Nakon sto sam primio ovaj mail, razmisljao sam u kakvom obliku ga objaviti... Konacno, odlucio sam se ipak na izvorni oblik jer se radi zapravo o jednoj primjedbi i ujedno rjesavanju te primjedbe. No, ja se nadam da su i prosli postovi ipak ponudili nekakve savjete i slicno u suocavanju s zlostavljanjem u skolama. A mislim da vaši komentari zasigurno jesu, i to dosta njih. Ali, dopao mi se ovaj mail i nadam se da možda sada nudi nekakve konkretnije ali i općenitije savjete, i to na jednom mjestu.
Dragi moji,
smatram da je vaš blog predobar i da pomaže onim koji su se našli u takvim situacijama u kojima su oni žrtve tog verbalnog ili nasilnog zlostavljanja. Imate priče iz stvarnog života koje su samo
podrška ali ne pomažu u rješavanju situacija u koje uđu svaki dan. Njihovo vrijeme u školi potrošeno je na skrivanje i izbjegavanje onih koji ih namjerno i zlobno verbalno napadaju. To je strah od kojeg se teško živi, strah koji raste svakog dana. Od tog straha mnogi čine razne stvari, npr. iskaljuje su na sebi tj. samoozljeđivanje, kad odrastu postanu i oni nasilni i agresivni, neki čak pokušaj počiniti samoubojstvo. Svakodnevna matletiranja utječu na našu psihu, nakon nekoliko dana verbalnog ponižavanja čak se i mi počnemo samokritizirat i ponižavati. Osjećamo se manje vrijednim, ne sudjelujemo u nikakvim igrama jer smatramo da nismo dovoljno dobri, izbjegavamo svakakve razgovore pa makar to bio razgovor sa osobom koja nam samo želi pomoći. Taj strah od nas stvori stvarno čudnu osobu koja ne zna za ništa drugo osim da je ona problem. Što je sada glavni problem tog zlostavljanja? Čak i žrtve poslije pomisle da su one krive što im se sve to događa. Ima mnogih primjera iz moje škole;
naime jedna cura boji se svlačiti u svlačionici da je cure ne bi izrugivale to što joj grudi nisu dovoljno izrasle. Ta cura i dan danas ne razgovara sa curama, uvijek je u društvu muškaraca koji je diraju i ona im dopušta to samo da ne bi i njih izgubila. Mi neke cure pokušale smo je ubaciti u naše društvo, no ona naprosto ne želi, boji se čak sa nama i razgovarati. Ona naime smatar da nije dobra da bude sa nama u društvu.
Vidite taj problem je postao već psihići i treba pomoć psihologa. Zato oni koji imaju taj problem neka se jave obližnjem psihologu, to je radi vašeg dobrog.
Većina žrtva matletiranja postaju nestabilni, počmu zamišljati stvari i boje se spavati. Njihov život naprosto postane noćna mora.
Nekoliko savjeta za one koji su žrtve zlostavljanja:
- trebaš glasno i jasno reći ono što misliš.
- ako te netko tjera na nešto što ne želiš; pogledaj tu osobu u oči i glasno reci NE
- NE BOJ SE! Strah te samo slomi.
- ako shvatiš da ti netko radi ono što ne bi smio, slobodno prijavi to starijoj osobi
- uvijek ...ali baš uvijek brani se gledajući protivnika u oči...
- predlažem tečaj samoobrane
- razgovor ispred ogledala..naučite kako se verbalno oduprijeti nasilniku.
- meditirajte da vam se sampouzdanje vrati
- ne izbjegavajte razgovore ni sa kim
- pomažite
- javljajte se na doborovoljne izlete
- prijavite se za neku udrugu
Jednostavno morate naći nešto u čemu ćete se najviše obratiti svijetu..
nešto društevno..
Evo...
Pozdrav
Insomnia
|
