Burle u mom srcu
10.06.2008., utorak
Službeno je gotovo
|
Čitam u Regional Expressu kako je Ministarstvo graditeljstva objavilo priopćenje kako je građevinska inspekcija zaprimila Izvješće o arheološkom nadzoru pri rušenju bespravnih molova u općini Medulin nadzornog tijela Ministarstva kulture.Dalje se kaže kako se pri rušenju bespravno izgrađenih molova u zaštićenoj arheološkoj zoni na poluotoku Vižula, uvala Burle, uvala Fontana koje se obavljalo pomoću građevinske mehanizacije nije dogodio nikakav oblik devastacije kulturnog dobra, odnosno zaštićenog arheološkog nalazišta. Međutim, nije mi jasno kako je tehnički moguće ne devastirati arheološko nalazište, koje je površinsko, kopanjem pomoću bagera? Tamo more kontinuirano izbacuje na obalu vrijedne nalaze. Obično te nalaze prvi pokupe turisti, koji ih nose doma kao besplatan suvenir. Jako puno podataka o nekadašnjim trgovačkim putevima nam govore fragmenti puno različitih vrsta mramora, od kojih su neki izuzetno rijetki. Tko zna koliko ih je završilo na otpadu građevinskog materijala? S druge strane, neki od porušenih molova i sami spadaju u arheologiju. Ministarstvo inzistira da je uvijet za ostanak u prostoru ortografska snimka iz '68. Što je jedna snimka u usporedbi sa stoljetnom borbom sa morem ljudi koji žive uz obalu? Ovdje more konstantno ruši, a ljudi obnavljaju i sklanjaju barke u jednu od nazaštićenijih uvala na Jadranu. Činjenica je da su se u zadnjih nekoliko godina počeli pojavljivati molovi kojima tamo nije bilo mjesta i koje je trebalo srušiti. No i to je bio odgovor ljudi na nebrigu države. Red na obali treba uvesti podhitno, ali ne na ovakav način. Nije more livada. Problem je velik na cijelom Jadranu, treba mu pristupiti institucijama stručnih sudova i javnih rasprava. Već prilikom donošenja prostornih planova, trebalo je posebno izdvajati taj prostor i posvetiti mu posebnu pažnju. Vrijeme rješavanja problema grubom silom i represijom smo trebali ostaviti u prošlom stoljeću, ali izgleda da nam je u tom vremenu ostala i društvena svijest. Šteta da kao država nismo na takvom nivou da možemo tu obalu čuvati od devastacije kada se sama devastacija dešava, a ne desetljećima kasnije. Na taj način se rušenjem čini mnogostruko veća šteta od koristi, u svakom pogledu. A što se tiče same Vižule, čini mi se da netko tamo nije obavio posao kako treba. Zašto se nitko nije sjetio molove srušiti ručno i upotrijebiti minimalnu mehanizaciju? S obzirom na stanje molova to bi bilo višestruko jeftinije učiniti nego nego uletiti sa opremom za gradnju autoputeva. Dalje se u priopćenju navodi da se susjedu, koji je sagradio kineski zid apartmana 30 metara od mora, pere cesta, kako bi okoliš ostao čist. Čak su mu i navezli zemlju na mjestu na kojem su bageri pristupili rušenju njegovog mola. Doduše, čovjek je tu tek koju godinu, pa ne zna da će mu more i tako uskoro odnijeti tu zemlju. To što su nama, 50 metara zapadnije, ostavili hrpu kamenja u moru, nikom nije bitno. Zbog tog kamenja, kojeg nikada tamo nije bilo, više ne možemo sa patanama i gumenjacima pristupiti obali, što smo uvijek mogli. |
- 14:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Događaji i slike vezane uz moje naselje |