U početku sve djeluje tako bajno mislimo, imamo sve, postigli smo sva dostignuća.
I baš kada pomislimo da tok života ne može biti bolji, kada sve djeluje savršeno, neopisivo…
Tome dolazi kraj.
Nailaze komplikacije i neki sistemi se počinju polako ali sigurno rušiti……
No uglavnom, hoću reći – kada počnemo misliti svojom glavom, kada počnemo shvaćati filozofiju života. Kada živimo i uživamo u periodu života gdje smo bez brige i pameti. Posjedujemo sve zaželjeno, imamo prijatelje, bez kojih bi život bio podosta otežan. Kada shvaćamo koliko zapravo određene ljude volimo, ne možemo niti zamisliti kako bi bilo da baš te osobe život odvede neki drugim putem. Iako su dovoljno blizu, ta udaljenost djeluje svjetlosnim godinama daleko…
Ali takav je život, prvo nas spaja s ljudima, i baš onda kada nam ne može biti bolje, razdvoji nas od dragih osoba.
Zato treba svaki dan proveden s dragim ljudima iskoristiti koliko god se može, baš kao da je to posljednji susret. Jer možda već sutra ta osoba ode, bez pozdrava, bez oproštaja…
I slijedeći put ju vidimo tek…-Nikada
Ili jednom… ( ehh kad bi mi još bar netko mogao definirati jednom, koliki je zapravo njezin «rok trajanja» )
Svi mi imamo prijatelje s kojima proživljavamo svakodnevicu. Sve je to lijepo dok smo u fazi školovanja ( mislim na srednju školu ), ali što kada baš ti prijatelji odluče nastaviti školovanje, negdje Bogu iza tregera i još 3 kilometra dalje, pa na prvom račvanju lijevo…
Da li se onda plamen prijateljstva rasplamsava ili samo polako utihne?!
U biti poanta je; danas imamo sve, već sutra nemamo ništa, nastavljamo praznih ruku. Borimo se ispočetka, prihvaćamo nove izazove, koračamo novim stazama i putovima …
Upoznajemo nove ljude, gradimo nova poznanstva, pitanje je da li će to opet biti ono staro…
Jer prijatelj ako je pravi, istinski, upoznaje se samo jednom. Jer je jedinstven. A onda sudbina odredi da je došlo vrijeme da nam se putovi raziđu, svatko svojom stranom!
Eto, žalosno, ali istinito. Suđeno je da nam i one najdraže, najmilije osobe samo «prošeću» kroz život. Pa se ti dalje snalazi kako znaš…
I onda je kao život lijep, divan, krasan, aha je, je maunu. Zašto nam se onda ovakve stvari moraju događati?



Zaključak;

Nakon što napisah ovo, krenuh pročitati, jednom, drugi put, pa čak i treći…
moram priznati teška srca da mi je u jednu ruku krivo što sam to uopće napisao, što uopće razmišljam o tako
nečemu. Ali eto, i to je sastavni dio života, koji nas očekuje.
...I sada kada sam sebe pokušavam natjerati da shvatim da je to zapravo baš tako u životu. Stvarno mi dođe da se rasplačem, ali doslovno...
Da će doći period kada ćemo se rastati od prijatelja, obitelji, ujedno dragih osoba, koje su nas vodile i učile da u životu postanemo i postignemo NEŠTO. Istina, u kontaktu se s takvim ljudima može uvijek biti. Ali nikada više, ona zafrkancija, zajedničke borbe, svladavanja kojekakvih uspona i padova, zajednički smijeh kod provale nekog bijesnog fazona. Ma u biti ono predivno provedeno vrijeme… GDJE SU SAD ONI DANI….

Posveta;

Krešo, Veselin, Dario, Jelena, Davor, Mladen, Aleksandar, Gordan,
(ako sam nekoga izostavio, bez ljutnje. Posveta je svim meni dragim ljudima, a oni jako dobro znaju koji su… )


... ... ...
Možda je ovaj post u neku ruku, glup, jadan i bezvezan. Ali meni predstavlja veliku zagonetku. Pa svatko, tko imalo mučne glavom, shvati što je ovaj mladi, neiskusni (životno), prolaznik htio reći s ovih par bijednih slova………………………………………………

POZDRAV!!!!!

R e v o l t / R e s p e c t

srijeda, 07.05.2008.

Životna filozofija... II. Dio By; Sale

Ljubav… mržnja… grijeh… poštenje… brutalnost… omaložavanje… uzdizanje…

Eee da, sve su to elementi koji nas prate u životu! Elementi svakodnevice, sve bi bilo isprazno, monotono, bez navedenoga…


Ljubav – Ljubav je teška, da ne kažem neophodna, ali i slatka životna zagonetka, s kojom se svatko prije ili poslije susreće. Ljubav je igra u kojoj pobjeđujemo i gubimo. Ma kakva bila, ljubav je ljubav… Svaka osoba na ovom svijetu ljubi i voli. Jednom…dvaput…triput…
Ne moguće je ne voljeti, ljubiti. Ljubav nas ispunjava, čini nas sretnijima, pokazivanje emocija. Nešto predivno, davati se voljenoj osobi. Uživati u zaljubljenosti, ma jednostavno sedmo nebo…
Provoditi vrijeme s voljenom osobom, usrećiti tu osobu a ujedno i sebe… - Dopustiti da nas osjećaji ponesu, pogledati besprijekornosti u oči i suočavati se s vrlinama zaljubljenosti… Divan i neizostavni ciklus naših života!!!!!

Mržnja – Khmm, khmm, teško mi je išta na temu ovoga napisati. Mržnja, što uopće pojam mržnja znači?! Koja je najjednostavnija definicija mržnje? Ne znam……….
Ili voliš ili ne voliš!
Kakav je osjećaj mrziti, je l' to ono; ti si meni napakostio... -zbog tebe su mi lađe potonule... -smetaš mi u životu... -stvaraš mi samo neprilike...
Je li to osjećaj mržnje, stvarno mi je taj osjećaj nepoznanica.
A pošto je na bazi negativnosti, ne želim znati kako je to, mrziti…

Grijeh – Oni nam se događaju svakodnevno, možemo ih uvrstiti u velike ( nepopravljive ) i male (lako zaboravljive ).
Nitko nije savršen, i svatko ima pravo na pogr(ij)ešku. Bila ona svjesno ili nesvjesno načinjena. Da nema grijeha, možda ne bi ljudi imali poteškoća i problema u životima. Grijesi, kakvi bili postoje s razlogom. Život ne bi bio tako intrigantan da ljudi ne griješe, pa kasnije ispravljaju pogreške. Zapravo, fascinantno je vidjeti kada čovjek pogriješi i onda se trudi svim silama popraviti i ispraviti načinjenu «štetu». Ponekad je teško uopće shvatiti grešku i onda na sve to još i popraviti je. Da, kako rekoh, očito je da su grijesi tu, među nama s nekom svrhom. Griješili mi ili ne, bitno je da se trudimo popraviti to i da osoba kojoj je «šteta» načinjena shvati naš trud. Pa makar on bio negativnog ishoda…

Poštenje – Eto još veće enigme. Teško je biti pošten, jer s jedne strane napraviš dobro s druge loše. Nekome pomogneš, nekome odmogneš! Da, tako to biva. I to je nepromjenjivo, takva je nazočnost poštenja. Dopuštanje kojekakvih malverzacija i onda jadno i sažaljeno glumljenje poštenjaka, fuuuj. Najbolje bi bilo opisano poštenjem između dvije osobe. A to svatko shvaća o čemu je riječ ako ima najboljeg prijatelja. (A tko nema…) Dakle poštenje i lojalnost između ljudi. Po meni je to najveća vrlina kod čovjeka. A da ne pričam o poštivanju odluka, poštivanju djela, shvaćanje željenog postignuća i tako dalje i tako bliže! Poštujmo se jer nas to zbližava…

Brutalnost – Ajme teške li riječi. Fizička ili verbalna brutalnost, kakva god bila odvratna je. E tu stvarno ne vidim smisao toga. Zašto nam je ona uopće potrebna? Pa zar je i ona toliko neophodna? Koja je svrha zlostavljanja što među ljudima, što čovjeka i životinje. Zar je to način življenja, ma sramotno. Ili samo dokazivanje na bazi brutalnosti, pa kakvu osobu tako što može zadiviti? Koga to može simpatizirati, takve osobe očito vide samo tamnu stranu života. A opet im je to možda nametnuto na raznorazne načine tokom života. Pa samo tako znaju postupati…

Omaložavanje – Također nam je potrebno, i ne vjerujem da postoji osoba, koja nikada nije nekoga omaložavala. Pokušala nekoga, spustiti na nivo koji je odavno pređen. Poniziti nekoga, da bi druge zadivili. Ma u biti omaložavanjem samo pokazujemo kakvi smo mi zapravo ljudi i što smo sve u stanju napraviti da druge «pokopamo». I onda kao na takav način ispadnemo velike face, nedodirljivi. Nema nam ravnih, ma žali Bože. Takvim činom si samo dopuštamo da drugim ljudima padnemo u očima. I to zapravo na nesvjestan način. Mislimo kako smo omaložavanjem postigli neznam ti ni ja šta. A u principu samo tonemo i tonemo sve niže…

Uzdizanje – Svatko sebe pokušava na sve načine uzdignuti i pokazati se svijetu u najboljem svijetlu. Pokušati dočarati zapravo ono što uopće nismo. Ali svejedno svatko se diči dizanjem sebe i smatra da je postigao nemoguće postignuće. Nitko ne shvaća da možda kada bi pokušao uzdići druge, svoje najdraže, da bi tako, na taj način ujedno i samoga sebe uzdignuo. Ali ne…
Svatko sebi želi pripisati zaslužene i ne zaslužene uspjehe. Dok drugima nameću vlastite neuspjehe. Hmm, zanimljiva je teza kako svi želimo sebi sve naj, naj. Da bismo drugima dali što bolju sliku o sebi, a u biti smo i sami svjesni da smo daleko od tako nečega. Pokušavati podići vlastiti moral, koji znatno pada i pada i pada....................................





POKAŽIMO SVOJU KARAKTERNOST I BUDIMO ONO ŠTO JESMO, RADIMO ONO ŠTO NAJBOLJE ZNAMO!!!!
A OVE PRIJE SPOMENUTE NAVODE OSTAVIMO NADOLAZEĆIM NARAŠTAJIMA KOJI ĆE SE S TIME TEK UPOZNATI…

utorak, 06.05.2008.

Životna filozofija... By; Sale

Jesmo li ovdje samo zbog ravnoteže među zvijezdama ili smo stvoreni da težimo nečemu većem?

Jesmo li tek obične marionete kojima drugi upravljaju?


Život se sastoji od svakodnevnih nizova uspona i padova. I iz dana u dan moramo puniti baterije za nove pobjede odnosno poraze. Sami se borimo za pobjede, dok drugi brinu o našim porazima. I dok se trudimo težiti ka nečemu boljem i većem, uvijek nam se nešto ispriječi na putu, neke prepreke, koje nam papre i otežavaju željeni cilj. Tako je to kada želimo nešto više od života. A kada krenu oni famozni padovi, nižu se problem za problemom, i tonemo sve niže i niže. I kada pomislimo da gore ne može, nađe se netko tko nas pokopa… Dali su naše težnje i očekivanja od života nešto neispunjivo, nešto što se ne može postići?!? Koliko je zapravo život težak, što sve od njega moramo naučiti…U principu život je velika borba, s kojim se jako teško boriti jer u ponekim aspektima nas nadjača a da toga nismo ni svjesni! Ali treba se boriti, nikada olako sve ostaviti i samo prekrižiti ruke. Poznato je da se za lijepe i dobre stvari treba svim snagama boriti. Već će nam se to nekako kompromitirati…A da ne bude sve tako crno. Život ima i nekih prednosti. Rođeni smo da mislimo, razmišljamo, radimo, volimo! Eihh da, volimo…Ljubav – kažu, danas je ljubav precijenjena. Možda, možda i nije, a možda su u šumi… Mene je taj osjećaj «pomazio» i dopustio da volim. Da u biti saznam što znači nekoga voljeti. Vidjeti kako je kada nekome pokloniš svoju dušu, srce, osjećaje…Neki si dopuste da izgube ono što vole, pa kasnije kažu – Tek mi je sada jasno što sam imao i koliko mi je značilo. A tada je kasno…. Moramo čuvati i cijeniti ono što volimo. Možda samim time otežamo gubitak toga! Nikada dopustiti da nam netko pokušava narušiti izgrađeno. Ljubi i voli onako kako znaš, jer sve ima svoje zašto! E pa tako ću i ja, ljubiti i voljeti, i nadasve čuvati tu ljubav, jer mi to u životu znači apsolutno sve. ( Matea, volim te! ) I uvijek ću cijeniti ono što trenutno imam… -Ne dopustiti si onu poznatu …što bi bilo kad bi bilo…? Imat' ćemo onako kako si napravimo, a za posljedice možemo samo sebe kriviti! Možda bi trebali otići nekim nepoznatim putem, donositi nove životne odluke, zaboraviti prošlost ( nekada je to preteško, nemoguće), gledati sadašnjost i očekivati lijepu budućnost. I iskoristiti svaku priliku koju nam život pruža, da ne bi kasnije gledali tužnog pogleda kako odlazi u nepovrat. Sklopiti oči i sanjati o boljem sutra….
Život se sastoji od niza uvjeravanja, pokušavanja, učenja. «Budala uči na svojim greškama, pametan na tuđim.» Pa ne bih se složio, ponekad je bolje neke stvari iskusiti na vlastitoj koži, tada se barem uvjerimo što zapravo znači pogriješiti. Ima jedna zanimljiva teza – život je čupav i dlakav (kad ga obriješ nikakav). O.K., istina, nekim stvarima jednostavno ne možemo upravljati ali u suštini je uvijek onako kako samo odredili odnosno onako kako smo napravili. E sada;

1. Svatko je krojač svoje sudbine...

2. Sve je zapisano u zvijezdama...

Što je tu zapravo istina?!
Ma kako bilo, teško je sudbinu nadmudriti ili joj se suprotstaviti. Uvijek moramo biti na oprezu, spremni i očekivati ono moguće, jer se ono nemoguće svakodnevno događa!!!!!

petak, 02.05.2008.

" Prijateljstvo " & Prijateljstvo

Ponekad se zbilja znam priupitati što je «Prijateljstvo» odnosno Prijateljstvo?!
Eto pokušati ću dočarati definiciju «Prijateljstva» i Prijateljstva…
Pa da razotkrijemo i taj misterij ( Yeah Right )!

Teško je danas znati tko ti je prijatelj, jer sve se svodi na to da i od one osobe koju smatraš najboljim prijateljem ti zabije nož u leđa, i onda ga još s guštom okreće. ( I to naravno, sve nama iza leđa. ) Zar je to prijatelj?! Ne znam, zbilja, ne znam!!!!!!!!!!!!
Nego, po nekim mojim vizijama ( koje su izvučene iz praznog prostora – moje glave ) bih rekao da se «prijateljstvo» može opisati tipa ovoga.
Skupi se ekipa, pijanka, zajebancija, lud provod… -i opet sve se svodi samo na zajebanciju!
E sada, da li se može računati na te ljude? Da li od njih ikada išta možeš očekivati? Ja bih rekao da ne. Barem ja to još nisam doživio! Znači takvi ljudi «služe» samo za podizanje atmosfere i blago rečeno ispunjenje vikenda u maksimalnim granicama. Možda se pokaže pojedinac kao osoba od povjerenja i krije se pod maskom dobrog prijatelja. Ali opet kažem iza leđa te pljuje i pokušava smjestiti na sve moguće i ne moguće načine! I tako ljudi žive u zabludi jer misle i cijene ono što takva osoba daje i pruža. Dok druga strana jedva čeka podvaliti neku spačku. E sada kaže ovako; Čuvaj se «prijatelja», jer za neprijatelja znaš što misli o tebi!
Takvi zaslužuju samo jedan kompliment, pljuvanje u facu!Eto to bi po meni bilo «Prijateljstvo»………………………….


A sada evo još veće enigme, kako prepoznati pravog istinskog prijatelja??????
Khmm, khmm…
Ljudi vjeruju da pravo prijateljstvo dolazi s dugim nizom godina poznanstva. Pa zar nekoga moraš poznavati čitav život da bi mogla ta osoba steći tvoje povjerenje? A opet, nikada nikoga nećemo upoznati kako treba, jer ljudi uče cijeli život…
Nadalje, smatram da je poveznica istinskog prijateljstva otvoren i iskren odnos od samoga upoznavanja te osobe. U to vjerujem iz razloga što one osobe koje sam smatrao prijateljima su jednostavno ili odšetale iz mojeg života ili su se svim snagama potrudili uništiti prijateljstvo ali u svoju korist. Znači, iskoriste te uzmu sve što trebaju i onda mili moj, 'ko te je..!
Ali dobro i to je iskustvo više, samo to…
Ja sam uspio steći one prave prijatelje. Barem vjerujem da su pravi jer do sada je sve bilo izvanredno. I čvrsto vjerujem da će tako i dalje biti, jer za takve ljude se vrijedi boriti do zadnjeg atoma. Oni se upoznaju samo jednom u životu, takvih više nema. Jedni jedinstveni. Prijatelji dolaze i odlaze, na nama je da zadržimo one najbolje…….
Mislim da je dovoljno reći kada prijatelj uvidi nešto gdje ti može pomoći i odmah se založi za to, bez da ti to zahtijevaš od njega …
Kada shvaća da se o svemu da raspraviti i neće dozvoliti da neke sitnice naruše dotada izgrađeno. Kada se konstantno bori za tebe. Koji te jednostavno doživljava kao dio sebe, koji će ti reći sve bez obzira bilo to pozitivno ili negativno. ALI JE ISKRENO. I to je ono što se cijeni. E to je po meni prijatelj!
I za takve dajem ruku u vatru…-ma šta ruku, sebe! Vjerujem da neću ostati kratkih rukava od druge strane……….
Ja dajem 110% sebe za:

Krešo
Dario
Veselin
( 4 – Forever )

I da se ne zaboravi, ništa manje vrijednoj susjedi… ( ipak šećer na kraju )

četvrtak, 01.05.2008.

... ... ... P o s v e t a ... ... ...

Rek'o Bože da ti bolje odmah priznam ako umrem sutra, i ne izađem sa suncem idućega jutra. Neka spale moje tijelo i čuvaju mi pepeo. Neka slave, samo nek' im bude veselo. Neću bježat, ako nema vremena, ništa ne trga srce kao tuđa nevjera.Ja ću svirat uz nebeske svirače, pa da čuješ brate kako ova pjesma plače.
Vratit ću se nazad, ako umrem sutra, živjet ću u vašim riječima jednog jutra.
Kada sjetiš se kako bili sretni ste, iz dobre namjere zapali jednu za mene. I ako budeš imaš jednu tu od mene, ništa me ne drži više nego uspomene, samo jednu stvar zamolit ću te fakat,
ako umrem sutra, obećaj mi da nećeš plakat. Pali jednu svijeću ako umrem sutra, i ne vidiš me više sljedećega jutra.
Vidjet ćeš me opet kada smisao nađemo, vratit ću se nazad kao tvoj čuvar anđeo. Griješio sam, jesam, ne budi sad ljut.
Al' nekad krivi korak odredi cijeli put, samo jednu stvar Bože, još te molim. Pazi mi na majku i reci da je volim.

Možda me neki zaborave odmah, možda neki niti ne primijete, 'ko zna? Ako umrem sutra šaljem zadnji pozdrav, siguran sam sa ću vas još bolje upoznat. Onda kad me biti neće, sjeti me se kad iziđeš naveče'.
Ja bit ću sa vama tih dana ko i juče', možda me ne vidiš ali čut ćeš.
Vidjet ću 'ko me voli, a da nisam znao, vidjet ću koga boli, a da nisam znao.
Javit ću se da sam sretno stig'o, prvo doma onda vama, budeš vid'o. Pričam o svemu, ne moraš me slušat, al' možda je gore bolje nego tu sad. Ako sam zaslužio u srcu da me nosiš, bit ću blizu ja ću pazit kako voziš.


Brate digni glavu gore 'ko da s vama tu sam, pa mi reci sve to naglas, buraz ja te slušam, nije važno kaj me nema više s vama sutra. Naruči jednu i za mene ko da sjedim preko puta, znam da žao ti je, al' to nemoj priznat, obriši te suze, što ti klize preko lica, nemoj da te drugi vide kako plačeš, brate, znam da falim vam i da to ne pokažeš.
Zato ne brini, ovdje s vama bit ću stalno, niste jedini, moja mama plače za mnom.
To se ne može promjeniti, pa to je stvarno,neko ode mlad, a neko doživi duboku starost.
Neko će me još i pamtit, a neko neće gledat ću 'ko mi na groblju sve nosi cvijeće.
Znaj da pazit ću na tebe kamo god da ideš, brate vidimo se ovdje kad ovamo stigneš!



...Nekima se ovaj post možda i ne svidi, al' jebeš mi sve te riječi tu moraju biti i AMEN!!!!!

... Novo nanovo ...

Da, da, da, ne pričinjava se nikome! I ovo ljeno, pemsko dupe odlučilo pomaknuti se i opet se vratiti u svijet blogera. Doduše, uz nagovore svih mogućih. Pa eto, rek'o da vam ispunim i uslišim želje...
Pošto sam inače poznat' po filozofiranju, ovaj put ću izbjeći bilo šta na bazi toga. Samo da poželim sam sebi dobrodošlicu, i begam dalje...

I samo da najavim, na ovoj adresi se neće događati niš' spešl, u biti, samo neki događaji iz mog života. Jer nemam namjeru pokazivati svoj život prek' net-a! Više to bude onako opčenito. ( Da, toliko o tome što već sada neću početi filozofirati. )

Eto na kraju mi samo preostaje svakom posjetitelju i čitatelju isto tako poželjeti dobrodošlicu, i nadam se da će kol'ko tol'ko biti zadovoljan posjetom ovog bloga.

Ehh da, komentari - prihvačam sve, i lijepu riječ i kritiku.. Ali ako bude nekih sranja, blog opet odlazi u nepovrat! HVALA!
Prvi pošteni post se može očekivati kroz.... -skoro!!!!!!!!!!!!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno.