WHISPERING FOREST

Noć je prekrila grad,tmurni oblaci sakrivaju mjesec,ćuje se samo lavež pasa. Sjedim sam,na balkonu sobe u tami,u tišini,
Grad se čini kao pustinja.Hm,ponekada to i volim,tišinu,mir.
Jednostavno kao da ćekam nikoga,nekoga za koga znam da nikada neće doči.Hm,znam čudno zvuči,ali tako je.
Razmišljam o svome životu,o jednoj maloj beznačajnoj mrvici ovoga svijeta.Da me je netko prije otprilike 3god. Rekao da ću umrijeti bilo bi mi svejedno nebih ni razmišljao o tome.Ali sada kada sam upoznat sa stranom života za koju vrijedi živjeti...(znam da mi je to netko rekao prije,poslao bih ga u qurac,i nebih to nikada vjerovao)...no da kada sam otkrio taj mali dio koji je promjenio i pokrenuo velike stvari u mom životu.NE ŽELIM umrijeti,želim živjeti zauvijek,i duže....tako mi je svejedno hoću li živjeti kao največa sirotinja,uvijek ću biti največi bogataš na svijetu.
Imam ono što sam oduvijek želio,o ćemu sam sanjao,i dan danas mi je čudan to osječaj.U nekom smislu misteriozno upakovan i u istom trenutku nježan i sladak.Jedna osoba mi pruža sve to samo jednim pogledom,sve što mi cijeli svijet nije mogao ponuditi,niti se ikada trudio itko mi pokazati dio toga osječaja,dio ljubavi,prijateljstva...onoga pravoga ne lažno zamaskiranoga.Samo jedan njen pogled i sve moje more nestaju,sva patnja se pretvara u beskrajno polje najvećega užitka,samo jedan poljubac i ja nestajem s ovoga svijeta i odlazim na najljepše mjesto daleko od svega.
-Nikada si neću oprostiti ako te izgubim ljubavi moja-