BULLETPROOF - can save your ass
13.05.2005., petak
2PAC: 'LOYAL TO THE GAME'
 Vrlo je bizarno da u dvadesetprvom stoljeću, čujemo njegov glas na početku novog albuma kako izgovara godinu dvijetisućepetu! Zaslijepljena lakomost njegove majke vjerojatno neće nikad imati granica, ili barem ne uskoro, i ne možemo pobjeći od toga da izlaze novi i novi Tupacovi albumi. Pa kad nam je suđeno da oni izlaze, onda barem da na nešto nalikuju. Ovo je Tupacov deveti album otkako je mrtav što i nije neka stvar, ali važna je stvar što je ovo prvi album kojeg je cijelog producirao Eminem. Već na dva svoja posljednja albuma Shady se pokušava prebaciti među producente, a da ga se shvaća ozbiljno u tome pokazalo je uvrštavanje njegovih radova na puno albuma, od starih velikana (Jay-Z) do mladih nadolazećih (The Game). S vremenom će Em posve prestati s MC poslom ili će se možda ponekad javiti kakvog sočnom rimom, a glavni posao bit će mu produciranje, što je sudbina koja se dogodila Dr Dreu pa što ne bi i njegovom projetku Eminemu? Tupac je bogme rekao puno toga na tih svojih tucet, što živih što neživih albuma i nemaš tu šta više očekivati. Ono po čemu se njegov album može izdvojiti od ostalih je kakav dobar koncept i dobra masna produkcija. I to je bio izazov Eminemu jer još nikad nije imao nečiji cijeli album pred sobom, nego samo po koju pjesmu. Napraviti 13 produkcija čovjeku kojem kače epitet „najvećeg repera“ opasno je. Ako zezneš gotov si za cijeli život, a kad to radiš u tako bizarnim mrtvačkim okolnostima možeš ispasti smiješan. Velikan produkcije u nastajanju Eminem uspio je složiti vrlo tople produkcije pozitivne atmosfere, a najbliža usporedba je s Cee-Loovim gospel hip-hopom, ali manje raskošno. Najekstremnija stvar u tome ovdje je tako genijalna 'Ghetto Gospel' koja je točno što naziv kaže i samo zbog nje album je zaslužio da bude omotan u bijelo s velikim križem na naslovnici. Ostatak je standardniji hip-hop s tom jedva primjetnom sakralnom notom i tipičnim Eminemovim podlogama sa suhim ritmom i puno gudala i klavira. 'Out On Bail', 'Thugs Get Lonely Too', 'Black Cotton' i 'Thug For Life' izdvajaju se još među prilično dobrim stvarima. 'Loyal To The Game' je jedan istočnoobalni pogled na Tupaca i album dostojan njegovog imena. Koliko pamćenje seže njegovi su posthumni albumi bili zanimljivi samo zato što su potpisani imenom koje, barem većinu, ispunjava strahopoštovanjem. Ovo je jedan vrlo dobar album i prvi nakon dugo vremena koji vrijedi ne samo zbog toga jer je Tupacov. Za što je većim dijelom zaslužan Eminem.   |
