cakum pakum
utorak, 23.01.2007.
Ditiramb
Nemam pojma što je to ditiramb. Neka pjesma, tužna, umorna ko ja. Ne da mi se guglati o tome. Znam već da ću saznati.
Gledam kroz prozor. Nikola je vani.
Nikola je devetogodišnjak koji ide s mojim sinom u razred. Malo je bucmasti, previše lajavi i stalno se hvali, pa ga klinci ne vole. U prvom je razredu za završnu priredbu pjevao neku Thompsonovu pjesmu, a u pozadini mu je isti taj pomagao, dok nije CD zaštekao. Meni je on baš simpatičan, takav lajav i raspjevan. Od njega bar možeš saznati kaj se događa u kvartu, školi i pod odmorom, osim šturih: nije bilo niš' u školi, nismo ni'š radili vani i pod odmorom smo samo pričali.
Ali kad on pozvoni na portafon i traži mog Malog udava, ovaj preokreće očima. Ne znam zašto ga ne voli, osim kaj je glup. To je jedino objašnjenje koje sam ikada dobila. Nikola, ničim izazvan, zove Malog udava na telefon da mu kaže što je za zadaću, ako je ovaj bio bolestan. Na što udav ponovo prevrće očima, jer mu je frend to već rekao. I kaj sad ovaj oće. Ko da on ne zna. Baš je glup.
Ništa tu ne pomaže. Ni razgovor, ni zajedničko gledanje kroz prozor Nikole koji sam šeće svog psa. Nikola se jednostavno ne spominje, osim kako je glup.
Ne ulazim više u te rasprave. Ionako je kasno i spava mi se, užasno.
Legnem u krevet željna sna. I tišine, naravno. I ne ritanja nožicama Malog udava koji i nije više tako mali da bi spavao samnom. To smo oboje zaključili, samo da još odredimo datum njegovog prelaska u svoju sobu. Ko da se sprema u Australiju.
Mrak, ugašen televizor, rolete na pola spuštene. Tišina dolazi izvana. Ne i iznutra.. Svaka ćelija mog tijela vapi za snom. I udovi i glava. Čak i moj jastuk.
-Laku noć, mama
-Laku noć, zlato
-Laku noć
Šutim.
-Laku noć, zmijo-počinje, pomislim. Pozdravlja plišanu kobasicu, zmiju, štali već. A ova ne odgovara. Bar netko šuti.
-Laku noć, jastučići mali. Imam dva mala jastuka u krevetu, da. Nisam znala da i njih moramo pozdraviti.
-Laku noć, zidu. Jebate, ovo ne bude tak brzo prestalo. Ipak šutim.
-Laku noć, Srećko. To je naš pas. Ne zove se baš tak, al je sretan. Nitko ga po noći ne rita.
-Laku noć i tvojoj kućici. Laku noć, televizoru. Ormaru. Laku noć, prozoru….
Dobro, nemam baš puno namještaja u sobi. Uskoro će prestati. I zašutiti. Moći ću zaspati.
-Laku noć, podu. Možda se ne sjeti lustera.
Ponestaje mu ideja. Sad mi je drago što nemam puno namještaja.
-Laku noć, bako, znam da me ne čuješ.
-Laku noć, seko, ti već spavaš. Pa normalno da spava. U ovo doba svi normalni ljudi spavaju.
Tišina, konačno. Čak se prestao vrtiti i gurkati. Izgleda da ću ipak večeras doživjeti san.
-Laku noć, Nikola! Znaš, mama, kak je on glup?
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
1000 zašto, 1000 yebiga
Take your life in your own hands
and what happens?
A terrible thing:
no one to blame.
Erica Jong
Knjiga žalbi
cakumpakum@gmail.com
Stara kineska
Kada pas laje
znači da još nije skuhan
Mi svijetlimo
Da se opet rodis
pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi
prašinu u grad
i na krivom mjestu
biti tako lijepa
to moze biti vise zajeb
nego dar...
Gibonni
Ima jedan svijet
Ima jedan svijet
gdje živjet bi htjela,
ima jedan svijet
gdje riječi su djela.
U tom svijetu živi
čovjek od soli
sjajem sunca rođen,
kamen kojeg volim.
Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu golog tijela,
ja slaba, svakodnevna,
kroz igru riječi
sve bih htjela.
Voliš me nježno,
znam, to si ti
tako mi trebaš,
trebaš mi ti.
U jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi,
a riječi su djela.
Oprosti molim te,
vrati me
svijetu mom
Stijene
I oni svijetle
1971-Kad žena kaže, onako "značajno": On baš dobro izgleda... ... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??
bobelline-svoju glupost liječim na svakodnevnoj bazi. nekad čokoladom. nekad razgovorom. nekad vjerujem mudrijima od sebe. iako ih je sve manje jer se definitivno približavam savršenstvu. što je sve očitije svakim daljnjim slovom koje izađe iz moje tastature.
ddadd-vic...smislio sam ga za vas:) Kako se zove nilski konj koji vozi Hondu? Jednostavno... HIPOHONDAR :D
dragon fly-Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem
estrogena-rođendan mi je 25.02., a poklone primam na estrogena@gmail.com
gajo-jutros sam rekel mami da me ne budi jer da nemam prva dva sata i da nije ponedjeljak... hahahaha... a školu sam davno završil
mysteries-Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…
old soul-Onaj tko dijeli sa mnom , naš životni prostor , točno zna kad sam imala naporan dan ili kad me nešto brine u životu ... naime , kad je tako , onda bjesomučno škrgućem zubima dok spavam
rahatli-Ljudi se zgroze kad im pričam da sam živjela na fornetima. Dnevni obrok za 3 kune i 40 lipa. I na riži - 6 kuna za kilu. Skuhaš i posoliš. Ili ti prijatelji donesu one kečape i male umake iz McDonald'sa - 1 kuna. Pa zaliješ rižu time i onda imaš gotovo gurmanski obrok. Stari kruh zagriješ u pećnici. A što sve možeš s krumpirom... A sve se svodi samo na to: udahni, izdahni. Samo nastavi disati.
tajpvrajter-'Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti.'
trill-Ne želim više biti superjunak. Zašto bi i htjela? Oni žele biti ja, samo im to nije baš uspjelo. Niti neće, barem dok se ne nauče oblačiti kako se spada i fertun staviti tamo gdje mu je mjesto. Sprijeda.
baka-Kad sam bila mala, htjela sam biti kokoš. Ova stavka je previše neugodna da bih joj posvećivala dalji prostor.
hrki-još malo pa je Valentinovo. Svim zaljubljenima neka se zabave kako god znaju, a svima nama ostalima ostaje težak posao. A to je da odredimo datum za "slobodnjake", "nezaljubljene" i da nas priznaju na kalendaru! :D
kerefeka-Jedino što kod tebe ne volim je to što nismo skupa 24 sata dnevno. Možda bi se trebali prijaviti u Big Brother.
pataren-Nisam vjernik. Nisam ni ateist. Ne vjerujem u neko nadnaravno biće..koje je stvorilo sve....ali vjerujem da život nije nastao "slučajno". Kao zakleti republikanac..teško mi se zalagati za kraljevstvo nebesko. Ali zbog prijatelja..i osoba do kojih mi je stalo..volio bih da postoji nešto kao Raj..jer one zaslužuju da jednoga dana završe tamo.
big blue-Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini. Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?
catcher-Živciraju me Zagrepčani. Ne živciraju me za pravo, naravno, nemojte odmah pizdit. Nego onako šestarski. Stalno se nalaze na blogerskim kavama i onda pišu okolo kako su kul i super i baš im je odlično. S njima često bude i jedna navodno Riječanka iako je čovjek teško može pronaći u Rijeci, puno je vjerojatnije da je upravo u Zagrebu, Italiji ili karlovačkom gej kampu "Slapić".
pantera-tebe treba ubit, jer si obrisala skoro sve sa bloga. Ne treba te ubiti s catcherovim šestarom, nego nečim tupim. I ovo nisi ti rekla, ovo ja tebi velim!!
proljetni pasanac-Ako je mogla Eva napravit pizdariju,onda mogu i ja pisati blog
