„Čime sam ovo zaslužio?“- mislio je sjedeći sam u kafiću pijuckajući kavu s mlijekom i dvije kocke šećera. Bio je to visok mladić, smeđe kose, smeđih očiju i dosta povučene naravi. Zvao se Ivan. Jedini koji mu je pravio društvo, bio je njegov pas Miky s kojim je često izlazio u šetnje. Njegova veličina je uvukla ljudima strah u kosti. Iako je pas bio umiljat, svi su ga se bojali. Ivan je bio jedan od onih koji su dosta vremena posvećivali školi i imao je neki cilj u životu. Htio je postati vlasnik utjecajne tvrtke u svojoj zemlji. Nije baš bio pri novcima jer je živio sam s majkom, a oca su ustrijelili još kad je Ivan bio mali. Pohađao je Ekonomsku školu u kojoj malo tko je znao da on uopće postoji. Ono što ga je činilo jačim, bila je jedna cura koja mu je ulijevala svaku nadu u životu. Jedino ona ga je smatrala čovjekom od krvi i mesa kao i sve ostale. Ona je bila jedino žensko društvo koje je poznavao. iako je ona bila među popularnom ekipom, on je pomislio kako bi i on mogao to postati.
„kako mogu postati kao oni?“- pitao ju je
„zar ti želiš postati kao oni?“- odgovorila mu je
„....pa naravno da želim“- rekao je
„zar želiš biti jedan od onih koji će se rugati nekome poput tebe?“- rekla je
„poput mene?“- rekao je snuždenim pogledom
„...Ivane, oprosti ako sam te povrijedila, ali znaš na što sam mislila.“- odgovorila je
„...da znam“- rekao je pognute glave.
„budi onakav kakav jesi. Meni si više od onoga što će oni ikada biti“- rekla je.
On se samo nasmijao i otišao kući sa svojim Miky-jem. Iva mu je rekla stvari koje su ga zaintrigirale. Cijelim putem do kuće je razmišljao o tome o čemu su pričali. Došao je doma, stao pred ormar i vidio da se totalno drugačije oblači od ostalih. Otišao je u wc i prolazeći pokraj ogledala, zamijetio njegovu frizuru. Bila je to razbarušena smeđa kosa bez trunke gela. Otišao je natrag u sobu pred ormar, uzeo mobitel i nazvao Ivu.
„Iva, treba mi tvoja pomoć!“- ushićeno je rekao
„reci, čekam.“- odgovorila je
„treba mi promjena. Želim ići na šišanje i kupiti novu garderobu. Trebam te.“- rekao je
„nećeš se valjda šišati? Ivane, jesi ti normalan?“- rekla je
„nisam normalan, želim postati normalan“- rekao je
„pa ti i jesi normalan, no ako je to ono što želiš....u redu.“- rekla mu je tihim glasom
„hvala ti! Srce si!“- odvratio je
„ajde, dosta razgovora, idemo!“- rekla je.
Prvo su otišli na šišanje kod najbolje frizerke u gradu. ošišala ga je, stavila pramenove i napravila frizuru. Iva je bila oduševljena. Zatim su obišli butike. To su bili butici dosta poznatih marki. Kupio si je traperice koje do tada nije nikad nosio, košulje koje su mu stajale božanstveno i pokoju majcu za izlaske van. Tako sređen, stajao je pred ogledalom i Iva mu je rekla:
„kako se osjećaš?“
„fenomenalno!“- odgovorio je.
„drago mi je što sam mogla pomoći“- rekla je
Tako su otišli na kavu. On je uzeo kao i obično, kavu sa mlijekom i dvije kocke šećera no to konobar nije još zapamtio iako je Ivan godinama posjećivao njegov kafić. Tako su popili kavu i otišli svatko svojoj kući. Sutradan u školi, kada je došao tako sređen, cure su ostale bez teksta. Gurkale su Ivu da ga upozna s njima. Njemu je to laskalo no za njega, jedina žena na svijetu je bila Iva. Ona to nažalost nije primjećivala. Tako se upoznao sa svima iz „društva“ iako je svatko znao kako se on zove, samo što ga nisu htjeli zamjetiti. Sada je on njima bio konkurent što se tiče cura, no Ivana cure nisu zanimale. Počeo je izlaziti van, postao je „car“, kako su ga drugi nazivali. Jedno jutro prije škole, navratio je u onaj kafić samo što je sad uz njega i Miky-ja bilo cijelo društvo.
„što ćete naručiti?“- pitao je konobar.
Svi su naručivali i došao je red na Ivana i prije no što je izustio, konobar je rekao:
„ma znam care, kava s mlijeko i dvije kocke šećera. Jesam u pravu?“
„tako je šefe“- odgovorio je Ivan.
Svi iz društva su ostali paf. Kako je Ivan samo popularan i kako ga svi znaju. Poslije kave je nazvao Ivu i dogovorio šetnjicu s njom. Našli su se i započeli razgovor. Ivan je odlučio priznati joj da ju voli sve ove godine.
„Iva, moram ti nešto reći“- rekao je.
„što? Reci.“- rekla je.
„mislim da te volim. Volim te sve ove godine samo što sam se bojao reći ti to. Mislio sam da ćeš me odbaciti kao i svi. Žao mi je što si to tek sada saznala, ali morao sam ti to reći. Sad sam tek skupio hrabrosti.“- rekao je.
„...Ivane...zašto?...pa...kako...“- nije znala što da kaže.
„ne moraš ništa reći...znam što je odgovor...“- rekao je i okrenuo se i krenuo prema kući.
„Ivane! Stani!“- viknula je.
Stao je ali se nije okretao. Ona je potrčala prema njemu, okrenula ga i poljubila. Bio je to najduži, najlijepši i jedini poljubac koji je on ikada doživio. Pogledali su se i pukli smijati. Shvatili su da se vole od prvog dana. Prvog trenutka kad su se sreli. Otišli su zagrljeni do kafića nešto popiti i proslaviti njihovu vezu.
Konobar je došao, a ona je rekla: „dvije kave sa mlijekom i dvije kocke šećera u svaku!“...
On se samo nasmijao i shvatio kako je život lijep i da ništa nije slučajno. Sve je suđeno.
Priča je izmišljena i nema nikakve veze sa stvarnim likovima ili događajima. To je samo produkt moje mašte.
unique
|
