CAffeine

četvrtak, 18.12.2008.

PRLJAVŠTINA JE POLA BOLESTI ČETRI

Do kraja Dnevnika, broj ljudi u mojoj sobi se popeo na trideset. Ni sam ne znam kako, okupljanje se iz obične sjedjeljke pretvorilo u pravi pravcati tulum. Netko je slučajno prolio svoju čašu vina po podu, netko drugi mislio je da je baš to dobra fora, pa se prolijevanje nastavilo. Pivo, vino i rakija proljevali su se po nataloženom sloju smeća, prazne boce su odbačene ležale po podu, a muški dio populacije prstima je lansirao pivske čepove po predsoblju. Onda je netko nekoga pogodio praznom kutijom od pizze, pa je krenulo nabacivanje s praznim kutijama, ili već s onim što je kome bilo nadohvat ruke. U zrak su poletjeli ljubavni romani, spljoštene kartonske kutije, i moja najdraža žuta loptica za tenis s Jasmininim potpisom, koja se ipak pokazala kao najbolji projektil, budući da je letjela baš tamo gdje bi je se poslalo. Rade je u tom kaosu dobio razderotinu iznad lijevog oka koju mu je napravila otvrdla kora od pizze. On sam to nije ni primjetio. Tek kad je krv počela kapati po uskoj bijeloj majici viknuo je:
-O, sunce vam jebem, ode mojih teško zarađenih 350 kuna!- misleći pritom na cijenu majice. Skinuo ju je i otkrio nabrekli trbuh i dlakava ramena.

Miranda je, vidjevši krv, zavrištila i pobjegla u predsoblje. Iz razderotine je kapalo sve brže i brže. Izgledalo je kao da su mu se krvave smješak rastvorio iznad oka. Ali Rade se nije dao smesti. Otišao je u kuhinju, uzeo prljavu kuhinjsku krpu, poškropio je vodom i zavezao preko rane.
-Neću valjda zbog toga ići na hitnu! Daj rakiju da dezinficiram!- zapovjedio je. Izgledao je kao ranjeni vojnik iz partizanskih filmova.
-Nema!- reče Mrvica skrivajući bocu u kožnoj jakni.
-Kako nema?- digao se Rade i krenuo prema Mrvici
-Nema…- ponovio je ovaj kao papagaj, gledajući ga ravno u oči

Stajali su tako neko vrijeme i gledali se bez treptaja. Nije zgledalo dobro.
Stao sam između njih i rekao:

-Dobro je momci, nemojte frku sad.-
-Šuti!- reće Mrvica i udari mi šamar. Obraz mi je zabridio.
-A tucite se onda, boli me kurac!- rekao sam bijesno i maknuo im se iz dometa.

-Daj rakiju!-
-Kažem ti da nema!-

Stajali su tako kao dva jarca na brvnu netremice zureći jedan u drugoga. Bili su spremni kao zapete puške. Graja se stišala. Čekali smo napeto prvi udarac. Domi se prvi digao od stola, a onda i Mare, rolajući joint, i usput pazeći da mu smjesa ne iscuri na pod. Ruke su mu drhtjele, a u kutu usana mu je izvirio vrh jezika. Mrvica i Rade su se i dalje gledali kamena pogleda. Nisu treptali ni sekunde. Muzika iz susjedne sobe je prestala. Čulo se samo kako Mare šuška s rizlom. Poučeni prijašnjim iskustvom očekivali smo tučnjavu.

-Trepnuo si, pederu! – odjednom viknu Rade.
Svi smo se trgnuli. Neki su i poskočili. Umjesto napetosti zavladala je zbunjenost.
-Nisam!- branio se Mrvica.
-Jesi, jesi!-
-Mare, jel trepnuo?...-
-Mm…ovaj…- zamumlja Mare zbunjen. Ispadne mu pola smjese na pod.
-O, jebemti mater, sad moram sve ponovo!- ljutito je rekao
-Eto, vidiš da jesi!- nije se smeo Rade
-Ma čekaj…-
-Daj rakiju!-
-Neću!
-Daj ovamo! Izgubio si!-
Svi smi se zagledali u Mrvicu, koji se skupio i izgledao manji nego inače.
-Uf, ajde, nek ti bude!- reče Mrvica i pruži mu bocu.

Rade uzme bocu i potegne dobar gutljaj. Otrese glavom pa onda nategne još jednom

-Stani, jebote, pa nemamo je na bacanje! –reče Mrvica i htjede da mu uzme bocu-
-Čekaj, ranjen sam! Treba mi za dezinfekciju!-
Pa potegne još jedan gutljaj koji bi i slona srušio.
Rade spusti bocu i sa suzama u očima iznenađeno reče svima:
-Uff, još ste tu!-

I tada mu u glavu doleti nekakav žutosmeđi projektil i pri udarcu raspadne se u trilijun žvalavih komada. Neki genijalac iz pozadine dokopao se ubuđalog kolača iz ormarića ispod sudopera i zaključio kako bi baš to bio dobar projektil.
Sitne spore razletjele su se po cijeloj kuhinji, ulazile i golicale noseve ljudi koji su odmah zatim upadali u rafale kihanja. Žitka upljesnivila masa je uz šljapkaj udarala o zidove i ostavljala žutosmeđe mrlje po njima. Kao muzičku podlogu netko je iz susjedne sobe pustio „Digging in the dirt“ Petera Gabriela.

Pobjegao sam iz kuninje, i naletio na Jasminu koja je s Mirandom plesala u predsoblju.