 Ova prica je izmisljena i nije povezana sa stvarnim dogadajima i osobama, radi se samo o primjeru.. Ali ovakvim primjera mozete naci u stvarnosti jako puno...
Odmor je.Dečki i cure izlaze vanka,neki kupiti marendu,neki zapaliti ispred škole(ili u školskom wc-u),neki u obližnji kafić,a neki jednostavno sisti ispred škole i zezati se u dobrom društvu..Ali ne on.On sjedi u razredu,čita knjigu ili bulji u prazno.Cijeli odmor.Zna da nema s kim pričati ispred škole.Nije gladan.Ne puši.Kad netko uđe u razred uopće ga ni ne pogleda,ni pozdravi nego samo ode do svoje klupe i nešto tamo radi.Dečko uđe u razred.Slučajno je sjeo na njega jer je mislio da tamo nikog nema.To je smiješno i pomisliti.Sa svojih 2 metra visine teško ga je ne primjetiti. No,njega nitko ne vidi…
Ekipa ispred škole.Zvonilo je.Cijeli razred sjedi na klupama,a on među njima.Oni živo razgovaraju o nečemu,kako je Call of duty super igra,ne,Counterstrike je puno bolja.On kaže da je najbolja igra od svih Final Fantasy.Oni ga ni ne čuju,nego samo nastave o tome jeli bolje koristiti mitraljez ili poluautomatik dok igraš..
Nitko mu se nikad ne obraća.Nitko ga nikad ne primjećuje.Nitko ga nikad ne sluša.Za njih je on samo broj u imeniku.Ma,ni to.Stranica u dnevniku koja samo ispunjava prazan prostor.Za njih on ne znači ništa više od klupe u školi ili nekog prosjaka kojeg vidiš na ulici i samo odeš dalje,zgrožen. On je gotovo u pravom smislu riječi duh. Pokušava komunicirati,pokušava svratiti malo pažnje na sebe tako da se prepire s profesorima ili ne da nekom drugom da se zamjeni za mjesto u razredu.Pokušava,ali ne uspjeva. Shvatio je svoju ulogu u razredu,a ta je da bude neprimjetan i ne govori,jer ga ionako nitko neće saslušati.Shvatio je da je beznačajan i potpuno nevažan. Njegovo mišljenje nije važno,njegova djela se ne zamjećuju.. Zato se pogrbio kao narcis,dva metra visok izgleda kao Quasimodo iz Zvonara crkve Notre-Damm..
Zar će tako morati provesti cijeli svoj život?Kao duh koji se samo provlači svijetom neprimjetan i beznačajan? Gdje je tu smisao? Zašto da onda živi?Samo troši zrak bezveze. Samo je na putu drugima i smetnja..Uistinu,nema smisla ovako živjeti..
Smiješno je koliko zapravo ljudi kao on postoje..Ljudi su toliko okupirani sobom,toliko usredotočeni na sebe i svoje stvari,toliko gledaju tko je kul a tko ne,čije društvo će im koristiti da postanu popularniji..Cijeli njihov život je gluma i borba za status u društvu.Zaposleni sobom i svojim stvarima,niti ne primjećuju ljude koje to ne zanima,koji samo žele biti prihvaćeni,koji žele jednom u životu biti saslušani,koji bi željeli znati što ljudi misle o njihovim idejama,njihovim snovima,koji bi htjeli da se jednom u životu obrati pažnja upravo na njih..A kako će to postići?Nema načina..Mogli bi uzeti pištolj i natjerati ih da ih saslušaju jednom..Da..Nije to ni tako loše..To bi ih natjeralo da razmisle malo o svom ponašanju..A mogli bi uzeti taj pištolj i upotrijebiti ga na sebi..Tako je užasno biti sam..Tako prokleto sam..Nigdje nikoga..Nitko tko će im pomoći kad su tužni,jer nikoga ne zanima..Nijednog prijatelja..Zašto živjeti..?
Što želim reći ovime?Fizička i verbalna maltretiranja su upravo grozna. Uništavaju čovjekov život i psihu. To je istina,ali ponekad upravo obrnutim načinom može se učiti puno veća šteta. Znači, ne govorenjem odvratnih stvari i ne mlaćenjem, nego baš izbjegavanjem i ignoriranjem neke osobe. Čovjek je društveno biće i ne zna biti sam. Potpuna izolacija od društva može upropastiti osobu.Kao prvo,može ga učiniti potpuno povučenim,osobom koja se boji govoriti u društvu,stvaraju se fobije od društva i ta osoba će vjerojatno cijeli svoj život provesti upravo kao dečko iz ove priče,kao duh koji se ni na koji način ne ističe i nitko ga ne primjećuje.Nitko na njega neće misliti,a kad ode,otići će potpuno neprimjetno.. A može se dogoditi nešto drugo : takvi ljudi postanu previše željni pažnje pa su skloni svakakvim očajničkim mjerama samo da privuku tuđu pažnju,da i njih netko pogleda jednom u životu. Zato se znaju događati pucnjave po školama, bilo je situacija kad bi takvi ljudi uzeli cijeli razred kao taoce u školi,a može dovesti i do samodestruktivnih mjera kao pokušaji samoubojstva..
Zato,kad vidite nekoga da je povučen,da se libi govoriti u društvu,da se drži postrani,pomozite mu,obratite se toj osobi,pokušajte razgovarati s njom,učinite da se ne osjeća samom,natjerati ga/ju na neke aktivnosti u školi i podržavati ga/ju u društvu,rečenicama tipa npr "evo ljudi, x.y. misli tako i tako» ili "neka vam taj i taj ispriča što je učinio/vidio"..I izoliranje je također zlostavljanje,nemojte to dopustiti! Svakome treba prijatelj,a tko će to biti ako ne vi??Kad ako ne sad?
always outnumbered
|
