Prezimena u Buhovu

05.01.2009., ponedjeljak


Živuća prezimena u Buhovu
Alilovići, su starinom Alerići. Potječu iz sela Pogane Vlake, kod Gruda. Tijekom duge povijesti raselili su se u mnoga mjesta i krajeve, pa tako i u okolinu Ljubuškog. Jure Alilović, sin Mijin, iz Proboja kod Ljubuškog, oženio se 1904. Ružom, kćeri Andrije Cvitanovića, iz Buhova, te došao živjeti u Buhovu. Danas u Buhovu živi jedna obitelj Alilovića.

Banože (Banožići), pripadaju starom rodu Banožića iz Vionice u Brotnju, gdje se prvi puta spominju 1632. Prema popisu iz 1743. Banožići su, na području Hercegovine, zatečeni jedino na Kočerinu. U Buhovo je, oko 1860., doselio Jure Banožić iz Kočerina. Sa svojom ženom Šimom rođenom Musa imao je dva sina. Njegov stariji sin Ivan odselio je 1872. u Mostar a mlađi Ante ostao je živjeti u Buhovu. Dio Antinog potomstva i danas živi u Buhovu, dočim se drugi dio odselio u Bosnu, Slavoniju, te u Zagreb. Danas u Buhovu žive tri obitelji Banoža.

Bilinovci, su nastali od Škegra, a ovi, pak, od Cvitanovića, koji su bili starina u Buhovu. Ovo prezime ne spominje se u popisima 1743. i 1768., na temelju čega se može zaključiti da je ova transformacija prezimena Škegro u prezime Bilinovac nastupila polovicom devetnaestog stoljeća. Zbog činjenice da su partizansko-komunističke vlasti 1947. spalile većinu crkvenih matica zatečenih na Širokom Brijegu ne može se apsolutnom sigurnošću utvrditi prvi spomen ovog prezimena u Buhovu. Ipak, zahvaljujući Maticama krštenih koje se u župi Rasno vode od 1872., kao i činjenici da je Matica krštenih za župu Blato, vođena 1805. do 1813. dijelom ostala sačuvana može se rekonstruirati jedan dio nastanka ovog prezimena.

Cvitanovići, su starosjedilački rod u Buhovu. Najstariji spomen ovog prezimena nalazi se u maticama franjevačkih samostana u Makarskom primorju, gdje se spominje doseljavanje obitelji Cvitanović iz svoje postojbine, sela Buhova. Prema ovim izvorima Cvitanovići su se Drašnice doselili oko 1660., odakle su se kasnije raselili po Makarskom primorju i otocima.
Druga značajnija seoba Cvitanovića iz Buhova spominje se oko 1718. godine, odnosno nakon oslobađanja Imotske krajine od dotadašnje turske okupacije. Među skupinom doseljenika nalazile su se tri obitelji Cvitanovića. Tadašnje Mletačke vlasti smjestile su ih u Prološcu Donjem te su im dodijelile zemlju za obrađivanje. Prema povijesnim izvorima u Prološcu su od njih nastali Šuvari i Porobići. Šuvari su, u vrijeme gradnje «Francuske ceste», oko 1810. odselili u Zagvozd. Jedan dio Cvitanovića koji su ostali živjeti u Buhovu je, oko 1700., dobio nadimak Škegro. Što je kasnije postalo brojno prezime. Osim u Dalmaciju, Cvitanovići su se selili u Rodoč kod Mostara (1810.), Krehin Gradac (1817), Hamziće (1870.), Rasno (1964.) i mnoga druga mjesta.

Čerkezi, su prema mišljenju povjesničara starina na Čerigaju, koji se spominje i u prvom turskom popisu načinjenom 1468. U Buhovu živi jedna obitelj Čerkeza koja se doselila nakon II. svjetskog rata.

Ćosići, su starinom Sabljići iz Buhova. Prezime je nastalo početkom devetnaestog stoljeća. Prema dostupnim izvorima riječ je o potomcima Petra Sabljića – Ćose, rođenog oko 1740., Ivanu i Miji koji su dobili najprije nadimak a kasnije i prezime Ćosići. Vremenom su njihovi potomci odselili u Tomislavgrad, Mostar, Slavoniju, Zagreb, Njemačku, itd. Danas u Buhovu živi 9 obitelji Ćosića.

Galići, su starinom iz Brotnja. Najstariji pripadnik ovog roda u Buhovu bio je Ivan Galić, koji je nakon ženidbe za Ivu Škegro, oko 1834., došao živjeti u Buhovu. U Buhovu danas živi šest obitelji Galića.

Ivankovići, su živjeli u Buhovu u vrijeme popisa 1743. i 1768. Nakon spomenutih popisa Ivankovići su se raseljavali u razne krajeve. Od ovog plemena nastali su i Topići, koji i danas žive u Buhovu. Zbog oskudne dokumentacije teško je utvrditi prvi spomen ovog roda u Buhovu, kao i sve pravce iseljavanja. Danas u Buhovu žive 3 obitelji Ivankovića.

Jurići, su potomci Jure Sabljića, rođenog oko 1700. Prema Bogdanovićevom popisu, obavljenom 1768., Jure je živio u zajedničkom kućanstvu sa svojim stricem. Jure Sabljić imao je sina Ivana (1745.) u vrijeme čijeg života je nastalo ovo prezime. Danas u Buhovu žive 4 obitelji Jurića.

Pinjuhi, potječu od plemena Čerkeza, po kome je Čerigaj i dobio ime. Ovo prezime postoji u Buhovu od 195o., odnosno od trenutka kada je Zlatko Pinjuh iz Čerigaja doselio na imanje svog djeda Pere Škegre (Šimovušića) u Buhovo. Spomenuta obitelj i danas živi u Buhovu.

Ravići, su potomci iznimno starog roda Sabljića. Prezime su dobili po Rafaelu-Rafi Sabljiću, rođenog oko 1750. godine, od naroda zvanog kao Ravo. Njegov izravni potomak bio je Jakov Sabljić-Ravić, rođen 1780. Jakov je bio oženjen sa Birđom, rođenom Škegro, a imali su tri sina: Iliju (1807.), Grgu (1809.) i Petra (1814.) Danas u Buhovu živi osam obitelji Ravića. Osim u Buhovu potomci Rafe Sabljića žive u Širokom Brijegu, Zagrebu, Sesvetama, JAR, Australiji i SAD-u.

Sabljići, su stari domicilni rod u Buhovu odakle su se kroz minula stoljeća raseljavali u mnoga mjesta. Prema popisu Hrvata katolika iz 1743. Sabljići su zatečeni u Buhovu (tri domaćinstva), Jarama (jedno domaćinstvo) i u selu Vinica u župi Duvno (jedno domaćinstvo). Prema popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. Sabljići su zatečeni u Buhovu (4 obitelji), Jarama (1 obitelj), Kočerinu (1 obitelj), Ljubotićima (2 obitelji) i Žeravcu kod Dervente (1 obitelj). Sabljići na Kočerinu razvili su se u dosta snažnu i brojnu obiteljsku lozu, dok su Sabljići iz Ljubotića nakon 1768. odselili u Imotsku i Sinjsku krajinu.
Sablje u Rakitnu su potomci Sabljića s Kočerina, koji su tamo preselili oko 1850. Sabljići koji žive u nekolicini sela u okolici Livna doseljenici su iz Tijarice, a potomci su Sabljića koji su nakon 1768. odselili iz Ljubotića.
Od Sabljića u Buhovu nastali su Ćosići, Jurići, Ravići, te Marjanovići koji su odselili u Ljuti Dolac. Sabljići iz Buhova, također, su odselili u Čaliće, Dobrič i Humac.
U Buhovu danas živi samo osam obitelji Sabljića. Sabljići iz Buhova su u proteklih četrdeset godina odselili u Australiju, Njemačku, SAD, Zagreb, Ilok, Slavoniju, Dubrovnik, itd.

Sesari, su starinom Radmani a obitavali su na širem području Kočerina. U Buhovo je u vremenu između 1850. i 1855. doselio Pavo Sesar, sin Matin, rođen oko 1830. na Rujnu. Oženio se sa Perom Ćosić, starinom Sabljić, iz Buhova te nastavio živjeti na ženinom imanju. Jozo i Pera imali su dva sina: Matu (1855.) i Ivana (1860). Obadvojica Pavinih sinova imali su brojne obitelji. Mate je imao petoricu sinova a Ivan šest kćeri i dva sina. Danas u Buhovu živi pet obitelji Sesara.

Stojići, su od davnina nastanjeni u Donjoj Dragićini u Brotnju. Nikola, najmlađi sin Joze Stojića iz Dragićine i njegove žene Anice rođene Sabljić, došao je oko 1875. živjeti na imanje svoga djeda u Buhovo. Tu je se oženio Anicom Bubalo iz Turčinovića s kojom je imao trojicu sinova: Jagu (1883.), Jozu (1886.) i Ivana (1889.). Danas u Buhovu žive tri domaćinstva Stojića.

Škegre, su nastale od starog roda Cvitanovića čija je starina u Buhovu. Najstariji pisani spomen ovog prezimena nalazi se u spisima mletačkih vlasti koje su u Imotskoj krajini 1717.
prihvaćale izbjeglice iz Hercegovine. Najstariji pisani spomen ovog prezimena je Dragičevićev popis iz 1743. godine. Prema tom popisu u Buhovu je živjela obitelj Mije Škegre koja je brojala 13. članova. U vrijeme Bogdanovićevog popisa (1768.) u Buhovu su živjele dvije obitelji Škegara, i to: Jure Škegro (sa 21 članom) i Stanko (12 članova).
Nakon 1768. godine Škegre se iz Buhova raseljavaju u mnoga mjesta po Hercegovini. Tako da je početkom XX. stoljeća prezime Škegro postojalo u Hamzićima, Služnju, Raškoj Gori, Bijelom Polju, Mostaru, Opuzenu, Grljevićima i Gabeli. U proteklih pola stoljeća Škegre su selile u Zagreb, Split, Slavoniju, Njemačku, Mostar, i mnoga druga mjesta.
U Buhovu danas živi 11 obitelji Škegro.

Topići, u Buhovu potomci su Ivankovića. U vrijeme popisa Hrvata katolika 1743. ovog prezimena nije bilo u Buhovu, dok je 1768. zatečena jedna obitelj sa 4 člana čiji je domaćin bio Šimun Topić. Nedostatak starih matica župe Blato onemogućava potpuno točno dokazivanje teze da su Topići nastali od Ivanovića. Međutim, matice vođene u župi Brotnjo dobrim djelom dokazuju ovu tvrdnju. Naime, Nikola Hrstić iz Selištau Kruševu bio je oženjen Jelom rođenom Topić ili Ivanković iz Buhova. Kod krštenja njihove djece u vremenu od 1820. do 1830. djevojačko prezime majke je upisivano različito: kad Ivanković, kad Topić.
U Buhovu danas živi 17 obitelji Topića.

Zlopaše su hrvatski starosjedilački rod u Buhovu. To je jedinstveno prezime među svim Hrvatima, što znači da ih više nigdje nije bilo u starini, nego u Buhovu. Iz Buhova se u vremenu 1800. do 1830. jedna obitelj odselila u Posušje, a druga u Radišiće, kod Ljubuškog. Druga polovica dvadesetoga stoljeća karakteristična je po migracijama ka hrvatskim urbanim sredinama, kao i prema zapadnoj Europi. Tako se ovo prezime danas može susresti u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Splitu, Mostaru, Njemačkoj, Argentini, itd.
Najstariji pisani spomen ovog prezimena nalazi se u popisu Hrvata katolika Bosne i Hercegovine, koji je 1742. obavio biskup fra Pavao Dragičević. Tom prigodom u Buhovu je zatečeno domaćinstvo od 11 članova, čiji je starješina bio Ivan Zlopaša
U sljedećem popisu, što ga je 1768. načinio biskup fra Marjan Bogdanović, u Buhovu je zatečeno samo jedno domaćinstvo. Istina, nešto malobrojnije, sa svega šest članova.
Prema usmenoj predaji Zlopaše su starinom Brekale, iz Crnih Lokava, kod Kočerina.

- 10:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.