3:09 i dosadno mi je

srijeda, 26.04.2006.

LIVE BY THE AXE, DIE BY THE AXE

njihove ochi su mozhda govorile ne, ali sam znao da njihova srca vape za pravdom moje sjekire...

osudjivali su me zato shto ih oslobadjam patnji smrtnishtva, gledali su me krivim pogledima, pogledima straha, kada su se zapravo trebali radovati jer sam doshao ispuniti svoju sudbinu, da im podarim besoknachnost, da im poklonim uslugu smrti...

padali su jedan po jedan, dva po dva, tri po chetri, svaki zamah je odjekivao poljem kao predivno orkestriran vatromet krvi, organa i mozhdane srzhi, neki su samo stajali, predajuchi se oslobodjenju, ostali su bjezhli koliko su htjeli, mogli su i vishe ali ih je neshto duboko u njima ipak vuklo blizhe mojoj sjekiri, znali su da postoji samo jedan izlaz...

jeci nevinih su odjekivali daleko u shumu dok su osudjeni samo tiho kliznuli u tminu s laganim osmijehom na licu, kao da su znali neshto shto ja nisam, kao da su znali shto ih cheka...

nitko nije bio poshtedjen, zlochinci, zhene, ljechnici, kurve, djeca, pred mojim ochima svi su bili jednaki, i iako su mi svojim posljednjim pogledima otkrivali i najmrachnije tajne svojih zhivota ni na tren nisam zastao da ih upitam zashto su ovdje, shto ochekuju, jer sam znao da odgovore na ta pitanja nikada nechu dobiti...

i kako se zadnji smrtnik pridruzhio osakachenim truplima pod mojim nogama, glad sjekire josh nije bila utazhena, znao sam shto moram uchiniti...

nije mi bilo zhao, uchinio sam ono shto sam i morao, ono shto je sjekira trazhila od mene, ono za shto sam bio i stvoren, ni sada mi nije zhao, sada, kada visim tu iznad prevrnute stolice, rasparana zheludca, objeshen od vlastita crijeva, gledam kako i zadnje kapi zhivota napushtaju moje osakachene ruke, gledam kako se i sada, kada vishe nisu dio mene, moje shake raduju krvi smrtnika, shake koje su oslobodile mnoge, pa chak i svojeg gospodara od okova konachnosti...

osjecham drshku svoje sjekire kako treperi sa svakim otkucajem moga srca, jer oni su sada jedno, i sa veseljem ochekujem zadnji treptaj, jer znam......valhalla me cheka...

<< Arhiva >>