Urbi et orbi - moja kolumna

Dragi svi!
Prije svega da vas obavijestim da manje pišem na blogu iz razlog što mi se ostvarila jedna velika životna želja. Dobila sam svoj mali prostor za pisanje. Kolumna je mala, lokalna, ali zaista uživam u njoj. Postoji još ideja koje želim realizirati u budućnosti, ali s obzirom da su to još uvijek, kako sam napisala, ideje, koje se pomalo rađaju u mojoj glavi, pričekat ću još neko vrijeme da se ispeku.
S obzirom da uz kolumnu imam u glavi cijelu tu novu priču, nisam sigurna kako ću je moći spojiti s ovim blogom. Možda će biti nekih promjena. I nakon dugo vremena, opet pišem i knjigu. O, da. Ideja koja mi je došla je, po meni, jedinstvena. Imala sam doslovno "inspiring action". I koristim je.
Čudim se sama sebi da sve to stignem, a nikad u životu nisam više radila, ni na poslu, ni oko djece.

Ima li ovdje koga živog? ;-)
Grozna sam s tim svojim odlascima i dolascima na blog, znam. Ne obećajem da ću ubuduće biti bolja, haha.
Koga zanima kako mi je bilo proteklih par mjeseci? Jel netko primijetio da sam izbrisala onaj veliki i puno komentirani post o svojim razmišljanjima u problemu u braku? ;-) Razmišljanja stoje. Ali valjda sam nakon nekog vremena požalila jer sam intimu stavila do te mjere na uvid pučanstvu.
Ali šta ću se vama ispričavati. Svi smo mi ovdje lišeni osjećaja srama i ono privatno, intimno u nama nas upravo i goni da pišemo. A da nemamo tu žestinu u sebi, ne bismo ni bili ovdje. Bili bismo tamo gdje su i ostali, pred televizijom na kauču, haha.

Voljela bih vas malo čuti. Idem obići par meni dragi blogića. Skupljam kontakte svih vedrih, raspoloženih i pozitivnih ljudi, pa mi dajte i preporuke za takve blogove, jer nisam baš često ovdje.

Voli vas i dalje vrckava Candy. (Isti ovaj pozdrav, samo s pravim imenom, imam u svojoj kolumni). ;-)