ne odvrne svoj mp3 player/mobitel na najjače. Kad autobus stane u centru i dalje ne mogu slušati radio dok hodam kroz pothodnik, ali čim izađem vam sve je u redu dok ne dođem do strogog centra, kad se s prometom jednostavno ne treba zafrkavati, pa ugasim Walkman i dalje nastavim na suho. Baš mi je drago što sam popalila taj player. Ne znam kako sam uopće živjela bez njega. |
- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
