Bukowski s Wisha
29.03.2025., subota
...29.03.2025. - 4
|
Ima tome dosta godina, hodao je uzduž duljeg zida sobe. Od prozora prema vratima i nazad, gore-dolje, milijunti put. Isti broj koraka od zida do zida, okret za stoosamdeset na peti lijeve noge, opet i ponovo. Izgledao je kao 24 sata Le Mansa. Savršeno tempirani bumerang za instagram story. Perpetuum mobile. Jebeni začarani krug. Izvana, djelovao je mirno. Iznutra je kuhao. Bijes. Strah. Bezbroj pitanja na koja je imao, ako već ne potpun, a onda barem djelomičan odgovor, ali koja su izgledala potpuno nebitno u odnosu na jedno, kojem odgovora nikako nije znao: Kako dalje? Napokon, kad su se noge umorile, a informacija o tome uspjela se probiti do mozga koji je zapeo u "beskonačnoj programskoj petlji", sjeo je. Bol je uvijek bila dovoljno jak signal. Na stolu ispred njega, blok za pisanje i olovka, ostavljeni iza sebe nakon dovršenog spiska za špeceraj. Naslonio je glavu na lijevu ruku i, u nastojanju da se smiri, uzeo olovku i počeo črčkati. Kvadratić... Kocka... Osjenčane bočne stranice. Trokut ispod kocke... Trokutu upisana, pa opisana kružnica. Volio je matematiku. Koliko je točno trebalo da iz švrljanja prijeđe u riječi, nije mogao procijeniti. kurva Podebljano tri puta. Stavljeno u jednostruke, pa dvostruke navodnike. "kurva" Koji kurac je kurva u navodnicima? Psihotični smijeh, dok je uokvirivao riječ tako da se navodnici više nisu vidjeli. Između unutarnje i vanjske linije okvira kratkim je crticama ponovo dodao sjenčanje, a zatim napisao riječ "prokleta" ispred okvira. Bez navodnika, sjenčanja, okvira. prokleta uokvirena kurva Još malo psihotičnog smijeha i još koja riječ, dok prosto proširena rečenica nije opisivala njegovu trenutnu situaciju: Zajebala me jebena prokleta uokvirena kurva. Bila je to prva misao koju je zapisao. Presavinuo je papirić, pospremio ga u džep i sljedećih nekoliko dana nosio sa sobom, svako toliko dodajući nove riječi ili kratke rečenice. Na komadu papira, misli kao da su postajale opipljive i naposljetku je shvatio: evo načina da osvijesti svoj problem i posloži se u glavi. Bio je vizualan tip, lakše je pojmio, ako je vidio. Zapisivanje misli stvaralo je red u glavi. Obećao si je: pisat će. Često. Stalno, kvragu, ako treba. Konobarski blok i penkalo u džep, uvijek uz sebe. Obećanje je prekršio vrlo brzo, shvativši dvije stvari. Stvar prva... Pri donošenju odluke o pisanju bio je debelo u afektu i nije bio sposoban računati na karakter i obujam onoga što mu je prolazilo glavom. Misli koje su najviše vrištale od potrebe da ih zapiše kako bi ih se oslobodio, nerijetko su bile tamne i krajnje autodestruktivne, i dok ih je u trenucima lucidnosti mogao kontrolirati ili barem potiskivati, bojao se da bi mu iste mogle postati prestvarne i neodoljivo privlačne kad bude pod utjecajem, samo ako pronađe blok i ono zapisano na njemu. U nastavku toga, ako se trijezan bude morao skrivati pred sobom pijanim, je li onda pisanje lijek kojem se poveselio? Teško, jer previše je puta mislima hodao po tankoj žici preko ponora, a da bi to bilo zdravo. Stvar druga... Jedna od njegovih usputnih avantura jednom je prilikom pronašla blok i pročitala nekoliko listova. Kratke rečenice pune žuči, otrova i tuge učinile su njen pogled punim iznenađenja i nevjerice, što je nekako i očekivao, no nije računao da će ga, držeći papire u rukama, pokušati nasmijati izjavom da je svojedobno puno čitala, dok se sad puno drogira, ali da zna što je potencijalno dobro štivo kad na njega naleti. Bilo je tu kao neke priče. Istovremeno, njemu je postalo jasno da je blok našla prekapajući džepove njegove kožne jakne u potrazi za lovom koju bi mu bez imalo grižnje savjesti ukrala, samo da čim prije skupi za novu lajnu kokaina, i premda ga to nije naljutilo, morao je sačuvati malo ponosa i reagirati. Jednom rukom zgrabio ju je za nadlakticu, drugom iščupao blok iz njenih ruku i odvukao je do vrata stana. Bila je u šoku, ali uspjela je nekako uloviti svoju odjeću, cipele i torbicu prije nego je bila izbačena na hodnik zgrade, uz tresku vrata iza sebe. S druge strane, naslonjen na ta ista vrata, on je lovio dah, dok je istovremeno uobličavao dotad nepostavljena pitanja u glavi: Jel pisanje nešto u čemu bi mogao biti dobar? Nešto čime bi se mogao baviti? Ozbiljno baviti, možda čak i za neku lovu? Razljutio ga je odgovor. Možda bi u pisanju i mogao biti dobar, ali neće nikada saznati koliko. Ne želi dijeliti svoje misli, jer bi to značilo pokazivati svoju slabost, i nema tog pseudonima niti krinke koja bi ga mogla sakriti. Kvragu, neke misli nije ni sebi mogao napisati, kako će drugima? Što će ljudi misliti, da je čudak, psihopat, gubitnik? Ovo posljednje vjerojatno je i bio, ali kako da sve ovo prije objasni samo neizmjernom tugom? Ne može pisati ovo u čemu bi bio dobar, pa što da onda uopće i piše? U ostatku svoje svakodnevice nije mogao pronaći inspiraciju, previše je tu bilo preživljavanja, jeftinog viskija i cigara, besmislenih filozofskih rasprava, tučnjava i jednoličnih, lakih konobarica, a da bi čovjek o tome mogao pisati sa istim žarom prvi i tisuću i prvi put. Volio je glazbu, ali ne kao inspiraciju, već kao način smirivanja oluja u glavi, kao metodu koja mu je omogućavala da žestoka udaranja misli o unutarnju stranu lubanje pretvori u pravilan ritam koji je mogao predvidjeti, i zato podnijeti. Obožavao je čitati, najviše knjige, ali nije bio isključiv. Osjećao je divljenje prema tuđoj umješnosti pisane riječi, ali crpiti inspiraciju iz toga previše mu je vuklo prepisivanju ili parafraziranju, bio je preponosan da si to dopušta, koliko god da je bio gubitnik. Televiziju općenito, a zatim i filmove, redovito je izbjegavao. Povraćalo mu se od raznoraznih reality emisija, vijesti ga nisu zanimale, a vremenska prognoza mu je uvijek bila nepovoljna. Sportom se radije bavio, nego bi ga gledao. Nije volio drame ni ljubavne priče, znanstvena fantastika bila mu je ili previše znanstvena ili premalo fantastična, a Steven Seagal i njemu slični likovi, u reprizama repriziranih repriza, imali su uglavnom laksativni, a nikako inspirativni učinak. Trećerazredne trilere i filmove strave i užasa proživljavao je na dnevnoj bazi, uz poneki jeftini pornić. Ostao je gubitnik i pisac lista za kupnju špeceraja. |
