Uspjela nagovoriti šefa da mi da jedan dan slobodno pa tako sutra prije podne stižem doma da bi mogli na utakmice.Prvo idemo gledati Princezu na djelu, a onda u famoznu Arenu gledati naše, a u nedjelju nastavljamo s Arenom.

Sjedim tu i razmišljam što bi vam još mogla napisati. Posla ima preko glave.Tako da mi se zna desit da neke stvari moram ponjeti doma i nastaviti do kasno u noć. No, i to je sve za ljude, a to moj šef jako cijeni pa se na kraju vidi i dobar rezultat.

Sad čekam da mi dođe frendica s posla pa da malo bacimo koji dobar trač,malo popapamo, a onda zajedno krećemo za Zagreb ima puno snijega kod nas. Pa je lakše da idemo s jednim autom.A i bit će nam sigurnije.
Evo je,zvoni. Ostavljam vam svima pozdrav.

Bolest lagano ostaje za nama. Svi smo donekle došli k sebi i sad se spremamao svak na svoju stranu. Zaboravila sam vam u prošlom postu reći da sam se začudila na reagiranje moga šefa kad sam mu javila da sam bolesna. Po prvi put sam osjetila zabrinutost u njegovom glasu. Ne možeš da vjeruješ. Valjda je shvati neke stvari. Sutra se laganini spremama put Austrije da bi u ponedjeljak osvanula na poslu s osmjehom na licu.


Ne znam kako vi ali ja sam se vratila u mladost. Kako? Pa, bila sam na konceretu Prljavaca i prisjetila se kako je to nekad bilo. Kako samo srce zaigra na poznate taktove " Mojoj Majci" "Lupi petama"....i ostalih predivnih pjesama. Jednom riječju predivno.




Mojoj Majci


U njenu sobu udjem tiho,
tiho bas na prstima,
bojim se da ne zalupim glasno vratima,
zaspala je zadnja ruza hrvatska.


I tek sada kad te nema,
tko ce jutro da me budi,
i tek sada kad te nema, dobro znam,
ti si bila zadnja ruza hrvatska.

ref:

Ruzo moja ruzice,
sve sam suze isplak'o,
nocu zbog tebe.


I kako sad ovako sam,
protiv tuge i oluje,
kad smo bili kao prsta dva,
prsta dva jedne ruke.






Naj smješnije od svega mi je bilo kad mi je Princeza rekla da nije znala da joj se mama može tako otkačiti. Joj , da zna ona što sve mama može. Ha- ha!

Eto sad sam spremna za nove radne pobjede i javim vam se kad stignem.

Što vas sve može snaći nakon tjedan dana provedenih na odmoru.
osim standarnih gužvi,nedostatka plina...
Prvo je počelo sa malim curenjem nosa, zatim je uslijedila temperatura te bol na svakom dijelu tijela. Pretpostavljate gripa. Nakon par dana okrhnou mi se zub i ispala mi plomba.Zubarica kaže da mora čekati da ozdravim da bi mi to mogla popraviti.
Sutra bi se prema svim pravilima trebala pojaviti na poslu, a ja još uvijek imama temperaturu i ne mogu ni ležati a kamoli sjediti. Samo moram sutra ujutro javiti da imama gripu i svu budu tak sretni da si mogu samo zamisliti.
No, naj važnije je da ja ozdravim a sve ostalo nek čeka. Pa tako i oni.


Nadala sam se da sutra neće početi škola jer mi je grozno slati dijete u prohladnu školu da tamo provede osam sati i smrzava se, a škola tak i tak završava 10.06. pa su mogli bez problema produžiti taj tjedan.


Update:Princeza isto zakurila, kašlje tak da je i ona do daljnjega doma.

Ne možeš vjerovati kud god se okreneš samo gužve i gužve.

Prvo, gužve u prehrambenim dučanima jer od nedjelje dučani ne rede. Ok trebaju i tu ljudi odmor. Ali kupiti ono najosnovnije što ti treba bez dugog čekanja u redu nezamislivo.

Drugo, gužve u shopping centrima gdje sa svih strana pljušte rasprodaje i popusti .

Treće, gužve na granici. Idu ljudi na skijanje. Dobro.
Ali nakon dva i pol sata čekanja već me pomalo hvata žuta minuta pa bi naše drage susjede poslala na jedno lijepo mjesto. Nakon već sam zaboravila koliko saati vožnje tigli smo do našeg odredišta.Bad Kleinkirchheima.




Javim vam se kad se vratim.