Zagreb...
Obećala sam jučer jednoj mladoj dami post, pa evo jedan oproštajni...
Jučer smo slavili uspješno položenu maturu i definitivan kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja! Imali smo stvarno što za slaviti, bile su to većinom same petice i četvorke na maturi, neke postignute srećom, neke radom i znanjem, ali sve su lijepe ocjene bile jednako dobrodošle i odličan povod za
No, sve ima svoju cijenu, tako da je meni današnje jutro bilo sve samo ne slavljeničko... Mrtva sam umorna, a da ne spominjemo popratne(čitaj povratne) sadržaje današnjeg jutra. Zaklela sam se, kao i već nekoliko puta, da nikad više tekućine sa OH skupinom kroz moje grlo neće teći, no oporavljanjem se neke odluke mijenjaju, nažalost... No, ipak vrijedilo je proslavit tako veliku stvar.
Za dva sata idem u Zg na pripreme za fakultet, ide i Iky, pa sam zato i napisala da je ovo oproštajni post, jer nas neće biti neko vrijeme. Moramo poslije priprema i na prijemne u razne dijelove Lijepe naše, ali i susjednih nam država, ili da se bolje izrazim susjedne nam državice...
Nakon toga upisi, ako se uopće budemo imale gdje upisati, ali dosta pesimizma, think positive...
I ide mi se i ne ide u Zagreb. S jedne strane ostala bi tu da se pošteno odmorim od svih napora koji su bili ovih dana, nisam se još kupala u našem predivnom moru i samo bi lijenčarila i spavala i odmarala...
A s druge strane jedva čekam da vidim sekicu, i da isprobamo cimerovanje za bližu budućnost(ako Bog da da se upišem na ff u Zagrebu), a i moram se malo pripremit,iako neki kažu da su pripreme za filozofski gubitak vremena i novca, vrijedi probat, da nam poslije ne bi bilo žao...
Eni se preselila kod mene, radit će u našoj pizzeriji preko ljeta. Sad spava ko top u sobi, a ja tu piskaram gluposti, iako sam i ja umorna kao 383 psa...Baš mi je žao što se toliko dugo nećemo vidjet, a žao mi je što neću vidjet i ostale drage ljude,ali ajde nije to toliko dugo, šta će tek biti kad budemo išli na fakultet, svaki na drugom kraju svijeta...
Sretan vam dan antifašističke borbe, eto tek toliko da se spomene. Ako se uopće može reći sretno za takvo nešto... Idem sad, već sam počela pisati nebuloze, a da ne spomijemo pravopisne pogreške. Moram se pakirat, uostalom! Joj neda mi se ništa! Glavno da ja nosim milijun knjiga koje mi trebaju za prijemni, a vidjet ćemo koliko će njih biti pročitano tijekom mojih priprema.
Ništa ljudi to je to, budite mi dobri, učite vi koji trebate, vi ostali uživajte u ljetu i iskoritite ga najbolje što možete!
*Žuži*
22.06.2007. u 14:41 | K | 6 | P | # | ^
..
Mislim da smo već relativno svi odlučili na koji faks želimo ići. No je li to ispravna odluka, što nas čeka, jesmo li dobro razmislili? Evo npr. ja sam se odlučila za pravo i dobro sam razmislila o tome jer bilo je nekih dvojbi, kao dobro mi ide kemija, matematika pa zašto da ne idem na nešto vezano uz to.. jednostavno je, ne vidim se u tome, ne privlači me. Možda je to velika pogreška, možda se razočaram na pravu, možda se i ne činim kao neka buduća odvjetnica.. hm, sutkinja ponekad i da. Nadam se da se neću razočarati, a isto se tako nadam da ni ostali neće doživjet razočaranja. Uostalom, vidjet ćemo..
Dug je i težak put uspjeha, svi fakulteti su komplicirani, treba se puno učiti.. Treba počet učit!
Svi to već odavno znamo….
No nije fakultet jedina odluka koju trebamo donijeti, da bar. Kasnije će nas čekat puno teže, ali i neke puno jednostavnije odluke. Neke će nas odluke skupo koštati, neke će nam možda donijeti dobru zaradu, neke… jednostavno ima previše odluka.
Ostavljam to na razmišljanje i nadam se da sve ovo ne zvuči previše negativno jer se ja u svemu trudim biti pozitivna
A joj, sutra Ines i ja polažemo za vozačku, trema i ja si nismo na ti što se toga tiče..
Iris
03.06.2007. u 17:48 | K | 10 | P | # | ^