Trbuhom za kruhom!

12.12.2007., srijeda


Daleko od kuce...
Kakva ludnica za kraj godine.
Prve godine necu biti doma za Bozic i vec me pomalo hvata depresija i tuga. Kolko god neki govorili da je Bozic previse komercijaliziran za mene Bozic jos uvijek najdrazi praznik. Najgore je kad imamo promjenu ljudi. Oni koji odlaze s osmjehom na licu i oni koji dolaze na busotinu.

Trenutno odradujemo jedan posao za PVEP (PetroVietnam- otkud njima novci za ovako skupe projekte) i citava je ekipa na radnom mjestu vec 36 sati s nesto malo sna.
Kako sad izgleda busotina ne daje neke znakove zivota, a i Vijetnamci mjenjaju odluke svakih par minuta. Ne razumijem ove Micky Mouse kompanije koje bi htjele biti nesto od nicega. Na kraju ovaj projekt ce zavrsiti kao jos jedan fijasko. Miljuni dolara potroseni za nista.

Kako su dani sve kraci tako je i temperatura sve niza u Sahari. Neki dan je pala na dva ispod nule (-2) i ja nisam mogao doci k sebi. A tijekom dana temperature se digne na ugodnih 25.

Dovidenja kakkvoj takvoj civilizaciji. Posljednja nada da cu doma za Bozic polako me napusta.
Photobucket

Nakon samo par minuta voznje u najmanjem zrakoplovu koji valjda postoji u Alziru oko nas samo pjesak. Vani puse hladan vjetar sa sjevera. Hvala mojoj curi koja me opskrbila "Labello-m".
Photobucket

Ovako izgleda busotina kad ustajem, a istu sliku mogu ponoviti kad idem na odmor.
Photobucket

Znam da je kratko, ali cim nadem vremena bit ce nesto vise.

Pozdrav iz Alzira!
Sretno!
- 07:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.