HBBC se nalazi 1000km jugoistočno od glavnog grada Alžira, 150km od Libijske granice i 50km od Tunisa.
Ova nakupina metala, plastike i drveta je mjesto gdje trenutno 150 ljudi živi, jede, spava i naravno radi. Moj docimer je iz Indonezije, preko puta spavaju Pakistanac, Francuz, 3 Talijana i Njemac. Par blokova dalje su Škot i novopristigli Australac, cura iz Malezije, dva druga iz Kazakstana, Englez i Sirijac, Japanac, Norvežanin i hrpa Alžiraca. Pravi mali UN. Ženska populacija 4/150.
Ja sam jedan od sretnika koji ima sobu i wc samo za sebe. Postoji podjela na junior i senior sobe. Svatko ko je inžinjer ili prvostupnik ima pravo na senior sobu. Svi šljakeri i početnici su u sobama s 2-4 kreveta i naravno sobe im nemaju WC već za svako pišanje i tuširanje postoje zajedničke prostorije.
Zahvaljujući našem indijskom kuharu hrana je super. Svatko može jesti kolko hoće i kaj hoće. Od ljutih jela prema kojim bi i pakao bio hladnjača do čokoladnih torti. Pa nek se onda neko buni da hrana ne valja, ali da čovjek ne vjeruje Arapi se bune. Valjda im je to u genima.
Kad se izađe van kampa, napuste se sve blagodati luksuznog života. Za tobom ostaje bar nekakva sigurnost, a pred tobom pjesak i 50 stupnjeva u hladu...
Kad padne mrak i kad se ekipe vrate u kamp, vrijeme je za "TANGO" ne ples već pivo. Kako ta mala limenka, smeđe, ne baš previše ukusne tekućine izmami osmjeh sa svakog lica.
Par limenki i vrijeme je za spavanje. Buđenje u 6:00 pa rad do 18:30 (u biti svi su dežurni 0-24h) i tako sedam dana u tjednu.
Pozdrav iz Alžira!
Plaža je super samo je more malo daleko!!!
|