I dalje lovim
N.A. - napomena autorice
Kategorija: canon, ficlet, lagana priča
I dalje lovim
(Still Hunt)
by Leni
Poricanje vlasništva: *diže obrve*
Ukratko: Buffy/Angel Koliko god normalni mogu biti prije ep. S/I
N.A.: Tko bi rekao da ff.net može pomoći kad tražiš naslov?
Posveta: Sretan rođendan, Copper! Malo kasnim, znam, ali mozak mi ne funkcionira dobro u rokovima *poljubac*
Komentari i kritike: Baš su lijepi. Zar nisu lijepi? *grli one koji šalju komentare*
Zahvaljujem: margotlefaye na pomoći *smiješak*
---
Buffy ga je gledala kako tiho hoda pola ulice ispred nje. Dosad nije pokazivao nikakve znakove da ju je primjetio. Bez oklijevanja u koracima, bez sumnjičavih pogleda oko sebe. Zasada je bilo dobro.
Tihim trkom ga je sustigla i stavila mu ruku na rame. “Hej!”
Angel se okrenuo i nasmiješio joj se. Nije izgledao nimalo iznenađeno. “Hej.”
Namrštila se. To nije bila reakcija koju je htjela. Očekivala je iznenađeni trzaj ili čak automatski borbeni položaj. To su bili njene uobičajene reakcije kad bi joj se Angel prišuljao.
A on se samo nasmiješio i pozdravio je. Buffy je uzvratila i pokušala sakriti svoje razočaranje.
Znala je da je to bila loša ideja. Ranije je odlučila da će se noćas ona prišuljati njemu. Nije joj to bilo ni prvi put. Možda je zvučalo šašavo, ali Buffy je imala svoje razloge. Bili su zajedno tjednima i svejedno se on uvijek iznenada pojavljivao u Bronzu, na groblju, u knjižnici ili onaj jedan put u trgovačkom centru kad je isprobavala one super cipele. Zar bit veze nije u ravnoteži?
Ona je Ubojica. Bez hvalisanja, ali ona je bila najbolji lovac na Ždrijelu pakla i Buffy je mislila da su dvije godina na vrhu hranidbenog lanca dovoljan dokaz za to. Dobro, bio je onaj sitan problem sa smrti od Gospodara, ali gotovo svi koji su znali za to su sad prašina na vjetru. I od tada je postala i jača nego prije, zar ne?
Buffy je znala da nije, ali zašto upropastiti očekivanja prijatelja? Mislili su da se više ne boji smrti, čak ju je i Giles ponekad gledao sa ponosnim izrazom koji je graničio sa divljenjem kad je mislio da ga ne vidi. Bilo je zastrašujuće. Bio je to još jedan teret koji je morala nositi. Ipak, Buffy je razumjela njihovu spremnost da vjeruju u njenu nepobjedivost, a osim toga Angel ju je razumio i to je bilo dovoljno.
Stvar je bila u tome da je ona velika riba u tom gradu. Užas podzemlja, plavuša sa opakim ciljanjem i još opakijim replikama. Buffy je znala da zaslužuje svoju reputaciju, a ipak se na iznenadni Angelov dodir ili njegov glas točno iza nje trzala kao neka cura iz hororca. Noćas - i nekoliko puta prošli tjedan - Buffy je htjela uzvratiti uslugu.
Nije uspjela. Opet.
“Jesi li dobro?” upitao je prilazeći joj bliže.
Slegla je ramenima pokušavajući se ne mrštiti i iz navike mu ponudila ruku.
Prihvatio ju je, ali nije krenuo prema obližnjem groblju. Primjetio je da nije uobičajeno prpošna. Angel je osobno mislio da se to ne bi smjelo miješati sa njihovim patrolama, ali Buffy je bila takva kakva je. Ako se htjela smijati, šaliti i odbacivati ozbiljnost ubijanja demona, tako će učiniti. I iskreno Angelu se sviđala i ta njena strana. Bilo je osvježavajuće. Sada je skupio obrve pokušavajući pogoditi uzrok njenog neraspoloženja. “Nešto se dogodilo u školi?”
Odmahnula je glavom i bradom pokazala prema ulazu u groblje. Zapravo škola je bila najbolja kakva je mogla biti. Willow je koristila i najmanju pauzu između negativaca i Snydera i Buffyine ocjene su bile iznad prosjeka. Čak je i neumoljivi profesor iz matematike bio impresioniran, a da ne spominje majku koja ju je čvrsto zagrlila kad je vidjela da je dobila +4 iz kontrolnoga.
Dok je razmišljala Angel je mirno hodao uz nju, ali i dalje je imao zabrinut izraz. “Onda tvoja majka? Tvoji prijatelji?” Nastavio je dok je odmahivala glavom na svako pitanje. “Je li Giles dobro? Je li te Cordelia opet gnjavila?”
Da i ne više nego obično. Ona i Cordelia su se na neki način dogovorile. Buffy joj je spašavala život, a Cordelia se trudila ublažiti riječi uz nju. S obzirom kako njeni komentari znaju biti otrovni, Buffy se to činila prilično dobra razmjena. Osim toga bilo je prilično zabavno spašavati Cordeliu iz opasnosti i usput upropastiti njenu dragocjenu dizajnersku odjeću.
“Jesi li ljuta na mene?”
To je Buffy trgnulo iz ugodnog prisjećanja na Cordeliju kako kriči zbog slomljene pete. “Nisam!” Digao je obrvu na način od kojeg se osjećala svih tih dvjesto i dvadeset i četiri godine mlađa. “Nije ništa,” promrmljala je pokušavajući ga odvući dublje u groblje.
Nije se dao. “Buffy.”
Uzdahnula je. Rekao je njeno ime sa baš pravom mješavinom strpljenja i iritacije. Kao da će čekati dok god mu ne kaže što je muči, ali istovremeno ne shvaća zašto ga tjera da uopće čeka. Nije mogla ne odgovoriti na taj ton, a samo ga je on uspijevao izvesti kako treba. “Željela sam nešto drukčije noćas.” Ovaj put se namrštila, samo malo.
“Drukčije? Misliš da zaista odemo na kavu?”
Malo se nasmijala na to. Često su govorili da će otići na kavu iza patrole i često im to nije uspjevalo. Ne zbog demona ili drugih prijetnji, nego zbog sve žešćeg ljubljenja i maženja. Što se tiče Buffy to nije bilo loše. Kad je digla pogled prema njemu, vidjela je da se šali. Angel se šali, to je bilo dovoljno da se otvoreno nasmije. “Htjela sam te iznenaditi,” rekla je malo slegnuvši ramenima kao da nije važno.
Angel je znao da je važno. Njen izraz zadnjih pet minuta mu je to jasno govorio. “Aha.” Neće joj lagati, recimo da ga je iznenadila, a on se samo dobro pretvarao. Osim toga, Buffy bi ga odmah prozrela; već je znala kako se loše pretvara. Neće joj dati ni pretjeranu, lažnu podršku. Ne treba joj to. “Sve si bolja,” samo je rekao.
Isprve je Buffy bila malo zbunjena. Njeni prijatelji bi se bar pretvarali da je bio dobar pokušaj; čak bi i Giles komentirao sa više entuzijazma. Od Angelovih riječi se… nasmiješila. Nasmiješila? “Hvala,” rekla mu je. Znači primjetio je da je to već pokušala. I noćas je kasnije primjetio da ga prati. To je značilo ono da je “sve bolja”. Osmijeh joj je postao vragolast i Buffy mu je pustila ruku samo da bi ga uhvatila pod lakat. Naslonivši obraz na njegovu košulju, podigla je glavu da ga pogleda u oči. “Hoćeš da svratimo u kafić nakon vampira broj tri?” Tko zna, možda će im uspjeti ovaj put?
Angel je izgledao jednako skeptično. Počeo je kimati, ali iznenada se zaustavio i zagledao se u nešto iza nje. “A što ćemo sa vampirom broj pet?”
Buffy se okrenula i stvarno, pet vampira su im se cerila uz mauzolej. S uzdahom se odvojila od momka. Izvadila je prvi kolac te noći, kratko se okrenula i otpuhnula poljubac prema Angelu. Izgledao je zabavljeno čak i kad su dva vampira jurnula na njega.
Buffy je zauzela borbeni položaj i čekala.
Onda nakon broja pet.
Kraj
16.1.2006.
|
