Kako vrijeme brzo leti, evo na današnji dan prije godinu dana napisala sam prvi post.
Godinu dana sam s Vama, nadam se da ću još dugo biti, bez obzira što u zadnje vrijeme nemam baš puno vremena da mu se posvetim. Stekla sam puno novih virtualnih prijatelja s
kojima sam podijelila i svoja dobra i loša raspoloženja. Hvala svima koji ste mi komentirali i koji ćete nadam se to i dalje raditi.

Godišnji odmori su tu , neki se već odmaraju , a neki će za koji dan uključujući i mene. Jedva čekam.

Listajući neki dan novine naišla sam na jedan zanimljiv članak pa ću ga podijeliti s vama .


MOLBA PSA: IMAM SAMO TEBE, STOGA ME ČUVAJ !

Oduvijek ste željeli psa. Svaki put kad biste vidjeli druge da svoj život dijele i s njim – u vama bi se javila ljubomora. Napokon, odlučili ste ga i vi sebi nabaviti. Raznježili ste se odmah čim ste ga pogladili. Razmislili ste i odabrali mu najprikladnije ime. Pričali ste mu, ponekad i tepali…Svima ste ga pokazivali. Ponosili ste se njime. I onda ste ga s vremenom – zaboravili.
A on? I dalje vas slijedi u stopu, podmeće se pod vašu ruku, mami vas na igru, lavovski štiti ako zatreba, sretno zalaje kad god vas, nakon kraćeg ili dužeg rastanka, ponovno ugleda…Ako sve to ne zapažate i ne uzvraćate, svaki pas, pa tako i vaš – pati.
Od njega ste željeli odana prijatelja. On vam to, pa i mnogo više, jest. Zauzvrat, zahtjevi su mu skromni, ali za vaše zajedničko druženje iznimno važni. Da vam ih sam može reći, sigurno bi ih sažeo u deset molbi. A one, bio on mlad ili star, velik ili malen, kratke ili duge dlake, uredan ili zapušten, plemenit rodom ili običan plod pseće ulične ljubavi…,upućene vlasniku- vama – glase ovako:

1. Moj život traje od deset do petnaest godina i svaki rastanak s tobom znači mi patnju. Sjeti se toga kad god me predugo ostaviš samog.
2. Daj mi vremena da shvatim što ti od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene. Ja živim od toga.
4. Nemoj se nikad ljutiti na mene i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, svoje prijatelje… Ja imam samo tebe.
5. Pričaj katkad sa mnom. Iako tvoje riječi ne razumijem, ipak poznajem tvoj glas koji mi se obraća.
6. Znaj, bilo kako se sa mnom postupa – nikad to ne zaboravljam.
7. Razmisli prije nego što me udariš da bi moje čeljusti s lakoćom mogle zgnječiti koščice tvoje ruke. Ali, ja to nikad ne činim.
8. Ako se katkad odazovem nevoljko, lijeno ili tvrdoglavo razmisli muči li me loša harna, sunce od kojeg me nisi zaštitio ili moje srce više nije kao nekada.
9. Molim te, brini se za mene i kad ostarim jer i ti ćeš jednog dana biti star.
10. Prođi svaki teški korak sa mnom. Nemoj nikad reći:» Takvo što je ne mogu gledati « ili « Neka se dogodi u mojoj odsutnosti «. Jer, s tobom zajedno sve je lakše. I umrijeti…


Čitajući to malo sam se i zamislila, pa sam se sjetila da početkom godišnjih odmora mnogi psi a i neke druge životinje završe na ulicama jer oni tada postanu višak, više nisu naši dobri vjerni prijatelji i ljubimci. Žalosno ali istinito.
Neću vas više gnjaviti s tim, nego svima želim da se lijepo provedete i odmorite na zasluženom godišnjem odmoru . Ja ću još tjedan dana radit, a onda mjesec dan zasluženog odmora ( to već nisam jako dugo )…
Sunčani i sparni pozdrav iz Metropole….