Bukowski s Wisha

28.01.2025., utorak

... 28.01.2025. - 2

Pokraj odarnice, u maloj sali za posljednji ispraćaj, propovijed je predugo trajala, no on se samo na mutne, kratke trenutke doticao onog što se događa.
Pomolimo se...
Ustanite... Sjednite...
Kršćanska dužnost....
Primili te mučenici. Život vječni...
Ovo, ono i još bezbroj fraza koje su se odbijale od njega i koje se nije ni trudio pohvatati, već je samo pratio ritam ljudi oko njega. U mislima, sjedio je na travi velikog dvorišta i sa osmjehom promatrao sitnu, krhku staricu čija je glava podsjećala na maslačak, kako baca lopticu malom mješancu i povija svoje izmučeno tijelo smijehom kad bi mješanac izveo neki "umjetnički" skok.

Put od mrtvačnice do grobnog mjesta bio je ni dvjestotinjak metara dug, a njemu kao da je trajao godinama. Do pred koji tjedan, ona i on ovdje su zajedno polako išli, vodio ju je za ruku da sjedne na klupu kraj groba u koji će sad i sama biti spuštena, do svoje djece i muža. Njoj se tad žurilo, njemu ne. Danas je obrnuto, ona više nikad i nigdje ne mora žuriti, a on ne može dočekati da sve ovo završi.

Muka propovijedi prijetila je nastaviti se kraj grobnog mjesta, no sunce i jak vjetar spasili su stvar. Sunčane naočale omogućile su mu da neprimjetno zatvori oči i u mislima nastavi biti sam s pokojnicom i vlastitim sjećanjima, a silina vjetra uglavnom je odnosila svećenikov glas prije negoli bi uspio doći do njegovih ušiju. Trznula ga je bratova ruka, vratio se iz misli na svećenikovo izražavanje kršćanske sućuti i obavijest kako će misa zadušnica biti odmah po ukopu. Brat ga je dobro poznavao, nije morao ni stajati do njega, a da osjeti da je odlutao i da ga treba vratiti u stvarnost.
Bacio je crvenu ružu u grob i pomislio kako je pala nekako čudno na lijes, da bi se zatim otkotrljala kraj njega i sakrila od pogleda netom prije nego će biti zauvijek zakopana. Kombinacija motiva dozvala mu je stihove Prljavog Kazališta, zaspala je zadnja ruža hrvatska...
Može li cvijeće čudno padati?
Prije nego li je u glavi počela filozofska rasprava u pokušaju da odgovori na to pitanje, ljudi su počeli prilaziti, pružati ruke, izražavati sućut. Nisu mu dali mira.

Nekoliko minuta poslije, sjedio je u prvoj klupi male kapelice, kako i priliči najbližoj rodbini.
Ispred njega, svećenik za oltarom. U desnom kutu, oltarom sakriven od pogleda, zvonar je sjedio na maloj stolici, prateći ritam mise i odrađujući svoj dio posla. Na malom stoliću lijevo, ispod svetačke slike koja je sakrivala dobar dio bočnog zida kapelice, po veličini i cijeni poredana raspela i svijeće, cd-i sa vjerskim sadržajima i kutija caritasa za milodare.
Sve navedeno živciralo ga je do te mjere da je počeo osjećati kako mu je koža dva broja premala.
Malo je reći, da nije bio vjernik. Nju je to ljutilo, no previše ga je voljela da bi mu zamjerala. Za nju, Biblija je bila ono što su je reklamirali: Sveto pismo. Za njega, Biblija je bila samo najstarija igra pokvarenog telefona, prepravljana kroz povijest već kako je kojem moćniku pasalo tumačiti.
Razmišljao je trenutak o raspelima... Kad bi se Isus vraćao na ovaj svijet, koliko bi, ustvari, bio oduševljen simbolom križa, uzimajući u obzir ono što je na križu prošao? Nehotice, nasmijao se toj ironiji, i onda shvatio da svećenik pilji u njega dok monotono recitira neki odlomak iz propovijedi. Osim smješka, vjerojatno je primjetio i da on ne recitira ništa, ne križa se i ne mantra kako je inače bio red.
Jebeš ga, ton zauzeća lako je mogao biti zanimljiviji, i nadao se da ga živcira samo upola od onog koliko je svećenik živcirao njega.

Idite u miru...

Sjeo je u auto i polako krenuo prema svom stanu, morao je izdržati još tih par minuta prije nego će doći doma i, skriven unutar četiri zida, pustiti van sve ono što pred drugima na pogrebu nije htio.
Zatvorio je vrata, u hodniku skinuo cipele i čarapama obrisao prve suze koje su kapnule na parket dok je skidao jaknu i izuvao se. Sjeo je na fotelju, zatvorio oči i pustio da se dogodi. Nije se trudio brisati suze, niti je više bjesomučno stiskao zube da spriječi bolan grč na licu.

Baka bi se rastužila, da ga je mogla vidjeti.


  • . (BukWannabe 29.01.2025. 01:46)
  • " Za njega, Biblija je bila samo najstarija igra pokvarenog telefona, prepravljana kroz povijest već kako je kojem moćniku pasalo tumačiti."

    odličan si : svaka ti je na mistu čak i generacijski gledano.......Bravo ti (Annabonny 29.01.2025. 10:57)
  • Meni su više po mjeri ispraćaji poput onog kakav je imao Dino Dvornik. (Ypsilonka 30.01.2025. 05:23)
  • @Ana.comm, hvala.

    @Ypsi, meni nisu nikakvi, ali kužim, i slažem se. (BukWannabe 30.01.2025. 09:35)
  • Ma nisu ni meni, sebi sam naručila Metallicu, gajbu pive i tulum. Mislim za svoj sprovod. Sin rekao da nema problema! :)
    Bez svećenika i bivšeg muža! :)))))))))))) (Ypsilonka 30.01.2025. 13:40)
  • Moja sućut. (Kockavica 30.01.2025. 13:58)
  • Ispričavam se na komentarima ako je baka preminula. Osobito skoro. @kockavica me sabrala da to nije moža samo priča.

    Isprike, još jednom. (Ypsilonka 30.01.2025. 14:25)
  • @Ypsi, nema potrebe za isprikama, sve ok. Koja pjesma od Metallice? (BukWannabe 30.01.2025. 14:38)
  • Sasvim sigurno će svirati Unforgiven. :))
    Ostavit ću im play listu! :D

    Nek sviraju i piju što žele meni će i tako (napokon) biti sasvim svejedno! :))) (Ypsilonka 30.01.2025. 22:04)
  • Već dugo izbjegavam sprovode i grozim se scenarija (život) gdje ću morati prisustvovati. (Dvi, tri riči... 01.02.2025. 06:44)
  • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica