Početak.
|
Follow my blog with Bloglovin target=_blank>Bloglovin Ne znam pravi način kako započeti blog. Pozdravom, kratkim ''životopisom'' ? Nikada nisam imala ni vlastiti dnevnik, nije da nisam pokušala, no svaki put bih odustala. Nisam voljela dijeliti svoje misli s nikime. Vjerojatno zato što imam mlađu sestru, koja bi me ismijavala da je isti pronašla. Divila sam se ljudima koji imaju dovoljno vjere u sebe i samopouzdanja da objave svoje misli, ogole svoju dušu, podijele stavove i mišljenja, bilo to u dnevniku ili putem blogova. Iako, moje mišljenje je, da je blog nešto potpuno drugačije od dnevnika. Dnevnik ti sestra pronađe, malo te ismijava, tada plačeš, nakon par godina se smiješ i to postane jako dobra priča. Ali blog, blog je, barem s mog stajališta, nešto sasvim drugačije. To vidi cijeli svijet, okej ne vidi odmah, ali možda ti blog bude toliko glup (jer ljudi ne dijele tvoje stavove, a čim ne razmišljaš kao većina, odmah si strpan u koš ''izroda'') pa ubrzo postane viralan i predmet isimijavanja. Dakako, i one dobre stvari, postanu viralne, međutim daleko manjom brzinom. nego glupe stvari. Tipa, nekakav ''urnebesni klip'', gdje je netko predmet ismijavanja, će puno brže postati ''famous'' nego vrhunska knjiga. Zašto? Zato što je klip ''smiješan'' (svatko ima drugačiju percepciju smiješnog, kao i bilo čega drugog), klip je ''zabavan'', knjiga je dosadna, i prepuna mudrovanja i nema ništa smiješno i bla bla bla. Zašto je tome tako? O tome ćemo drugom prilikom, već sam otišla daleko. Uglavnom, ja sam uvijek bila u strahu, da će moj dnevnik, ili blog, završiti kao taj ''urnebesni klip'' kojeg svi ismijavaju, no odlučila sam se suočiti sa svojim strahom, jer kako kažu, tako ćeš ga jedino pobijediti. Pa eto, ovo je moj blog. Mjesto mojih misli, stavova, mišljenja, osjećaja. Uživajte u ostanku, i budite dobri. :) |
