Malo o meni

Dragi moji!
Danas je dan kad bi bebo trebao doći na svijet. I to maleni vodenjak, neće biti jarac kao mama. Mužić je sav sretan, jer kaže da je i jedan jarac u kući dovoljan, a kamoli dva. I ja bih isto rekla za lavove, tako da...
Uglavnom, ja sam doma, sjedim, osluškujem svoje bolove od kojih još nema neke koristi, i čekam da krene moj zamišljeni prirodni porod. Doktorica mi je čestitala što sam došla do kraja, još je jednom prokomentirala kako mi je trudnoća bila teška, i da je super što sam izdržala do kraja. Ali kad se tako puno paziš kao što sam se ja, to utječe na i na činjenicu da se trudnoća može prebaciti.
Ionako će biti kako mora biti, Bog ima plan za mene, a slatki bebo svoj karakter koji nam odlučuje pokazati i prije rođenja. Jedva ga čekamo.
A, vi, ljudi moji, ne možete zamisliti koje smo mi radove imali po kući. U razini onih kad prvi put useljavate u stan. Htjela sam da sve bude savršeno za budućeg ljubimca cijele obitelji. Božo je već mjesecima svaki slobodni dan bio sa mnom, nešto radio. A mužić, taj intelektualac, čak sam i njega uspjela natjerati da zasuče rukave i primi se šljakerskog posla. Sve zavjese su postavljenje, utičnice promijenjenje, regulatori topline na pločama za grijanje novi, nova izolacija, pofarbano, novi namještaj (Božo sam radio), plafonijere postavljene, krevetić i prematalica na mjestu, svi kutovi za bebu spremni, ma vojsku sam napravila od svih nas. Potrošili smo i novaca i vremena, ali bebo ima uvjete kao za slikovnicu. A najvažnije od svega, ljubav koja ga čeka je neizmjerna. Jedva ga čekamo. Ali jedva. Ne spavam po noći, buljim u taj prekrasni krevetić i zamišljam kako će bebo biti u njemu i slušati ću ga kako diše. Onda će on plakati, ja ću ga uzeti k sebi pa će cikiti i biti sretan. A ja tek... A onda me ulovi period razmišljanja o klistiru, epiziotomiji, hoće li porod ili bebo biti pretežak, hoću li se uspjeti otvoriti, i ostali strahovi i sumnje. I tako prođe noć u razmišljanju. Bauljam po kući, slabo spavam, po danu sam tankih živaca zbog toga, i tako.
Moram pohvaliti mužića, ima strpljenja za mene kao nikad prije. Ja sam stvarno nemoguća, ponašam se kao curica koja ne može 5 minuta biti sama, a on se ponaša kao neki dobri tata koji me pomazi, utješi, zaštiti... I ne znam kako bih drugačije... Ipak treba hrabrosti za ono što nas čeka. Definitivno najvažniji dan u mom životu je preda mnom, vrlo blizu, danas, sutra, ovaj tjedan, vidjet ćemo!

Eto, nije me dugo bilo, a čak i kad imam komp, bilo je previše radova da bih mogla satima sjediti i pisati i čitati blog. Svima vam hvala na lijepim željama, žao mi je da vam nisam bila u mogućnosti čestitati Božić i Novu godinu na vrijeme, ali dobre želje ionako idu iz srca, čak i kad ostanu neizgovorene.

A sad slijedi mojih 5 otkrića:
1. Ljubila sam se sa ženom (i nije bilo loše).
2. Imam smeđi pojas u karateu (tu se i sama začudim).
3. Skoro dvije godine bila sam vegetarijanka (i vjerujem da ću nekad opet biti).
4. Uvjerena sam da imam neko šesto čulo pomoću kojeg mogu osjetiti neke stvari unaprijed. I redovno sa tim svojim "darom" nasmijavam mužića koji u to vjeruje kao ja otprilike u to da on ne gleda pornografiju.
5. Od svih ljudi na svijetu potpunu ljubav bez granica uvijek će imati moja sestra.

I za kraj, kako vidim da je ovaj lanac već uzeo maha, a ja zaista ne znam kome ga poslati, napravit ću ovako. Zamolit ću vas, dragi moji, koji me čitate, a koji niste objavili svojih 5 istina, da se osjetite pozvanima i napravite to. Umjesto prozivanja, ja molim sljedećih 5 čitatelja koji nisu napravili svoje "otkriće" da isto učine.
Toliko od mene. Kako bi Rode rekle, vibrajte za lagan porod, javim se još dok stignem.
Voli vas candy, mom to be.