Sam naslov dovoljno govori, zar ne?
Tko bi rekao da vrijeme tako brzo leti.
Godinu sam starija, ništa pamjetnija, malo zrelija a u duši vječno mlada. Nije da sad nisam ali.....o tom bi se dalo pisati.







Princezina noga je ok, a nju je uhvatilo proljeće i .....

Prije neki dan, točnije dan prije Valentinovog Princeza si je iščašila
koljeno.
Pitate se kako. Imali su tjelesni. No nije ona to iščašila dok je vježbala već kad se išla sjesti.

Nakon odlaska u Klaićevu (jer mi tam radi frend) poslikali smo nogu i ustanovljeno je da nhišta na svu sreću nije strgano
. Zamotali su je i rekli da mora mirovati.
Možeti si to zamisliti.
Ovak je to izgledalo taj dan.



Nakon par dana idemo na kontrolu.

Skidaju joj zavoje, savijaju nogu na sve strane i zaključuju da bi joj trebala ortoza.
Ne budismo lijeni otišli mi po to.
Cijena od 500 kn, malo me zdrmala,ali kad je dijete u pitanju onda se na to ne gleda.
Pa vam sad princeza ovo ima na nozi jedno petnaestak dana, a kad će ići na treninge i ples to mora nositi obavezno.



Eto sad se princeza mora malo odmarati.

Evo me.

U razgovoru neki dan s mojom princezom čula sam vrlo zanimljive dogadaje koji su se u međuvremenu dogodili.
Od kud krenuti.

Pa recimo ajmo s prvom informacijom koja me doslovce šokirala.

Princezina školska prijateljica (iz osnovnjaka) udala se. Prvo sam mislila da se zeza samnom, a kad tamo istina. Mala ima šesnaest godina, a on devetnaest. Prvo što mi je palo na pamet da je možda mala ostala trudna,ali nije. S obzirom da dečko dolazi iz jako bogate obitelji otac malene zaključio je da je najbolje da se ona uda za njega jer se takva prilika ne propušta, a za školu nema veze glavno da zna čitati i pisati. Neznam di mu je pamet. Inače mala je bila upisala medicinsku školu, koju je nažalost morala napistiti.
Nerazumijem te roditelje, pa ne živimo u 18-19 stoljeću.
To je jedna novost.

Druga se tiče škole u koju ide moja princeza.

Kako je to jako dobro informatički opremljlena škola, pa skoro u svakom razredu postoje monitori i sva ostala sredstva, tako su si djeca iz neznam kojeg razloga dali malo recimo oduška ili neznam ni ja čega, pa su na rubove svaki svog monitora s tehničkom olovkom napisali svoje nadimke. Naravno to se da izbrisati s gumicom ili čak s prstom. No, tu nastaje hajka , saziva se hitan roditeljski sastanak jer naša su djeca delikventi i
nije im jasno kako se mogu tako ponašati u jednoj elitnoj školi. Traži se od svakog roditelja da plati štetu od 2000,00 kn. Naravno da su svi roditelji na to naprosto poludjeli.

Kao prvo to se da obrisati kako sam gore navela.

Kako drugo monitori nisu oštečeni, niti ogrebani.

Niti su bilo šta drugo devastirali ili ti nedaj bože zapalili.

Razrednica to " šaranje " uspoređuje s ubojstvom čovjeka. Zati uspoređuje svoju petogodišnju kčer sa šesnaestogodišnjacima koju ona odgaja da ne radi takve stvari. Zanima me samo kak bi to izgledalo za jedno desetak godina.

Pedagoginja u isto vrijeme predlaže grupni sastanak da se o tome raspravlja .

Zanima me gdje su svi ti pedagozi, profesori dok im djeca pred školom puše,piju malte ne i drogiraju se.

Gdje su bili kad su generacije prije njih šarali po klupama, zidovima i ostalim stvarima.

Znam da nije uredu to što su napravili, ali nisu prouzročili nikakvu štetu.

Nek se sjete da su i oni prolazili tu fazu odrastanja i činili kojekakve gluposti.