Caitiff

Prošlo je par ljudskih godina od onda.
Nakon te zadnje vruće jesenske noći le Boursier više nije s nama. Doživio je konačan kraj od fosfora nekog balavog antitribua.
Njegovo potomstvo nije bilo spremno nastaviti kroz svoje noći sama. Možda je tako i bolje. No čudno je da Ventrue odgaja Toreadora. Ali prije sučeljavanja s nepoznatim, što se ispostavilo da je bio samo prvi val napada Sabbatha, obečao sam mu tako.
Događaji nakon tada koji su slijedili mogli su se dogoditi samo u najgorim nočnim morama običnog čovijeka. Počele su nerazjašnjive stvari. Nestajanja, ulaska mjesečevih zvijeri u grad, te napokon napuštanja grada i ono što se pokazalo presudnim. Sučeljavnja dva naša neprijatelja jednog protiv drugog. Tada su čak o mjesečeve nemani na obroncima gore iznad nas odlučili prestat sa napadima na gradske Kindrede, i fokusirat se više na "došljake". Bahatost Sabbatha doista nema kraja, čudi me da nisu znali kako dolaze do našeg područja teritorijem kojim vladaju mjesečeve zvjeri. Doista bahatost ne poznaje granice, napast nekog takvog čak i s leđa nije preporučljivo, nikada. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj, ili nije. Ipak puno im dugujemo, no nebi se želio naći s jednim, osim civiliziranim u gradu, ako bi poslužio svojoj svrsi. Uslijedilo je primirje među gradskim klanovima. Iako je princ već prvu noć bio maknut. Optuženi su bili obični Caitiffi, koji nisu imali ni pristup tome djelu grada, a kamoli da su znali gdje se Princ nalazi. Nitko mi ne vjeruje, no ja znam da su Toreadori imali nešto s time. Uvijek Oni imaju nešto s nečime. No kao vjeran član svojem klanu, moram se složiti sa Primogenom. No opet, možda sam u krivu.
Tremeri su kao i uvijek odigrali najvažniju ulogu, naravno uz razborito vodstvo koje može pružiti samo klan Ventrua. Sreća naravno bila je da su antitribui bili razmjerno mladi, sa samo par starijih u pozadini, koji su se povukli kada su shvatili da su započeli bitku koju ne mogu dobiti.
Doista sreća naša što imamo svoje zvijeri. A opet i sreća što postoje ti gadni Hermesovci u elitnom dijelu grada, znam da su tamo, zbog kojih se prodor Sabbatha usporio i dao nam vremena da se povučemo dublje. Znaju Tremeri, a znaju i oni da smo mi tu isto. No ne diramo se međusobno. Oni vode svoje planove, mi svoje.
Gangreli, borili su se i protiv jednih i protiv drugih. Nisu pravili razliku. Grad je pun divljih Gangrela. Samo par njih još pridodaje lojalnost starim tradicijama, iako ja više njih nebi zvao Kindredima, jer su nakon prvog napada većinom poprimili svoja tipična obilježja. Nebi me čudilo čak ni da su napadali sve od reda zajedno sa mjesečevim zvjerima. Njima nikako ne vjerujem. Brujahsi su ista priča. Samo što većinom su više divljali po gradi nego što su se borili sa neprijateljem.
Od Toreadora samo je le Boursier bio dostojan da se bori uz nas. No oni opet nisu baš za sučeljavanje s neprijateljima. Njima više priliče banketi sa glavnim jelom u obliku obožavatelja, nego takvi prizori.
Nosferatui su čekali rasplet događanja, zato ih je većina protjerana iz grada nakon što je odbijen val za valom. Samo nekolicina ih je ostala, zahvaljujući svojoj vještini izbjegavanja i skrivanja. Uz njihovog Primogena koji je ostao zbog vjernosti novom Princu.
Od onda utjecaj Cammarile u gradu pada. Svakom noći sve više. Novi Princ je slab, mlad. Previše pod utjecajem Tremera. No to su oni i htjeli. Preko rijeke naselili su se Nezavisni. Koliko su to nezavisni klanovi, a koliko buntovni Brujahsi nije mi poznato. No viđeni su Assemitei i Ravnosi.
Znam da ovo primirje je samo privremeno. I da će ponovo se stare strasti raspiriti. Malkaviani će se vratiti, iako sudeći po novim slučajevima demencija kod smrtnika, nikad nisu ni otišli. Nosferatuima će za informacije i uhođenje drugih klanova biti oprošteno. Princ, ako ne postane potpuno marioneta Tremera, bit će smjenjen sa jednim. Nama Ventruima ostaje dovesti ovaj nered u neke smislene vode. Uvesti reda u ovo što su uništili Retaineri Lasombri. Na bitne položaje ponovo postaviti svoje ljude. I učvrstiti obranu, za nove moguće napade. Koji sigurno će biti skoro.

Sigismund von Clovenhoff, potomak Catarine Princa Milana