Govor "male od Harryja Pottera"
srijeda , 24.09.2014.U svakoj raspravi koja počinje uvodom "Što je nama ženama donio feminizam", odbijat ću poslušati žensku stranu koja tvrdi da nam je bilo bolje kad smo imale manje prava, a jasnije utvrđene granice ponašanja i rada, i točnije znale gdje nam je mjesto. Zašto? Jer ću si svoje jebeno mjesto sama odrediti, i sam taj osjećaj da bi me netko pozivao na red, u meni izaziva kontraefekt. Želim sama odlučivati!
Ali moram priznati da ću nerado upotrijebiti riječ "feminizam". Točnije, do danas sam tako radila. Emma Watson, aka "mala od Harryja Pottera", je u UN-u održala govor u kojem, između ostalog, poziva sve muškarce da djelima proklamiraju jednakost žena i muškaraca.
S obzirom da sam odrasla u kući gdje sam bila tatin "car", naučena tehnikama samoobrane, vještinama dobrog humora, kako otvoriti bocu pive bez otvarača, voljeti nogomet i ići na utakmice, ali i nositi haljinice i pjevati u zboru, i raditi odgovorno štogod želim jer ja sve mogu... nikad se u kući nisam osjetila da sam manje vrijedna od bilo kojeg muškarca. Naravno da sam si i takvog muža našla. Ali društvo me nije štedilo kad sam s 12 godina od curice postala žena. To što sam ja za 13-ti rođendan dobila Barbie lutku i osjećala se kao curica, nije odgovaralo mom izgledu niti načinu na koji su se drugi prema meni ponašali. Probajte biti jedina curica s cicama u šestom razredu pa ćete znati o čemu govorim.
E, sad... priznajem da sam tu licemjer. To što sam ja odgajana i ponašam se kao da sam ravnopravna s drugima, ne znači da je tako i većini žena, a kamoli muškaraca. I to sam, negdje usput, zaboravila, ili zanemarila... činjenicu da u Hrvatskoj većina žena, što zbog odgoja, što zbog društva, što zbog "tradicije", nema jednaki položaj kao i većina muškaraca. Da ne bih bila ovako apstraktna i općenita... od 10 parova s djecom, u kojem postotku je muškarac taj koji pretežno mijenja novorođenoj bebi pelene, naspram postotka žena koje to rade pretežno? Od 10 direktora koje poznajete, koji je postotak muškaraca, a koji žena? Od 10 poznanika koji su dobili otkaz ili nisu dobili posao jer "će otići na porodiljni", koliko je žena, a koliko muškaraca? Khm... imala bih još puno primjera, očitih i žalosnih, da smo svi mi zajedno stvaratelji takvog ozračja, gdje biti žena znači imati "teži put", od muškarca u istoj poziciji.
Nekakav zaključak bi bio:
Kao prvo, ispraviti odgoj koji nije bio "ispravan" je jako jako teško. Mi žene same moramo biti nosioci promjena koje želimo postići. Što je veći broj žena koje ne misle svojom glavom, to će biti veći broj muškaraca koji će to činiti za njih.
Kao drugo, u Hrvatskoj biti zaposlena majka i uspješna žena je privilegija dostupna tek rijetkima od nas. Probajte biti žena od 34 godine koja se tek udala, i nije još rodila, i naći si dobro plaćen stalan posao u privatnom sektoru. Imati djecu je blagoslov, ali ne uz upitnu egzistenciju, preskupe vrtiće i sadržaje za djecu, i stigmatiziranje žene kao majke samo zato jer je majka (ona bi i dalje trebala moći zadržati sve ostale svoje uloge, ako to želi).
Kao treće, mi tako pogrešno razmišljamo o "ženskim" i "muškim" poslovima. To što ja kuham, perem i brinem o ukućanima se podrazumijeva za većinu udanih žena. To je moj izbor, i radila bih to svakako, ali to da se to podrazumijeva me često frustrira. Moram se samo ovoga sjetiti kad se sljedeći put budem libila stati u obranu ženskih prava i upotrijebiti riječ "feminizam" u najpozitivnijem mogućem kontekstu. Kad me se pita: "Di su mi čarape? Šta ćemo jest?"... U ovome će se prepoznati sve brižne majke koje dnevno obave tisuću sitnih poslića koji se "podrazumijevaju". Jer mi smo žene.
I zato, hvala ti, Emma Watson... popularna si, pa možda uspiješ utjecati na nekoga, na barem nekoliko muškića da se priključe širenju svijesti da trebamo još debelo proraditi na izjednačavanju prava muškaraca i žena.
Ovom prilikom nisam se dotakla globalnih problema obrezivanja ženskih genitalija, kamenovanja žena koje je netki "oskrvnuo" silovanjem, i sličnih odvratnosti.Oni koji misle da nema nejednakosti između spolova neka malo i o tome promisle.
Zato, go, ladies! Naravno da možemo sve, samo se tako moramo i ponašati! :-)
komentiraj (6) * ispiši * #
Biste li Vi nekome otkrili da mu je partner nevjeran?
petak , 19.09.2014.Do prije dvije godine sam imala čvrst i principijelan stav do teme nevjere u partnerskim odnosima. Varanje je nedopustivo, ali dogodi li se odmak od te moralne vertikale, istina oslobađa. I muškarac će kao Steve Mirandi u "Sex i grad 1" priznati sam od sebe da je varao i svim silama raditi na oprostu.
A do pred pet godina sam mislila da je prava ljubav prava ljubav. I tu nikad nema varanja.
Holy shit, was I wrong.
Vjerovat ću i dalje da je moj muški primjerak doma vjeran, da ako je nešto sitno nekad i bilo, da nikad nije prešao onu granicu preko koje nema povratka. I to ne zato što me voli i jer je ljubav prava, nego zato što je to neki njegov stav. Sve je to do odluke. Varaš ako je to tvoj đir, ne varaš ako si uvjeren da je tako ispravno i imaš volje po tome postupati. Čak i onda muški pritisci i lake žene mogu napraviti svoje. Ali principijelno, ja dijelim ljude na varalice i nevaralice, i ljubav nema ništa s tim.
Konkretno...
Mislim da samo muškarci između sebe znaju pravu istinu, i to djelomično. Tu ih također dijelim u dvije skupine 
:
1. Skupina pravih kurviša koji svoja varanja imaju radi sebe, pa ćeš nerijetko čuti da su imali ljubavnice i po nekoliko godina, a da to nitko od muškog društva nije znao. Oni su "varalice".
Oni koji će reći: Jebo takvu ljubavnicu s kojom se nećeš ni pohvalit spadaju pod skupinu 2.
2. Pod pritiskom društva/godina/hormona pronalazi se ljubavnica. To čak ne mora nužno biti priležnica u punom smislu te riječi. Za zadovoljenje potrebe "imati trofej van braka" i "pokazao sam si da sam i dalje poželjan i faca", dovoljno je zabrijati s nekim u pijanom izlasku, ili dopisivati se pomalo zločesto preko skype-a... sve to pruža svrhu. A svrha je osjetiti se poželjnim, mladim, van okova braka. To su kukavice koje brak žele, obitelj vole, ali još bi nešto malo... nešto... bili dečki. U ovoj skupini mogu biti i "varalice", ali nažalost, pod nekim okolnostima i "nevaralice". 
Nabijem vas sve skupa jedan drugome na... tekući račun. 
E, sad, slučajno sam saznala da je jedan poznanik mix između skupine 1. i 2. (između kurviša i "uzet ću bilo što samo da malo živnem van bračnog zatvora"). Ponekad se družimo svi zajedno, onako u parovima. I svi jebeni atomi u mom tijelu vrište: krme jedno usrano. Posebno nakon što sam ga vidjela kako se s nekom ženskom za rukice drži u večernjem izlasku. Inače, njegova žena mi je rekla da ju nagovara da imaju još jedno dijete (nisu baš mladi). Rekla bih da ona pojma nema o njegovim izletima. Zajedno se druže, bave sportom, sve štima... osim njegove povremene nevjere. I u svemu tome, UOPĆE mi nije najgora ta nevjera, nego taj stav. To laganje i varanje. Ta dvoličnost. Ma blaženi bili kurviši kao što je Mile Kitić (kojeg ne cijenim ni ne slušam, da ne bi tko mislio 
). U nekom intervjuu je pitan je li varao ženu. A on i žena sjede u kuhinji. I kaže Mile: "A šta da lažem, jesam, varao sam". A njegova žena pored njega mrtva hladna: "Jest stvarno, varao me, što ćemo se lagat". 
Đubre sam i znam da smrdim, ali ni ne koristim deodorans.
I istovremeno mi je žao te krasne žene (poznanice, ne žene od Mile Kitića 
) jer je tako ful zgodnu, pametnu, simpatičnu muž vara, ali joj i zavidim na blaženom neznanju u kojem (nadam se) živi. Ne mogu vjerovati da sam u stanju ovako nešto izreći.
Osobno, svaku glupost bih oprostila ako bi bila iskreno pokajana i prijavljena. Također nešto za što sam mislila da neću nikad biti sposobna izreći. Nadam se da mi nikad neće trebati ta vještina.
Moja sestra je rekla za muške, da su ili "tulavi" ili dobri. Tulave nitko neće, a dobri su uvijek potencijalni varalice. Haha.
I prije nego se netko zapita: "A jesi li ti vjerna (i pritom sretna)?". Totalno. Može se to. 
komentiraj (3) * ispiši * #