3:09 i dosadno mi je

nedjelja, 14.05.2006.

MA NEZNAM KOJI KURAC VISHE

eto, tako, neznam, chemu, chemu se trudit, gledam ove neke tamo blogove i svi neka kvazi mistichna sranja, neke misli, mishljenja, razmishljanja, koji kurac ljudi tolko razmishljaju i mislim si kako uz svo to jebeno razmishljanje nish pametno ne smisle, koji kurac pitam se...
svi se pitaju cehmu ovaj zhivot, jer ima nekog smisla, pa ustanove da nema zapravo, pa nastave zhivjeti svoje tako besmislene zhivote, ispada da svi imamo odgovor na ta najvazhnija pitanja o zhivotu, svi znamo shto je zapravo istinska srecha i dali je srecha zapravo ono shto trebamo, ta pitanja na koja ljudi pokushavaju odgovorit otkad postoje, mi, da mi imamo odgovor na njih, mi, generacija kemijski uneravnotezhenih znamo sve tajne zhivota, i pitam se dalje, dali su ta pitanja uopche i vazhna ako vech svi znamo ogovor, i josh vaznije shto chemo se onda ptati kad nam ta pitanja dosade, dali ima pitanja koja su jacha, vazhnija od ovih, jel meni je vech pun kurac rechenica poput samo srecha je vazhna u zhivotu, kako zapravo znamo da je to istina, dali je to istina, dali zato shto mi to smatramo istinom to samo po sebi onda i postje istina...

zashto nebi netko trazhio neku nizhu svrhu u nechemu umjesto vishe svrhe...

zashto nam netko nebi, umjesto da nam tuvi konstantno da je najvazhnije biti sretan, rekao kako biti sretan...

zashto netko nebi pitao shto dolazi nakon onoga shto dolazi nakon smrti...

zashto nam nebi netko napokon objasnio zashto zhivot mora biti ozbiljan...

zashto netko nebi pitao zashto se pitati zashto...



shto je na kraju vazhnije, dobro odgovoriti na pitanje ili nachi dobro pitanje...





vi se sigurno pitate dali ovaj post ima ikakvog smisla......pa neznam, recite vi meni...

<< Arhiva >>