Pa ... nije malo, ali nije ni puno.
Da ... baš tako.
Sretno vam Valentinovo.
Ljubite, volite (pa onda ljubite), ... sve sa pozitivnim predznakom.
Ima ljubavi raznih, no ovaj dan je za „onu“ ljubav ... pa prema afinitetima. :-))
Baš smo izabrali dan osnutka. Ne možemo ga fulati.
Neću „kako je to bilo ...“ ... to smo već apsolvirali.
Bitno je da smo na hrpi, da smo jučer „sredili“ Ptujčane i njihove goste, da „jezdimo“ dalje u Osijek 17. o.mj., pa onda ... Rogaška (prema rasporedu) ... i dalje.
Samo jedna fotkica ... da se vidi kako smo izgledali pred 4 godine. :-)))

Kužite, ovo je fotka kad smo bili „polugodišnjaci“ i još malo (po datumu na fotki), no ... to je tu negdje.
Baš se i ne vidi nešto previše. A ježi ga.
Kad sebe pogledam vidim da sam bio vitkiji (aaaa, doći će ljepše vrijeme ... pa na bajs gore, a time kile dole), ali ... tipični kancelarijski ... službenik (pardon ako se netko osjetio pogođenim ... no, ... nije mi to por la tarima).
Konge posuđene :-)), mikrofona nema ... uf, baš početak početaka.
Uostalom, te neke prosudbe "nas tada" i "nas sada" ... ostavljam vama.
Možda netko ima nešto za pripomenuti. Pucajte, kome se puca.
Danas se svima "puca" :-)), znam ... no, mislio sam o vašim dojmovima na naš ... razvoj (tako bi se to nekako reklo, zar ne?)
Od tada do sada ... Saša umjesto Igora, Hrvoje je i jučer „zaprao“ sa nama ... baš smo na hrpi.
Lijepo.
A ova se predviđanja nisu obistinila. Striček Laboš ... sorry, perdone que no somos muertos.
O lavini koju je u Hrvatskoj prouzročila Buena Vista manija krajem devedesetih nije potrebno trošiti previše riječi. Social Club legende u aranžmanu Rya Coodera proputovale su CD plejere svih meridijana svijeta. Njihova pozitivna aura prožela je letargično okruženje kapitalističko-globalističke današnjice makar tračkom nade da za sve postoji rješenje i da nam sutrašnjica uvijek treba predstavljati motiv. Na snagu stupa Cubismo, domaća autorska skupina zaljubljenika u cubanu kojoj nije strana ni vrsna interpretacija kubanskih standarda. Legende Buena Viste su u međuvremenu iskoristile posljednje atome svojih talenata, snimivši pregršt dobrih, što starih, što novih pjesama i od zaborava spašenih emocija, dok je naš Cubismu vjerno pratio trend oslanjajući se na plesniji repertoar, a manje na balade. Iz albuma u album Cubismo se sve više institucionalizirao, tako na pretposljednjem 'Junglesalsa' po informacijama bliskih im suradnika funkcioniraju kao studijski projekt. Dobro prikrivani raskol mogao se osjetiti samo u dubokim porama ispod ispolirane produkcijske glazure.
Gdje je poveznica Cubisma i Caiman Verde (zeleni krokodili) društvanca? Pa dakako u Hrvoju Rupčiću kao "počasnom gostu" na udaraljkama. I kako vjerojatno postoje tisuće bendova na planeti čije oduševljenje kubanskom glazbenom baštinom, kako i više manje nadahnuto poigravanje njome uopće ne sporim, ne vidim razloga da takav profil benda, blago rečeno plagijatorskog objavi CD. Caiman Verde kreacija je čvrsto utemeljena na formama tuđeg folklora i ne nudi nikakvu novotariju, varijaciju ili štogod autentično, svoje, bendovsko.
Naši lokalni Kubanci svojim istoimenim debijem jednostavno ne zakoračuju stepenicu dalje od Cubisma koji je, eto, spektar boja proširio klupskijim soundom, Šabanom Bajramovićem i vrlo dobrim umatanjem božićnih pjesama u taj specifični južno-američki podborni paket. Niti autorski u dvije od 12 pjesama, dok ih obrade prokazuju kao samo solidne interprete tradicionalne kubanske glazbe sa velikom boljkom u jezičnoj barijeri. Zvuk i španjolski izgovor nemaju potrebnu toplinu toliko svojstvenu originalnom izričaju. Krokodili zvuče kao dečki iz kvarta koji nimalo loše ne sviraju kubanske pjesme na klupici ispred zgrade. I da, još su zeleni.
Kada kreativnost glazbenika krene ovakvim čemernim diskursom kojeg potvrđuje neinventivnost, ili, bolje rečeno, nemoć pri adaptaciji nečeg autentičnog, zapisanog u genetskom kodu određenog etosa kao što kubanski folklor teče žilama Kubanaca, ovom tko zna kojem valu svjetski raširene cubane neminovno slijedi kraj.
Višeslav Laboš
labosh@mi2.hr
20. siječnja 2006
http://www.monitor.hr/glazba/recenzije/0037/camainverde_cubalinda.htm
|