You are born at my grace to serve only me....

Glazbenika zavolis u potpunosti tek kada ga cujes u zivo

I tako je jucer malo balkansko deriste prvi put u zivotu vidjelo kazaliste.PRAVO kazaliste.Kazaliste koje na stropu ima naslikano nebo,plavo,veliko kazaliste udodnih,numeriranih sjedala,lože za umrijet od ljepote i veliku pozornicu. A na pozornici klavir.Ima nesto u tom klaviru,tako samom i gracioznom,stajao je tamo,miran,i cekao je(kao i svi mi drugi), znajuci da je i on zvijezda veceri.A zvijezda covjekovih karakteristika kasnila je punih 45 minuta,na sto je publika veoma negativno reagirala.Ja nisam.Znala sam da ce kasniti,pa on uvijek kasni,poznat je po tome.Istina,45 minuta daleko je previse,no cekanje mi je smetalo samo zato sto sam umirala od zelje da ga cujem.Da ga vidim.I najprije su izasla dva tipa i dofurala komp(mislim se:"dobro je,komp je njegovo vlasnistvo znaci u zgradi je"),pa je simpaticna teta dofurala pepeljaru(i zasluzila aplauz),onda je neki djecak donio hrpu papira,i oni su sve to lijepo slagali,djecak je izasao par puta i nastimavao komp,a zvijezde nema,pa nema.A onda napokon,ugasila su se svjetla,pojacali uzvici i zvijezda je usetala.Kimnuo nam je,ne obracajuci previse pozornosti na nas,sjeo za klavir,i poceo. Kazaliste su zaposjele note pjesme Canzone per te Sergia Endriga,publika je utihnula,fotoaparati su skljocali.Pjevao ju je andeoski,onako kako samo on zna.Na tu je pjesmu samo spojio svoju Me,na cije sam prve stihove razvukla osmjeh i pocela pjevusiti(da,jer je kazaliste intimna atmosfera,ako pjevas glasno,cujes se).Zasluzio je veliki pljesak.Tek se tada obratio publici,ispricavajuci se zbog kasnjenja,napomenuo kako je Endrigo bio Istrijan(i spominjao Pulu,a ja u 7.nebu),te nastavio sa repertuarom.Slijedila je Altrove.Na pola se pjesme prebacio na neku starotalijansku koju ne poznajem,nakon čega se prešaltao na Volare(koju smo odusevljeno pjevali s njim)i onda nagli prelazak ponovno na Altrove,sto je izazvalo smijeh.Tjerao nas je da ponavaljamo za njim.I mi jesmo.I da,pricao je s nama,bacao bombe,mi smo se smijali,pusio je(previse), trazio cigarete i bauljao.Zatim je najavio tuznu pjesmu zvanu Profumi e balocchi Claudia Vile,koja je zaista tuzna,ali zbog nacina na koji je on pjevao mi smo umirali od smijeha.Zacudilo me kada sam cula note pjesme Compresione.Iskreno nisam mislila da ce od svih pjesma Bluvertiga on izabrati bas tu.Nije mi smetala,sa albuma Zero ta je pjesma spadala pod one koje najvise slusam i bas mi je bilo drago sto ju cujem u zivo jer je lijepa. Ubio me pjesmom Una storia d'amore e di vanita,koja spada pod 9 pjesama koje su me u zivotu uspjele rasplakat. Bila sam odusevljena.Ista je reakcija na Contro me stesso,koja je isto tako medu onih 9 pjesama. Izveo ju je osjecajno,dirljivo.Od svojih je pjesama svirao i U-blue,posvecenu njegovoj djevocici,na koju je "slucajno" zaboravio rijeci strofe koja govori o njegovoj bivsoj.I na to smo se smijali.Kao zadnju izabrao je L'assenzio,takoder od Bluvertiga,u kojoj smo i mi aktivno sudjelovali. Nakon nje malo je prosetao po pozornici,pozdravio nas i nestao.Pokusali smo ga dozvati na bis ali nije dosao. Znala sam da nece doci.
Odjeca je bila u njegovom elegantnom stilu(a ja sam bila sretna sto sam svaki dio jucerasnjeg autfita vec vidjela), red bull i cola su mu pravile drustvo,cigarete takoder,izvodio je,bio je zivahan.Opravdao je svo moju ljubav prema njegovoj glazbi i prema njemu samome i sto je najbitnije nije me razocarao,jer je isti.Isti je kao sto ga vidim na TV-u,na slikama,na snimkama,glas mu je tocno onakav kakav je na CDima,on je jednostavno on.Iskren,lud, otkacen,zabavan,orginalan,jedinstven. Poseban. Od sinoc ga volim jos vise.Od sinoc ga cijenim jos vise. I spremno cekam sljedeci datum.E pa zato:
Marco "Morgan" Castoldi hvala ti na osjecajima koji se javljaju kada te slusam

Oh i da.U kazalistu sam si nabavila plakat koji sada ponosno visi u mojoj sobi.Hvala vam braco Talijani na velikodusnosti!