|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
imam puno snova (promašenih), želja..... i to želim ostvariti. To sam ja!!!!!!!
Ako tražiš nekoga
Ako tražiš nekoga,
nekoga za šetanje,
onda ja sam čovjek za tebe
imam 7 milja duge korake,
lake kao oblake
Ako tražiš nekoga,
nekoga za plakanje,
onda ja sam rame za tebe
ref:
Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga,
nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo...dlanove,
meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga,
nekoga za zauvjek,
onda tvoj sam čovjek oduvjek...
Tell me why
Na put se spremam
Jer ovdje sreće nemam,
Ne, ne, sreće nemam.
Nosit ću u duši
Tvoju sliku i gitaru,
Uspomenu staru.
Ref:
Tell me why, tell me why,
Tell me why you cry
Moja prva ljubavi
Tell me why, tell me why,
Tell me why you cry
Ostat ćemo drugovi.
Dani su mi sivi
Ptica sam što kratko živi,
Zato me ne krivi.
Žuriti se mora
Jer mi iza leđa trči,
Moja prva bora.
Ljubav ne pita
Možda nije vrijeme, kasno je i kiši
a ti pričas o nama
pusti loše teme, skini se i diši
ljubav što je ostala
Teška su vremena
trebam malo sreće
malo tvojih dodira i usana
Možda nije vrijeme, ali ako moraš
ti mi ipak reci sve
bit će lakše ako dijelimo po pola
hajde lezi kraj mene
Teška su vremena
trebam malo sreće
malo tvojih dodira
Ref.
Ljubav ne pita
ona me u boli stigne
zato pusti je
neka me do neba digne
ljubav ostaje beskrajna i tako čista
kao što si za me ista ti, ostala
Ako me ikada sretneš
Ako me ikada sretneš
u ovom ukletom gradu
ostani mirno
na istoj strani pločnika
Ne stavljaj ruke na lice
nemas što od mene kriti
glavu gore
nama je ljubav lozinka
Ne pitaj je li pravedno
što nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Ref.
Da jos nije prestalo
da nikad neće prestati
mogu proći stoljeća
mogu ti i umrijeti
A ti me nisi prestala
i nikad nećes prestati
ljeta, zime, proljeća
za tebe ću živjeti i pjevati
Ljubav je slijepa i luda
ne zna za Boga ni suda
al' lijepo pjeva
i lijepo dušu odjeva
Ako me ikada sretneš
ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh
i stare razglednice
Ne pitaj je li pravedno
što nas je prekrio mrak
ni to što nismo zajedno
pusti suzu, daj mi znak
Sve još miriše na nju
Ne pitaj me noćas ništa
pusti me da šutim
ja noćas trebam mir
stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
dušo, ti nemaš ništa s tim
Sa tvojeg izvora moja se duša napila
žedna tvojih godina i sada mamurna
pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala
Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
dušo, tražim zaborav
molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu
Sve jos miriše na nju
i dan i jutro što će doći
nakon ove noći, noći bez sna
i dvjesta godina
da ih brojim u samoći
otkako je otišla
U mojim venama još je njenog otrova
još je doza prejaka
a tebe ljubim i da ne poludim
da zaboravim
Nedostaje mi naša ljubav
Na jastuku se budim
na ponoćnoj straži
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mjesečev zlatnik
pod oklopom drhti košuta plaha
vječno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna
Nedostaje mi naša ljubav, mila
bez nje se život kruni uzalud
nedostaješ mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vrijeme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo
Kad potražim put u središte sebe
staze bivaju tješnje i tješnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao minđuša od duple trešnje
al' uspijevam da još jednom odolim
da prošapucem da te noćas ruski volim
što su riječi, kremen što se izliže
kad tad
Nedostaje mi naša ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak mijenja ćud
nedostaješ mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vrijeme svemu mijenja boje
i da je silan sjaj pomračilo
al' meni, eto, ništa sem nas dvoje
Prvi puta sam tekst pod ovim naslovom pročitala prije tri godine. U to vrijeme ga nisam shvaćala, a nije ni bilo potrebe – imala sam 14 godina i što sam tada mogla znati o odlaženju! Bio mi je dosadan i vrlo brzo sam okrenula sljedeću stranicu, a sve s prethodne je automatski bilo zaboravljeno. Ali kako sam ja nostalgična i lako se vežem za stvari (al ozbiljno!), i taj je tekst završio na hrpi u mojoj sobi.
Jednog dana sam odlučila pobacati stare i nepotrebne stvari (naravno na kraju nisam ništa bacila). Prije nego što nešto bacim još jednom to pogledam, a u ovom slučaju pročitam taj tekst opet. Toliko sam se uživila da sam ga stalno nastavljala čitati ponovo i svaki put plakati kad bi pročitala posljednje riječi. Bila sam oduševljena. Rečenice iz tog teksta su vrhunac pisanja. Svaka riječ je tako jaka i duboka emocija. Tako iskrena i stvarna…Autor teksta nikad nije uspio naći odgovor na pitanje iz naslova…
A zašto ja to sve pišem? Naime, danas sam opet listala stare tekstove i opet naišla na taj. I iako sam već dugo očarana tim tekstom tek sam danas shvatila da ni ja kao ni sam autor ne znam odgovor… I tako sam se ja dovoljno rano zapitala što reći kad poželiš otići?
Lako je otići kad te netko povrijedi i ostaviš ga bez riječi. U toj situaciji su stvari jasne. Ali kako otići od nekoga tko te voli. Nekoga tako dragog da mrziš sebe zbog toga što ne osjećaš isto što i on.
Kad provodiš budne noći smišljajući kako ga se osloboditi. A najteže je kad ti kaže da te voli, a ti šutiš ili se praviš da ne čuješ. Sramiš se jer je jedini tvoj osjećaj zagušljivost, a jedini spas bijeg. Kako povrijediti nekog tko je s tobom i uz tebe pa makar išao i protiv sebe? Kako?
Kad mislim o tome čini mi se da je bolje biti ostavljen…Iako je i to teško…Rastanci su teški…Prije ili kasnije ti bude žao…
Ovaj post sam nekom obećala još u nedjelju…pa evo…
