3:09 i dosadno mi je

cjeli dan danas sam proveo u krevetu, izgleda da se mamurluk ipak nemozhe preskochiti uzastopnim oblokavanjem, jako dugo nisam tri dana bio pijan i malchice sam ponosan na sebe sho idalje to mogu...al to je sad nebitno, ono shto je bitno je ono shto mi se dogodilo dana prvog: naime, vech pozamashno "tipsy" od nekolicine litara pive spletom okolnosti moja sudbina se ispreprela sa sudbinom odredjene zhenske oobe suprotnog spola s kojom sam usprkos kolosalnom odupiranju s moje strane podijelio neshto relativno intimno, srechom ili nesrechom, ovisi kako netko gleda na to, do kraja nismo ishli, ali smo definivno krenuli tim smjerom. kolko me moje sjechanje sluzhi, a to nije bash puno, posebno ne te vecheri, ona je prishla meni i ja sam joj odmah na pochetku objasnio da se mozhemo druzhiti jel fakat nisam imo kaj pametnije radit ali da izmedju nas neche nista biti i dok sam izgovarao te rijechi u glavi sam govorio sam sebi: "kome ti seresh, daj ju molim te pogledaj, ko che te natjerat da ju odbijesh???" i to se i dogodilo...ne sjecham se puno toga, samo kratkih bljeskova strasti, sjecham se da nikada u zhivotu nisam bio napaljeniji nego kad je sjedila na menii i grizla me za vrat, sjecham se njenog tankog struka i slike njene slatke male guze kako se vozi na biciklu, dobro se sjecam te slike jer sam se natjerao da to zapamtim, reko sam sam sebi: "ovo je tvojih 15 minuta slave, dobro zapamti ovo shto cehsh imati vecheras jel ti se nikad vishe neche ponoviti".

kad sam se probudio doma sljedecheg dana ochekivao sam de che mi neshto falit, mobitel, bicikl, bubreg, neshto shto bi otrkilo neke njene skrivene motive, jel novaca nisam imao, chak shtovishe ona je meni platila pivu.
nakon nekog vremena sam se pomirio s chinjenicom da mi se jucher neka visha sila osmjehnula i da budem sretan shto je, ali kako svaka ruzha ima svoje trnje losha strana tog predivnog dogadjaja mi je lagano postajala ochita.

naime, razlog zashto se dogodilo to shto se dogodilo, osim chste zhivotinjske privlachnosti koja je poslata dominanta tek pred kraj nasheg druzhenja, je jedan jako veliki fator medjusobne zanimljvosti za koji kao dokaz stoji chinjenica da smo mi vechinu svoga druzhenja proveli prichajuchi i da je meni a i njoj bilo...prejebeno prichat jedno s drugim, razumjela me na nachine na koje drugi ljudi nikada nebi mogli kao shto sam i ja nju.
i kako sam nashao njen broj u svome mobitelu prihvatio sam slanje poruke kao realnu moguchnost, premda mi je savjest govorila "NE" natjerao sam je da zachepi pozamashnom kolichinom promila iz chega je sljedilo cjelonochno gledanje filmova s jednim od mojih jako dobrih prijatelja.

sad, di je tu problem, pod normalnim okolnostima jedan ovakav scenario bi manje vishe bio idealan, prezgodna je, pametna zanimljiva, mozhe i voli pit, ima prekrasan smisao za humor i shto je najvazhnije vidim da joj se svidjam a to je manje vishe dovoljan razlog da se zaljubim u bilo koju curu koja spada u granicu prihvatljivog i kao nozh u ledja od strane sudbine, naravno pet godina je mladja od mene shto, osim velike razine ilegalnosti, zadire duboko u teritorij chiste amoralnosti.
sad da se razumijemo odmah, vechina ljudi koja me imalo poznaje bi me opisala kao jednog od najboljih i najpristojnijih ljudi koje poznaju, utjelovljenje korektnosti kako bi neki opisali, pod normalnim okolnostima bi joj chim mi je prishla objasnio da je premlada da neche nishta biti izmedju nas i otishao od nje, sad ovo prvo sam uspio al iz razloga meni idalje nepoznatih otishao nisam.

kako postajemo pijaniji sposobnost zanemarivanja ochitoga postaje sva vecha...

treceg dana sam joj ipak poslao poruku, i ogovorila mi je, sad je lopta na mojoj strani terena, i poshto se smatram osobom koja ima relativno jaku sposobnost uvjeravanja drugih osoba da se njihovi interesi podudaraju s mojim interesima mogu birati na koji nachin che se nasha veza razvijati ako uopche i hoche.
sad, da se opet razumijemo, pod normalnim okolnostima nebi ni na trenutak pomislio o tome, ali ovo nisu normalne okolnosti. chak i da stavimo na stranu to shto vjerojatno i nije tako zogdna kako se je ja sjecham, jel ipak mi je percepcija srvarnosti bila poprilichno fltrirana takozvanim "beer goggles"-ima i da mi vjerojatno i nije bilo bash TOLKO zabavno kako se sjecham opet postoji to neshto u njenoj presoni shto vech tri dana drzhi moje misli fokusirane na nju.

kako ja to vidim nisam napravio nishta loshe...josh.

u pricipu je ona mene iskoristila, koko god glupo zvuchalo, i ja niti planiram niti bi htio, chak shto vishe bilo bi mi zhao kad bi ona pomislila da ja iskorishtavam nju, ako bi bilo neshto imedju nas, vjerojatno neche, kako postajem trijezniji ideja takve situacije mi postaj sve odbojnija, ali kad bi bilo duboko vjerujem da bi ju usrechio, jel njena srecha bi mi u tome trenutku postala od zhivotne vazhnosti, vazhnije od moje sreche, kao shto vech je nekolicinu puta prije...

i shto vishe razmisljam o tome to mi je tezhe nachi dobar logichan razlog zashto to ne napraviti, zanemarujuchi situaciju koja ukljuchuje njenog pijanog starog, vatreno oruzhije moj mozak i zidove i moguchnost da ostane trudna, koja ima jednaku tezhinu neovisno o godinama.
uz dovljno vremena uspio bih se uvjeriti da me stvarno ne smeta shto bi drugi ljudi mislili, a i uostalom, samo bi bili ljubomorni.

na nekoj razini znam da nemam izbora, kolko se poznajem znam da chu se kad tad uvjerit da stvarno nema razloga zashto nebi bili zajedno, onda che biti samo pitanje vremena dok nju ne uvjerim u to, u principu sam ja izvukao krachi kraj ove expedicije, ona je josh mlada, od nje se ochekuje da che radit glupe stvari.

da je ovaj svijet savrshen onda bi od sada pa do kraja svojeg malog postojanja bio pijan i bio s njom, jel razina moje bashmebrigavosti raste proporcionalno s kolichinom pive u mome zheludcu, shteta shto ovaj svijet nije savshen.

da je ovaj text napisla neka druga osoba i da ga chitam bez da sam imao ovakvo iskustvo vjerojatno bi autora texsta smatrao debilnom seljechinom shto uopche razmishlja o tome, al ipak, znao bi da nije moje mjesto da sudim, ipak ju nisam upoznao.

kad se sve zbroji i oduzme ovo je samo dokaz da se uz dovoljno truda iz bilo kakve situacije mozhe izvuchi ono negativno.
.
.
.
.
sada je tjedan dana proshlo od incidenta, a i s vremenom proshao sam kroz svih 5 faza tugovnja za svojom mladoshchu i sva pitanja, ostala neodgovorena ili ne, polako su, kao i njen broj iz mojeg mobitela, nestala iz mog uma.

ponovno sam se vratio na stare opsesivno kompulzivne fixacije koje uskoro planiram pretvoriti u djelo...al to je druga pricha...

sve u svemu na kraju ove male avanture nauchio sam dosta o sebi, o nekolicini pojava u svakodnevnom ljudskom zhivotu i najvazhnije o ljudskoj psihi pod utjecajem hormonalne neravnotezhe koju tako olako nazivamo zaljubljnost.