CAffeine

petak, 02.06.2006.

Popečitelji u Sc-u, a prije njih Seven That Spells

U Seven That Spells svira Tomac, basista iz Brkova, koje ja nikako ne mogu provarit ko parodiju. To je parodija dobra samo za one koji ne vole narodnjak. Ja ga volim, i mislim da je Halid Brešlić legenda, mislim da je Kraljica Trotoara Mile Kitića, nenadjebiva pjesma i jača od bilo kojeg brit-pop kukanja o nesretnoj ljubavi, mislim da je „Kolovođa đavo“ Šabana Šaulića opasnija od svih albuma pekmezavih White Stripesa zajedno i tako o dosta stvari ja krivo mislim al koga za to zabole. Znam samo jedno:Narodnjak je vesela, priglupa i iskrena muzika, i među narodnjacima ima pravih bisera za one koji su željni poslušati. A to što je slušaju idioti koji otvaraju pivo okom, kreteni što razbijaju boce o čelo, vuku kokain i onda vole pucaju iz Kalašnjikova i poluustaše što slušaju Thompsona i onda pričaju kako su veliki Hrvati, nije moja stvar. Zapravo, to su takvi dvolični debili da mi se želudac diže kad to čujem. Ne zato što slušaju to što slušaju, nego samo zato što su dvolični, samo zato što su bez svojih muda i svoje osobnosti i zato što kao prava marva iz blata slušaju ono što im se servira na Narodnom Radiju. Ja volim slušat narodne zato što je to moj izbor, a ne zato što ih sluša komšija, moja cura ili većina idiota iz mog kvarta ili firme. Takvima je svejedno jel slušaju Britney Spears, Žaka, narodne, ili White Stripese. Takvi nek se lijepo nose u tri krasne pizde materine, nek crnče i debljaju se u svojim firmama i ganjaju svoje aute kad već ne znaju ništa drugo. Ja volim čut dobar narodnjak i boli me kurac što ih idioti slušaju. Ali to svakako nije tema naše današnje emisije. Zašto spominjem Tomca (hvala nepoznatom Lutajućem reporteru što mi je rekao ime) Zato što frajera viđam najčudnijim mjestima i stalno mi se čini poznat i ne mogu nikako dokučit gdje sam ga već vidio. I onda skužim da svira u Seven That Spells, psihodeličnom noiseu koji je bio predgrupa prištinskim Popečiteljima. Prvi put sam ih gledao na nasipu ispred Močvare zimus na temperaturi minus i bili su mi užasno teški i naporni. Ovaj put su bili nešto normalniji, i nekako pristupačniji, ali meni se čini da bi ipak trebali pravit pauzu između pjesama jer je to malo prevelika količina buke u kratkom vremenu. Povremeno Seven preraste iz noisea u psihodeliju što im se desilo onomad na nasipu, ali čim dođe do psihodelije to se više mene ne smatra. Ja psihodeliju ne mogu, kao ni freejazz. U svakom slučaju Seven that Spells je bolji od Brkova, pa nek se ljuti ko hoće.
Da, tema naše današnje emisije su Popečitelji, koje sam propustio lani na Exitu i kojma je izišao album u međuvremenu. Zove se „Ko radi?“ i producirao ga je Koja, i uopće nemaju veze sa narodnjacima. Popečitelji sviraju nabrijani etno-jazz-noise-funk a dolaze iz Prištine (ili iz Kragujevca, to je bila rasprava na koncertu) a mene najviše podsjećaju na Primus iz vremena albuma „Antipop“, kad je Claypoolu prdnulo u glavu da bi mogao uvesti malo melodije u svoj psihotični opus. Popečitelji još uvijek nisu melodični kao Primus (a kad je to Primus bio melodičan?), ali zato imaju ritam sekciju koja „jebe kevu“. S obzirom na to odakle dolaze, zvuče iznenađujuće moderno. Čim koncert malo odmakne, vidite da je svaka usporedba sa Primusom suvišna. Gdje Primus odlazi u atonalnost i distorziju, Popečitelji opet nekako svoju sjebanu matematiku uspjevaju sinkronizirati tako da se na nju može čak i plesati. Bar neko vrijeme. Rasplesani Popečitelji kasnije postanu žestoki a nakon nekog vremena postanu nervozni. Nekome se mogu učiniti naporni, ali meni su baš okej, i mislim da bi ih ponovo išao gledati, zbog pozitivne energije koju šire. Bas ovdje suvereno vlada, momak bi i Koju natjerao da se zamisli , bubnjar je neumorni stroj koji se znoji kao Michael Jordan u playoffu i izvodi nemoguće prelaze (to je bilo prvi put da sam vidio da je netko uspio probiti kožicu bas bubnja), a gitara radi jedino ono što može, proizvodi zvukove i slaže ih na njihove rafale. Muzika im zna postati repetitivna zbog pomanjkanja vokala ,jer kad čujete prvih 5 stvari, čuli ste ih sve. Bez obzira, ako ponovo dođu u ZG, otišao bi ih vidjeti u nekom za zvuk zahvalnijem prostoru tipa KSET.