Puno je vremena proslo od mojeg zadnjeg posta. Nisam pisao jer stvarno nije bilo vremena.
Dozivio sam jednu ruznu epizodu radeci za kinesku kompaniju. Nakon toga doma na godisnji i sad sam opet u Alziru. Trenutno provodim dane na jednoj busotini u vlasnistvu spanjolske kompanije.
Ovaj put necu nastaviti s ruskom epizodom nego s opisom kineske epizode.
Nikad nisam bio rasist, ali nakon 10 dana okruzen Kinezima, svrstao sam Kinu na broj 1 najgorih drzava. Nacin na koji se ponasaju prema ljudima i prema svemu sto nije kinesko je zastrasujuci.
Iako su jos od prosle godine kruzile price o stravi i uzasu koji nas ceka kod Kineza, nitko bas nije vjerovao trac pricama. Posao ko i svaki drugi. Priprema, skupljanje opreme, papira i ljudi. Na kraju je ispalo da na taj posao salju "Dream Team". Ekipu sastavljenu od stranaca iz cijelog svijeta s pregrst iskustva.
Hm, nesto je trulo u zraku jer nikad bas nikad sefovi ne salju takve timove.
CNPC Dream Team
Od lijeva na desno: S.G. (Hrvatska), Anis (Tunis), Doss (Kazakstan), Roger N."Big Boss" (Norveska), Che Yi (Kina), Hasanin (Pakistan), Nizar (Tunis), Hani (Tunis), Darwing (Venezuela)
Ostala ekipa vec je bila kod Kinezima.
Put je protekao u mirnoj voznji. Prvi put da smo na posao isli automobilima. Kinezima je bilo preskupo izravnati par dina i napraviti aerodrom.
Dolaskom na busotinu jos uvijek je vladalo dobro raspolozenje, iako nam se toranj nije svidao.
Nakon par dana, pocela je nocna mora. Kao u zoni sumraka soba se pocela smanjivati, a miljarde muha opsjedale sve prozore i vrata. Hrana je bila uzasna. Kad dobite juhu u zdjeli, a unutra plivacki miting Sjeverne Sahare. Bas je pocelo finale.
Nasa mala soba. Cetiri covjeka u sobi, osam ljudi na jedan WC i tus."Velikom sefu" mrak je pao na oci cim je legaou svoj krevet.
No to nije bilo sve. Cim se zakoracilo u kupaonicu, imalo se sta za vidjeti.
Mjesto za umivanje, pranje zubi i jos kojesta.
Pod nas svagdasnji. Cist ko suza...
Ono crno u kutu je samo djelic ekipa koja je bila svakog dana s nama.
Hm.... bez komentara.
Kako je jedino sredstvo rjesavanja bio bojni otrov iz Alzirsko-Francuskog rata, svaki dan jedna je osoba bila zaduzena da pocisti muhe iz soba i kupaonice.
Sef u akciji!!!
Sef u akciji 2....
Zavrsni napad...
Kako nije bilo normalne praonice rublja, nego smo vecinu stvari morali prati rucno, obicno je za perilicu rublja sluzio umivaonik, a za susenje soba.
Cak i ljudi iz visoko razvijenih zemalja u takvim situacijama nauce nesto novo.
Jedina svjetla tocka bila je nasa kabina s telefonom i internet vezom. Iako to nije dugo trajalo. Ubrzo je posao otkazan i mi smo ostali bez veze. Oprema je otisla dalje, a ljudi su ostali cekati vojnu pratnju. Citava 3 dana zatvoreni u sobi 3x3. Jedina hrana bile su zitarice, voda i 0.5l vodke.
Ako netko treba natjecatelje za koji show mi se javljamo.
Pozdrav iz Alzira!
Sretno!
|