Odbacivanje MOO doba
Slažem se sa apsolutno svim u ovom radu. Nadam se da će se i vama svidjeti :) Odnosi se sa na BTVS S1-4, ali uglavnom na epizodu „Ginegerbread“ iz treće sezone i četvrtu sezonu
Mogući nepoznati pojmovi:
- binarnost – to je jednostavno druga riječ za crno-bijelo pogled koji ne tolerira i čak i ne priznaje bilo kakve nijanse između. Taj pogled imaju svi koji podržavaju dualistički pogled na život po kojem ne postoji ravnoteža, nego uvijek sukob između dvije strane: mi smo u pravu, oni su krivu; ako nisi uz nas, protiv nas si itd. Pojavljuje se u svim segmentima društva uključujući znanost općenito, pravo i religiju. To bi se mogao nazvati dogmatski stav.
- PTA – Udruga roditelja i nastavnika (Parent-Teacher Association) , dobrovoljna udruga koja nastoji promovirati prave vrijednosti. To sve lijepo zvuči, ali mnogo puta sam čitala kako su govorili protiv dobrih serija i knjiga koje potiču na razmišljanje dok odobravaju serije poput Sedmog neba koje zatupljuju sa svojim lošim scenarijima bez ikakve veze sa stvarnim životom. Oni su odličan primjer binarnosti
- formalna racionalnost – nisam sigurna je li ovo dobar prijevod za 'formal racionality'. Tek toliko da znate
- Taylorizam (izvor Wikipedia )– još poznat kao znanstveni menagment je teorija menagmenta koja analizira i sintetizira proces rada i tako poboljšava produktivnost. Osnovne ideje teorije je razvio Frederick Winslow Taylor u 1880-tima i 1890-tima. Taylor je vjerovao da odluke bazirane na tradiciji, iskustvu i instinktima treba zamijeniti preciznim procedurama razvijenima nakon pažljivog proučavanja radnika na poslu (i zanimljivo za čovjeka koji je opsjednut preciznošću, prijevod njegovog prezimena je krojač:). Danas se Taylorizam koristi kao kontrast prema novim, poboljšanim načinima poslovanja. U političkom i sociološkom smislu, Taylorizam se može vidjeti kao podjela rada dovedena do ekstrema koja otupljuje radnika i dehumanizira radnu sredinu.
- hiperbola – preuveličavanje
- fragmentacija – cjepkanje, rasutost
- ksenomorfično – latinski: mislim da ovo znači tuđinski ili strani oblik pošto znam da recimo ksenofobija znači strah od stranaca.
- Prosvjetljeni racionalizam (Enlightenment rationalism) (izvor Wikipedia ) – Doba prosvjetljenja (Age of Enlightenment) ili samo Prosvjetljenje je pokret u 18. st. koji se proširio po Europi i SAD-u. Intelektualni i filozofski tokovi tog doba (i njihov utjecaj na moralne i socijalne reforme) su težili prema vladinom konsolidacijom, centralizacijom i primatom nacije-države, i većim pravima za obične ljude. Tu je i snažan pokušaj zamijenjivanja autoriteta aristokracije i crkve u društvenom i političkom život: snage koje su bile viđene kao reakcionarne, opresivne i praznovjerne.
- Kartezijska racionalnost (izvor Wikipedia ) – po René Descartesu koji je iznio najpoznatiju teoriju dualizma (koji je inače uveo Zarathushtra i doveo nas u današnje stanje. Baš ti hvala, prijatelju)
- empirijski – ono što se temelji isključivo na znanstveno dokazanim činjenicama. Metoda je pokus
- paradigma - nešto općenito, generalizirano
-nakrivljena Buffy znači da se odnosi na seriju
Odbacivanje MOO doba: inicijative, alternative i racionalnost
(Dissing the Age of MOO: Initiatives, Alternatives, and Rationality)
by Rob Breton i Lindsey McMaster
Čudovišta ne rađa spavanje razuma nego vigilantna i besana racionalnost.
Deleuze i Guattari, Anti-Oedipus
Radnja Buffy - ubojice vampira se zbiva u svijetu gdje pouzdano znanje i djelovanje ne dolazi od autoriteta odraslih nego iz tajanstvenog znanja mladosti. Zapravo Buffy kreira stvarnost koja razotkriva odraslu racionalnost kao slijepu, represivnu, jednom rječju čudovišnu. Unatoč razumnom planiranju i službenim metodama ili čak mehaniziciji, odrasla racionalnost vodi do vrste urbanog fašizma i nasilno iracionalnog djelovanja. U nedavnim epizodama, Inicijativa upravlja nagonom da se racionalizira lov na demone; pokušavaju se boriti protiv čudovišta uz pomoć znanstvenih metoda, pretpostavljajući predvidljivost i usvajajući politiku maksimilizacije: rezultati su bezumni. Za to vrijeme Buffy i Skubijevci su daleko od ideala ljudske čistoće nasuprot monstruoznosti (što bi očekivali od boraca protiv demona) i svako malo prelaze tu granicu pogotovo što se tiče romance i indentiteta. Buffy ubija demone, ali granica između dobra i zla je beskrajno složena za nju, dok autoriteti racionalne strukture neumorno rade da naglase binarnost. Tu je dolazi do razilaženja u načinu dobijanja znanja i nošenja sa stvarnošću. Ovaj esej uz pomoć tog kontrasta istražuje kako Buffy potkapa tradicionalne strukture moći racionalnih autoriteta. Također govori kako Buffyina kultura mladih odbacuje racionalnost organiziranog društva.
U epizodi iz treće sezone “Gingerbread” Buffyina majka koja je nedavno saznala što joj kći radi kao Ubojica vampira, počne pratiti Buffy na patrole i na kraju vodi grupu roditelja koji je skoro spale na lomači. U eksploziji nametljivosti koja uslijedi nakon neobašnjive smrti dvoje djece ona huška grupu “Majke protiv okultnog” (“Mothers Opposed to the Occult”) na gradskom sastanku: “Ovo više nije naš grad. Pripada čudovištima, vješticama i Ubojicama. Mislim da je vrijeme da odrasli vrate Sunnydale.” Dok je normalno za odrasle da zatvaraju oči pred natprirodnim - i izmišljenim objašnjenjima o nasilju bandi - MOO želi raditi posao Ubojice umjesto nje i rezultati pokazuju duboku spoznajnu provaliju između racionalizma u stilu PTA-a i ne-racionalne, tinejđerske pronicivosti u nad-racionalnu stvarnost.
Joycin kriticizam na Buffyino ubijanje demona pokazuje pristranost predvidljivosti i mjerljivim rezultatima: «Patroliraš, ubijaš, zlo se pojavi, uništiš ga i to je odlično - ali postaje li Sunnydale bolji? Nestaje li vampira?... Nisi ti kriva. Nemaš plan. Samo reagiraš na stvari. Nije čudo što si na kraju neuspješna.» Umjesto da uključi Buffy kao vrijedan izvor informacija i stručnosti u lovu na demone, odrasli sustav zahtjeva da njene sposobnosti budu minimalizirane i odbačene - ni jedan tinejđer ne može bolje znati od grupe odraslih. Buffyine metode na licu mjesta ne prijete svrsi MOO-a nego njihovom načinu vladanja koji mora ustanoviti predvidljivi, sistematski svijet da bi ga mogao kontrolirati. I zaista, Sunnydalska mladež nije samo odbačena od MOO-a, nego su oni i prvi osumnjičeni. Zapravo Joycina tvrdnja da Sunnydale «pripada čudovištima, vješticama i Ubojicama» prije govori o Buffy i njenim prijateljima nego prijetnji čudovišta u Sunnydaleu. Iako su taj organizirani sistem usvojili da se nose sa gradskom dubkulturom čudovišta, mladi su ti koji stradavaju od sve histeričnije odrasle elite.
PTA je već davno ozloglašena zbog izbacivanja knjiga iz školskih knjižnica zbog navodno uvredljivog sadržaja i na isti način MOO zapljenjuje sve Gilesove knjige koje se odnose na okultno i kasnije ih zapali na lomači na kojoj su Buffy, Willow i Amy. U međuvremenu, pretragu školskih ormarića Xander brzo protumači kao fašizam: «Čovječe, ovo je nacistička Njemačka, a ja imam Playboy u ormariću.» Vrlo iracionalna histerija lova na vještice se zapravo vrti oko dominacije i centralizacije moći i izražena je kroz sve uobičajene znakove invazivnosti, dehumanizacije i uber-racionalnog fašizma. MOO smatra sve ne-odrasle sumnjivima i tako briše granice između mladih i čudovišta: tako dolazi do organiziranog uništavanja. Predstavljanje PTA grupa kao sistema koji naginju prema ekstremizmu, fašizmu i diskriminaciji je odvažno za seriju koja je usmjerena na tinejđere pogotovo jer naglašava proturječje između racionalnog, liberalnog odraslog planiranja i nasilnih posljedica tih organizacija.
Nasuprot poludjele racionalizacije MOO, prilagodba Buffyine grupe natprirodnom im omogućava da djeluju na posve drugoj razini spoznaje. Ta prilagodba - imunost na šokiranje - nije samo tipično za Buffyine suradnike nego i za sve učenike srednje škole Sunnydalea. Kad je Oz tek saznao za postojanje vampira on preskače nevjericu i komentira, “Zapravo, to puno toga objašnjava.” (ep. “Surprise”) Ovo je značajna promjena od tradicionalnih vampirskih narativa gdje nastaje spoznajna zbrka zbog shvaćanja da vampiri postoje i da stvarnost nije ono što se mislilo (Gelder 54). Odrasli ljudi u Sunnydaleu uglavnom ne znaju ili ne vjeruju da ih okružuju čudovišta, ali kada to shvate, njihova reakcija je ekstremna i prožeta impulsom autoriteta. Suočeni sa tuđinskom subkulturom koja podriva sve što su uzimali zdravo za gotovo u stvarnosti, reakcija odraslih je nasilno stvaranje nove definicije svjetskog reda o kojem su ideološki ovisni. S druge strane tinejđeri imaju manje odanosti pravilima stvarnosti koja je ionako rijetko na njihovoj strani; dodavanje čudovišta tomu je samo promjena u stupnju, a ne i u vrsti. Sunnydalska mladež ima drukčiji mentalitet koji je, kao i jezik koji koriste, neslužben, podsmješljiv prema autoritetu i nemoguće ga je definirati ustrojenim pravilima.
U ep. “Gingerbread” jedini put u seriji se pojavljuje Willowina majka Sheila, očito akademik, koja razotkriva razliku u odraslom intelektualiziranju i tinejđerskom putu do znanja. Sheila odmah omalovažava i patologizira Willowino vještičarstvo: «indetifikacija sa mističnim uzorima je sasvim tipična za tvoju dobnu skupinu. To je klasična adolescentska reakcija na pritiske početka sazrijevanja.... Razgovarala sam sa svojim kolegama i slažu se da je ovo poziv za više discipline: u kazni si.» Willow izaziva majčinu sklonost generaliziranju sa inzistiranjem na osobnom: «Mama, ja nisam dobna skupina. Ja sam ja... Willow skupina,» ali odgovor je besmisleno umirivanje: «Da, dušo, razumijem.» Roditeljska nesposobnost da razumije tinejđere nije ništa novo, ali izražavanje toga kroz nagon za disciplinom koji eskalira do fašizma daje prijeteći ton ovoj verziji generacijskog jaza. Willowina majka koristi autoritet akademske psihijatrije da svoju kćer obeshrabri u potrazi za znanjem koje se ne oslanja na znanost, i rezultat - Willow je u kazni - je disciplinarni izraz sputavanja i kontrole.
Willowino inzistiranje da je osoba, a ne grupa je važan znak njenog otpora kategorizaciji i vrstama znanja koja zanemaruju individualnost. I MOO i Inicijativa dehumaniziraju i objektiviziraju svoj plijen, racionalizirajući lov na demone. Rezultati su daleko od razumnosti: majke spaljuju svoju djecu na lomači, a Willowin bivši momak zamalo pogine u Inicijativi koja ga vidi samo kao dehumaniziranog “podzemnog neprijatelja” (“New Moon Rising”). Obje organizacije se temelje na binarnom razmišljanju da razdvoje čudovišta od ljudi; tada binarnost razmišlja za njih, mehanički organizirajući dobro i zlo bez potrebe da se gleda osobno ili detalji. Kao što je Donna Harawey rekla, kada se poziva na kategoriju ljudi, mudro se sjetiti da se to dugo vremena bio ekskluzivni koncept u koji su tek nedavno uključeni i ne-bijeli ljudi: “Humanost je modernistička figura i ta humanost ima općenito lice, opći oblik. Lice humanosti je bilo lice čovjeka” (86). Potencijal za binarnost ljudskih čudovišta koja stoje kao predstavnik drugih ljudskih razdvajanja u Buffy je značajna: za vrijeme MOO pretraživanja ormarića koje Xander indentificira kao nacizam, gledatelj će se možda sa jezom sjetiti da je Willow Rosenberg židovka. U ep. “New Moon Rising”, Rileyev šok na pomisao da je Willow hodala sa vukodlakom se Buffy čini kao očita predrasuda i njegovo izražavanje puno govori: “Oz je vukodlak i Willow je hodala s njim? Nisam znao da je Willow takva cura.” Iako on kaže da je mislio reći “kojoj se sviđaju opasni tipovi”, izraz “takva cura” se koristi da se osudi promiskulitetnu ili slobodnu seksualnost, ovdje sa ne-ljudima (a i zanimljivo je da se u toj epizodi potvrđuje i veza Willow i Tare). Buffy, zbog svoje veze sa Angelom, a i zbog odbijanja da dehumanizira čak i one koji nisu ljudi, se naravno naljuti: “Bože, nisam znala da si toliko zadrt… Ljubav nije logična, Riley. Nije kao da možeš cijelo vrijeme biti g. Razumni u ljubavi.” Ali osobna napetost koja vodi do drame u toj sceni - Buffyina odanost Willow, Ozu i Angelu nasuprot njene veze sa vojnikom Inicijative Rileyem - odzvanja sa filozofskim napetostima koji prožimlju seriju.
Iz iskustvenih i osobnih razloga Buffy neće koristiti kategorične sisteme dobra i zla unatoč tome što je Ubojica; kao što kasnije argumentira Rileyu, “Zvučao si kao g. Inicijativa: demoni loši, ljudi dobri.“ Rileyev odgovor, “Nešto nije u redu s tom teorijom?” naglašava njegovu okruženost sistemom gdje se na matematički teorem gleda kao na kartu moralnosti. Duboke osobne veze sa natprirodnim gdje diskriminacija vukodlaka može biti oblik zadrtosti i uzdizanje ljudi oblik nacizma spriječava Buffyino društvo da vjeruju binarnoj logici.
Protiveći se bezosjećajnoj logici racionalističke elite Buffyno društvo ima složene odnose sa Sunnydalskim ne-ljudskim elementom: daleko od jasne granice između ljudi i čudovišta, za njih je to crta koja se mijenja položaj svako malo; upravo ta složena intimna veza tinejđera i natprirodnog izaziva opake disciplinarne nagone odraslih u ep. “Gingerbread”. Riley ujedinjuje vojnu paranoju Inicijative i ljubomoru momka kad nađe Buffy u Willyijevu baru u koji zalaze i demoni: “sada vidim da ne loviš demone - družiš se sa njima. Opet! Mislio sam da bi ih trebala ubijati, a ne častiti ih pićem” (“Goodbye Iowa”). I zaista sa Xanderom koji hoda sa bivšom osvetničkom demonicom, Willow sa kolegicom vješticom i Buffy koja povremeno posjećuje svog vampirskog bivšeg momka, moguće je da Riley predstavlja jedini potpuno ljudski romantični interes u Sunnydaleu. U Buffy, ne-ljudska subkultura je istovremeno izvor želje i opasnosti i složenost seksualnosti mladih se može najbolje izraziti u tim naizgled neprirodnim spojevima. Buffy pokušava objasniti Rileyu da kad se radi o demonima postoje stupnjevi, ali suočena sa Rileyevim militarističkim pogledima na ljude i “podzemne neprijatelje”, Buffy teško nalazi prave riječi; njezin pogled je puno fluidniji, osobniji i ovisan o kontekstu: spoznaja prožeta željom.
U četvrtoj sezoni militantni, odrasli, opsjednut kategorizacijom MOO koji racionalizira lov na demone je prebačen u utjelovljenje same racionalnosti - Inicijativu. Na prvi pogled sve što je bilo pokretano osjećajima, tradicionalno i spontano u MOO je ostavljeno ispred ulaznih vrata Inicijativine baze osiguranih visokom tehnologijom. Oni utjelovljuju racionalizam, ne samo vojnu racionalnost: u Inicijativi se očituje prenaglašena primjena formalne racionalnosti, formalne metode u svakom području znanja. Iako to možda rezultira vojnom racionalnošću, način rada Inicijative također upućuje na Taylorizam i znanstveno upravljanu poslovnu racionalizaciju. Bilo bi za očekivati da vojska postupa sistematski, ali hiberbolični racionalizam Inicijative na neki način predstavlja sklonost šireg društva da daje najveću vrijednost strukturi i autoritetu.
U kontrastu sa Gilesovom arhaičnom knjižnicom ili udobnim dnevnim boravkom gdje Buffyina ekipa smišlja planove je masivni laboratorijski kompleks Inicijative; lako usporedivo sa kotrastom industrije koja se bazira na zanatlijama koji rade kući i industrije sa tvornicama. Strogo odjeljene vertikalne i horizontalne površine i podjele rada, vanjski prikaz hijearhije i funkcije uniformama; uvijek dostupno pozivanje na autoritet i čin za ‘učinkovitost’ na i izvan radnog mjesta; sistematizacija ponašanja; razdvajanje manualnog i mentalnog rada; posao baziran na vremenu (smjene); fragmentacija znanja o operacijama; pokušaj da se razvije linearan sistem ulaz/izlaz; pretvaranje vojnika/radnika u stroj i razgraničavanje ‘posla’ i ‘života’ su sve odlike Inicijative - koje spadaju i pod opći racionalizam, ne samo vojni. U isto vrijeme na Buffyinoj strani ne samo da je lov na demone nerazdvojivo upleten sa društvenim životom i osobnim vezama, nego kad god pravila i funkcije postanu prečvrsto definirani ili pretpostavka autoriteta preočita, brzo dolazi do nezadovoljstva i razdora. Ne-osobni ili bezosjećajni sustavi Inicijative nisu predstavljeni samo za dobro pacifista ili kritičara vojske. Kritika vojske ili radne racionalizacije propituje opću pretpostavku učinkovitosti racionalnih tehnika i slijepog povjerenja racionalnim metodama u svijetu u kojem nam stalno govore da štujemo i oslanjamo se na logiku, stručnjake i autoritet.
Inicijativa ovisi o sponama racionalizma: principima koji vode njenu strukturu, ciljeve i svjesni dizajn. Dok operacije na maloj skali Buffyine gotovo zanatske grupe protiv demona odgovaraju na specifične krize na način koji im najbolje odgovara ili se trude spriječiti potpunu dominaciju demona, Inicijativu zanima kvantitativni rezultat, njihov cilj je maksimalizirati ulov. Kalkulirana, instrumentilizirana orijentacija prema vanjskom svijetu koja vodi dominaciji naglašava njihovu fetišizaciju količine. Također pokušavaju stopiti maksimilizaciju sa “razumom” i uzdići svoje procedure, ciljeve i kategorizaciju iznad bilo koje analize mogućih rezultata. Ideja da Buffy diskriminira unutar ne-ljudi je Rileyu tako čudna jer on u biti ima um naviknut na ekonomičnost. On i njegovi kolege koriste princip formalne racionalnosti tamo gdje ne spada.
U ep. “A New Man”, Ethan Rayne, Gilesov protivnik iz prošlosti koji štuje kaos opisuje glasine koje kruže u demonskom svijetu o Sobi 314:
“Znaš demone, sve to pretjerivanje i metafore - bol oštra poput čelika, takve stvari: uplašeni su… Ruperte, znam da nismo u najboljim odnosima, ali mi smo dva stara mistika. Ovi novi, guraju se tamo gdje ne pripadaju. Bacaju svjetove iz ravnoteže. A to je gore od kaosa, prijatelju.”
Ethan Rayne se kod Gilesa poziva na njihov zajednički sistem znanja koji se temelji na misticizmu starog svijeta, koji se suočava sa demonskim svijetom po njegovim uvjetima; ako pratimo tok njegovih misli, ono što je zaista opasno je uplitanje intezivno racionalne Inicijative u enigmatičko područje natprirodnog: poremećaj koji prijeti sveopćim kaosom. Scena prelazi na prizor Buffy i Rileya kako vježbaju borbu, ali konflikt među njima je stvaran. Ne samo da Buffy, Giles i Skubijevci stalno smetaju klinički odobrenom radu Inicijative; oni pripadaju svijetu koji Inicijativa, utopljena u separatističko razmišljanje, želi indentificirati, kategorizirati i uništiti. Ideja da Buffy ima poziv Ubojice je sama po sebi suprotna i antagonistička Prosvjetljenom racionalizmu. Savez Buffy i Inicijative propada jer Buffy koristi intuiciju, a Inicijativa koristi “ksenomorfični modifikator ponašanja”. Gdje Buffy zanima motivacija demona i pita. “Što žele? Zašto su ovdje? Žrtve, blaga ili samo žele malo razbijati?”, Inicijativa je ravnodušna na pitanja koje će voditi na priznavanje svjesnosti čudovišta i umjesto toga tvrde da stvorovi “nisu svjesni, samo destruktivni” (“The I in Team”). Gdje Inicijativa gleda empirijske i testirane činjenice, Buffy traži faktore, variable; njen osjećaj sebe i čudovišta je prožet osobnim motivima i željama, i zaista, njene pobjede nad protivnicima su jednako pobjede osobnosti i snalažljivosti kao i fizičke snage. Suha, proceduralna neosobnost Inicijative bez smisla za humor se ne može uspoređivati.
Buffy također naglašava da ono što je krajnje racionalno u svojim djelovima - Inicijativa i MOO su hiper-organizirani, neosobni i prilično učinkoviti na kratke staze - kao cjelina je opasno iracionalno: obje organizacije ubrzo uzrokuju kaos i uništenje. Da maksimalizira svoju učinkovitost Inicjativa ne mijenja samo čudovišta (da poništi njihovu mističnost i još važnije da iskoristi njhovu potencijalnu snagu) nego i svoje vojnike kroz droge i čipove. U pokušaju da osnaže granicu između ljudi i ne-ljudi i da bi elimirali potonje, Inicijativa paradoksalno ugrožava tu granicu fizički manipulirajući svojim vlastitim agentima. Pod svojim definicijama raskola racionalno/iracionalno, Inicijativa putem racionalnog u svom podrijetlu, ciljevima i metodama propada u krajnje iracionalno u rezultatima. Maggie Walsh - luda znanstvenica koja više izgleda znanstveno nego ludo i tako naglašava formalnu racionalnost Inicijative - prvo demonizira Buffy, a onda planira njeno smaknuće samo govoreći, “nepredvidljiva je” kao da je to dovoljno objašnjenje. Mehanička objektivizacija Inicijative zahtjeva strogu kontrolu svakog agenta i isto bi zahtjevala za Buffy. Predvidljivo uređenje stvari sa ciljem postizanja maksimuma učinkovitosti postaje važnije od pravde. Možda zato jer Walshica dopušta da njen znanstveni rad ograniči i potisne njene nad-racionalne materinske nagone (nad-racionalne zato jer su nasumični i jer ne uključuju korist ni za nju ni za Inicijativu), ishod Maggine proceduralne racionalnosti je čudovište, Adam. U skladu sa očekivanjima, Adam želi naučiti o ljudima, kategorizirati njih i sebe i naučiti kako stvari “rade”. Kad shvati i kategorizira, on ih ubija ili zanemaruje bez razmišljanja: proizvod laboratorijskog testiranja i nehumane eksperimentacije, Adam je pokretan željom za znanjem bez savjesti. Buffy i Skubijevci ga mogu pobjediti samo kad surađuju, vjeruju u svoje prijateljstvo (iracionalnost iz perspektive formalnog racionalizma) i pozivajući visoko iracionalnu silu prve, iskonske Ubojice.
Znači li to da Buffy i njeni prijatelji suprostavljajući se hipertrofičnom i militantnom racionalizmu Inicijative predstavljaju iracionalno? U zadnjoj epizodi četvrte sezone “Restless”, iskonska Ubojica koja je oslobođena da pobjedi Adama proganja i želi uništiti Buffyine prijatelje. Prikazano kroz sekvence snova, epizoda je naravno puna adoloscentskih dosjetki, šala i očitih narativnih tehnika kao što su reference na film Srce tame (Heart of Darkness). Iako te dosjetke imaju funkciju same po sebi također dosljedno izražavaju alternativu racionalizmu. Duboko u snu koji bi mogao biti prenaglašena Freudianska prezentacija, Buffy se suočava sa vrlo urednim Adamom potpuno ljudskog izgleda. On sa Rileyem za stolom smišlja strategije za dominaciju svijetom. Adam tvrdi “Agresija je prirodna ljudska sklonost” ali da je on i Buffy “dobijaju na drukčiji način.” Buffy protestira “mi nismo demoni” i Adam uzvraća “Je li to činjenica?” Riley prekida raspravu podsjećajući nas na postojeći savez između demona (Adam) i racionalističke birokracije (“imamo važnog posla, puno slaganja papira i davanje imena stvarima”); to jest iracionalna cjelina koja je postignuta racionalnim sredstvima. Zapravo želja demonskog svijeta za svjetskom dominacijom se ironično otkrila, ne u nekom marginaliziranoj čudovišnoj subkulturnoj grupi, nego u rukama vladine birokracije - u društvenom centru same organizirane moći. Ovo potiče na tumačenje Buffy kao kritičara struktura racionalnih autoriteta koje istovremeno dominiraju društvom i podčinjavaju navodno iracionalnu kulturu mladih. Buffy sugerira otpor sadašnjoj raspodjeli moći i autoriteta u suvremenoj civilizaciji.
Dok se Riley uposli papirologijom, Adam ili podsvjesni impuls koji ga je prizvao upozorava Buffy na iskonske, iracionalne sile koje će biti još pojačane u Ubojici. Buffy još uvijek u snu, domaćem terenu iracionalnog, sreće prvu Ubojicu. Kroz Taru, ona progovara: “Nemam govora, nemam imena. Živim u činu smrti. Krvni poklik, prodorna rana. Ja sam uništenje. Potpuna. Sama… Ubojica ne hoda ovim svijetom.” Buffy odgovara - “Hodam. Govorim. Kupujem. Kišem… Pojavilo se drveće u pustinji otkad si otišla” - i tako potkapa ideju da modernim Ubojicama, modernim konceptima snažnih i odlučnih djevojaka upravlja iracionalni nagon; a s druge strane ona odbija iracionalizam prve Ubojice bez gramatike ili trezevne licemjernosti racionalizma. (Dapače, spominjući iracionalne sile za koje kažu da vode tinejđerski konzumerizam, kad kaže na neki način, “Kupujem, dakle postojim,” ona se snažno distancira od bilo koje Kartezijevske racionalnosti, indentificirajući se kao ne-racionalno biće). Ona zahtjeva da se probudi iz svijeta snova i to se i dogodi. Drugim riječima kao što je Buffy Ubojica, a ne pokušava maksimalizirati ubijanje kako bi to učinio ‘racionalni’ agent po ekonomskoj teoriji, ona se ponovo bori za prostor između racionalizma i iracionalizma, za ne-racionalnu zlatnu sredinu gdje ona ne pokušava maksimalizirati svoju dominaciju, autoritet ili utjecaj.
Iako ispočetka uzorni učenik Inicijative, Riley je na kraju napusti kad prosvjedoči nehumanosti i u biti torturi zamaskiranoj kao znanstveno eksperimentiranje. Zbog čvrste granice između ljudi i podljudi u Inicijativinoj paradigmi, Rileyev nadređeni, pukovnik McNamara vidi anarhiju kad Riley pomogne Ozu u bijegu: “Sutra ću pokrenuti postupak na vojnom sudu da istražim dubinu tvoje povezanosti sa Ubojicom i njenom grupom nakaza. Ti si anarhist, Finne. Previše nazadan za stvarni svijet” (“New Moon Rising”). Kad mu na kraju isti pukovnik kaže u prijetnji da je mrtav, Riley ironično uzvrati sa njegovom terminologijom: “Ne, gospodine, ja sam anarhist,” i nokautira ga. S obzirom da je ova epizoda emitirana pet mjeseci iza prosvjeda u Seattlu zbog WTO-a (World Trade Organisation) gdje su samoprozvani anarhisti potpuno demonizirani u tisku, ne može se podcjeniti korištenje tog izraza za jednog od junaka serije u trenutku iskupljenja. Ipak Riley je anarhist samo iz Inicijativinog gledišta gdje svi izvan racinalističkog projekta mogu biti samo čudovišta, nakaze i anarhisti. Ni za Buffyino ni Rileyevo odbijanje Inicijative nije potrebna potvrda iracionalnog. Odbijajući binarne kategorije, Buffy odbija i autoritativnu Inicijativu i destruktivnu iskonsku Ubojicu. Buffyina spoznaja uvijek balansira na sredini, ovisna o osobnim motivima, motivima demona i pozivima savjesti. Ona stoji u konceptualnom prostoru gdje su osobne prijateljske veze i povezanost željom glavni pokretači u organizaciji vrlo kontekstualnog dobra i zla.
Citirani radovi:
Deleuze, Gilles, and Félix Guattari. Anti-Oedipus. Trans. Robert Hurley, Mark Seem, and Helen R. Lane. Minneapolis: U of Minnesota P, 1989.
Gelder, Ken. Reading the Vampire. London: Routledge, 1994.
Haraway, Donna. “Ecce Homo, Ain’t (Ar’n’t) I a Woman, and Inappropriate/d Others: The Human in a Post-Humanist Landscape.” Feminists Theorize the Political. Ed. Judith Butler and Joan W. Scott. New York: Routledge, 1992. 86-100.
Glyn, Andrew. “Contradictions of Capitalism.” The New Palgrave Marxian Economics. Ed. John Eatwell, Murray Milgate and Peter Newman. New York: W.W. Norton, 1990. 104-109.
dod.prev. - Ukoliko ste sve ovo pročitali i shvatili čestitam (morala sam pažljivo čitati da uspijem sve prevesti:) Ovo je opća srž koju sam izvukla:
- Ništa nije bezuvjetno točno i sve je destruktivno kad ode u krajnost (hm, u tom slučaju bi bilo bolje da ne upotrebljavam izraze kao što je ‘ništa’ i ‘sve’…)
- Zato nemojte temeljiti odluke samo na razumu, osjećajima ili instiktima. Odluke će biti najispravnije ako sjedinite sve zajedno.
- Ne slušate slijepo autoritete i pravila koja postavljaju jer autoriteti su nesavršeni ljudi kao i vi i stvaraju isto tako nesavršena pravila
- Težite mirenju i ravnoteži umjesto sukoba i destrukciji
- Ukalupljenost nije zdrava i zato imajte elastični, otvoreni um i srce
S obzirom da se to sasvim slaže sa mojim mišljenjem nije ni čudno što mi se esej sviđa.
|
