CAffeine

srijeda, 30.08.2006.

Na Rubu Pameti II: Jes ti to neki pametan?

Ne znam da li masoni spremaju veliku zavjeru protiv cijelog čovječanstva i imaju li u svojim podrumima osiromašeni uran kojim će nas izbrisati s lica zemlje, ali siguran sam da kao jako staro društvo posjeduju drevna znanja koja bi svatko volio bar malo proučiti, ali na koja su, zbog preosjetljivosti vanjskog svijeta stavili pečat i ljubomorno ih čuvaju od zlih i podmuklih. Sad su ta znanja posredstvom dvojice dobrodušnih djedica, izašla na vidjelo, zbog čega ni sama škotska loža nije bila baš najsretnija. I kad gospoda krenu obasipati podacima, najjednostavnijim logičkim zaključcima i kad krenu rušiti neistine koje su nam usađene odgojem i školovanjem kao temelj, događa se kaos, kako u našoj glavi tako i među svećenicima-farizejima. Za primjer, jedna istina koja se ljubomorno skriva od svekolikog pučanstva je ta da je Mojsijev bog Jahve, bio zapravo Bog uništenja i rata, jer je jednostavno takav morao biti zbog prilika u kojima se Mojsije nalazio. Mojsije je poveo Izraelce iz Egipta u zemlju Kanaan obećanu od Jahveta osobno, uništavajući i koljući sve što mu je bilo na putu, a kad je stigao u Kanaan tek je onda napravio generalno sranje. Što je najbolje od svega, sav je taj masakr opisan u Starom Zavjetu. Ja provjerio. Šta se dogodilo s „ljubi bližnjega svoga kao samog sebe“ ili Ne ubij?
Zanimljivo je recimo i njihovo objašnjenje samog imena Mojsije. U Bibiliji piše da njegovo ime znači „rođen iz vode“, što je prihvaćeno zdravo za gotovo. Ali, pazi sad, na engleskom se Mojsije kaže Moses, što na egipatskom znači „rođen od“. Isto kao u imenu Tutmoses. Moses je zapravo uobičajeni zadnji dio egipatskog imena (kao kod nas –slav), samo što se Mojsijev prvi dio imena tijekom vremena izgubio, pa je ostao samo -Moses odnosno Mojsije, i takav je ostao prihvaćen do dana današnjeg. Zanimljivo je isto (e, sad me baš krenulo, ne gine bar tri stranice) tako i objašnjenje imena Hebreji, koje ima korijen u egipatskoj riječi Habiru, odnosno „ljudi iz pustinje“. Tim su imenom stari Egipćani zvali sva plemena koja su im nadirali sa sjevera iz današnje Turske, a mi ih danas poznajemo pod jednim imenom Hiksi. Oni su se negdje tamo za vrijeme stare egipatske države oko 13. st. Pr. Kr. (ili prije, ne znam sad točno, stoljeća sve pišem po sjećanju) polako doseljavali u gornji tok Nila te polako počeli inkorporirati u njihove vladajuće strukture. Kad je Egipćanima prekipjelo, odlučili su potjerati one najdrčnije, a među njima i Mojsija koji je za svog vremena boravka u Egiptu uspio steći solidan društveni status kao vojskovođa. I onda je roknuo nekog egipatskog glavonju i morao paliti iz Egipta.
Među Egipćanima je postojalo nešto što se zvalo Ma'at (nazvano po božici pravde), jedinstveni koncept po kojem su djelili pravdu, raspolagali s novcima, vršili obrede i slično, a s Mojsijevim egzodusom, Ma'at je, ponešto izmjenjen u samom egzodusu, a ponešto iskrojen prema Kanaanskim principima, postao Židovski. Takav se održao među Židovima, preko loze Davidove, čak su i hramovi građeni po Izraelu imali dva isto uređena stupa na ulazu, kao mitski hram kralj Solomona. A u vrijeme do Rimske okupacije, kad je situacija zahtjevala djelovanje, pojavio se jedan lik kojeg danas pola svijeta idolizira do iznemoglosti a bez da imalo razumije šta predstavlja, a zovemo ga grčkim imenom Isus. Frajer se zapravo zvao Yehoshua ben Josef, nije bio nimalo nalik blaženo napušenom hipiju s bradicom, i definitvno nije bio mekan i nježan. Radilo se o grbavom ružnjikavom čovjeku, koji je u potpunosti prigrlio drevni koncept, skupio grupicu istomišljenika nazvanih Esseni i živio po tim strogim pravilima i generalno bio zajeban frajer koji je poznavao samo zakon djelovanja. Sva ona njegova čuda tipa pretvaranje vode u vino, razdjeljivanje kruha, zapravo su alegorični opisi regrutacije novih pobunjenika.. Priča s razvaljivanjem trgovačkih štandova u hramu itekako je istinita. Zna se da je bio nepismen, i nije vjerovao pisanoj riječi, pa je sve ono što je od njega ostalo, zapravo prepiska njegovih govora i propovijedi koje su uredno zapisivali njegovi sudruzi. Isus je Rimljanima postao trn u oku zbog ustanaka koje dizao po cijeloj zemlji, i morali su intervenirati. Razapinjanjem.
Čitav su srednji vijek, to mračno razdoblje poznato kao vladavina crkve i inkvizicije, njihovo blago i spisi bili zakopani, sve do križarskih ratova, točnije do pojave vitezova Templara.. Templari su ostali u Jeruzalemu kao zadnja linija obrane da štite grad od nevjernika (opet ti nevjernici, Isusa im Boga) pa je nužna bila i precizna organizacija. Ni danas nije sasvim razjašnjeno kako je taj legendarni crkveni red samo odjednom postao bogat preko noći, ali vrlo vjerojatno su vršili iskopavanja na ruševinama Herodovog (ili Solomonovog hrama, nisam više ni sam siguran, moram provjerit). Templari su na vrhuncu svoje slave bili puni para, čak toliko da su po svojoj moći postali izjednačeni s papinskom državom, a zahvaljujući svojoj jakoj organizaciji razvili su i prvi pravi bankovni sustav. Negdje u 14. st. Francuskom kralju Filipu Lijepom su dozlogrdili svojeglavi Templari, pa je s pomoću svojih veza na papinskom dvoru natjerao papu Klementa da ih proglasi hereticima. Nakon što je ovaj to i učinio, započeli su progoni Templara po čitavoj Europi u kojim su doslovce svi bili brutalno izmesareni i popaljeni, sve u svrhu Božje čistoće i zmajeva ognjenih . Njihov zadnji vođa Jacques De Molay skončao je užasnom smrću jer ga je vrla i plemenita katolička crkva pod geslom „okrenite i drugi obraz“ poslala na iste paklenske muke koje je prošao i Isus. Neki su se spasili u bespućima Škotske, gdje su sagradili majušnu kopiju istog onog hrama u Jeruzalemu u kojem su pronašli blago Essena. Ta se kapelica zove Rosslyn, sagrađena je negdje sredinom 15. stoljeća, a zanimljiva je baš po tome što spaja Keltski folkor, Templare i kršćanstvo. Tako se na njenim zidovima mogu naći reljefi aloje i još nekih biljaka koje su uzgajali samo Indijanci. A Kolumbo (ne inspektor, već moreplovac) je u to vrijeme još išao u osnovnu školu). Za Templare se danas vjeruje da su bili rani masoni, o čemu svjedoče brojne činjenice počev od njihovog znakovlja pa do same organzacije. I zasigurno, bili su baje i momci kojima danas mnogi zavide.
No, koga zanima, nek traži, čita, čupa pa će mu se samo otkriti. Knjige koje najtoplije preporučujem su: „Hiramov Ključ“ , „Urielov Stroj“, „Knjiga O Hiramu“. A Nino i ja se jednog dana možda i zaletimo do Rosslyna. Karta do Londona preko RyanAira košta 1 evrić. Zašto ne iskoristiti ponuđeno? Isusa mu Boga!