A, što vam reći, sve ste vidjeli na telki. No, krenimo ipak nekim redom.
U petak smo prvo gledali Princezinu tekmu i bili oduševljeni, zatim smo iši podriti naše. Nešto prekrasno. Euforija prije, za i poslije tekme. Predivno je bilo biti dio toga. Kada 15 000 ljudi pjeva i navija iz sveg glasa. Subotu smo iskoristili za obilazak dučana u nabavci kojekakvih sitnica koje trbaju Princezi.
Nedjelja je opet bila rezervirana za tekmu. U dvorani ludilo.Napetost. Mislila sam da ne ću dočekati poluvrijeme da se malo smirim. A onda nakon svega toga šok, tuga. Ne mogu vam opisati taj osjećaj. Ali nakon prvobitnog šoka uslijedilo je ono nešto u vama što vam kaže pa naše je srebro kao zlato. I ponovno pjesma, čestitanja. No, u onoj svoj gužvi ostala sam bez fotića (neko ga popalio doka sam oblačila jaknu) tako da sam ostal bez predivnih slika šmrc.