Feniks gori - 1. poglavlje
Evo sada i prijevod pravog fanfictiona. Spada u kategoriju future fic jer se događa u budućnosti. Po meni je ovaj jedan od najboljih ako ne i najbolji primjer te kategorije fanfica - ima dobru radnju, zanimljive orginalne likove, daleku budućnost, dobre zaplete..., ali vidjet ćete je li slažete kad pročitate. Ako ste gledali prvih 1-5 sezona "Buffy" i 1-2 sezonu "Angela" sve će vam biti jasno u priči. Priča se nastavlja iza tih sezona u drukčijem smjeru od serija. Priča je u Buffynom POV-u i nastavlja se direktno na zadnju epizode 5. sezone BtVS-a. Priča je stvarno DUGA pa ću je objavljvati u nastavcima i cjenila bih komentare od onih koji misle da je priča smeće do onih koji joj žele dati nobelovu :) Za pogreške u pravopisu i prijevodu, ali i za prilagodbe sam odgovorna ja tako da znate na koga bacati kolce, kamenje ili što god je vaše omiljeno oružje:)
Mogući nepoznati pojmovi u prvom poglavlju –
- Big Ben – toranj sa satom u sklopu Kuća Parlamenta (Houses of Parlament) u Lonodonu, UK
- uzačešće (eng. ascension) – engleska riječ znači u općenitom smislu kretanje prema gore; također u kršćanskoj religiji se odnosi na uzdizanje Isusa u nebo
- Saudijska Arabija – apsolutistička monarhija u koja posjeduje većinu Arabskog poluotoku u sjevernozapadnoj Aziji; najvećim rezervama nafte kontroliraju ekonomiju
- Sav taj džez (All That Jazz) – mjuzikl
- Beijing – glavni grad Kine, drugi grad po veličini u državi
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
PRVO POGLAVLJE
Buffy je okrenula leđa svojoj sestri i potrčala. Potrčala koliko su je noge nosile u vrtlog svjetla, vrućine i energije koji će je napokon progutati.
Napokon.
Nije mislila o tome što ostavlja iza sebe. Mislila je od čega bježi.
Dawn plače i krvari. Gilesove riječi o ubijanju njene sestre ponovo su joj odjeknule u ušima --
Tijelo njene majke u čudnom položaju na kauču - bol, mučnina i zbunjenost koje su se otad uvukle u nju poput leda --
Nož koji je zabila u Faith, omraženu, progonjenu i izgubljenu Faith, način na koji ju je Faith pogledala sa očima koje nisu bile hladne i bezosjećajne kako se nadala --
Izraz Angelovog lica kad je zatvorio oči u potpunom neznanju onoga što je učinio i s potpunim povjerenjem u nju što god je namjeravala učiniti--
---Ne više- mislila je.-Ne više. Trebaju me da ponovo spasim svijet. I ponovo ću spasiti svijet. Ali ne mogu to više prolaziti. Ne mogu više nikog izgubiti. Ne mogu. Ne želim.--
---Smrt je moj dar. Spasit će me od toga da ikad izgubim još nekog. Nikad više to neću morati doživjeti. Nikad više ništa neću morati--
Skočila je, padala je, padala i upala u portal. Svijet je planuo.
Koža ju je pekla kao da je zaronila u kipuće ulje. Cijelo joj se tijelo treslo, treslo tako jako da je čula kako joj se čeljust lomi, kako joj rebra pucaju. Svijetlo je bilo sjajnije od sunca i tama ju je okružila kad joj je vrućina oduzela vid. Unutarnji organi su joj se grčili od užasa, šoka i ozljeda dok joj se nije činilo da je ispunjena mljevenim staklom. Otvarala je usta u nijemom vrisku jer više nije mogla uvući zrak.
Jedino je mogla misliti neka prestane, neka prestane, neka prestane, neka prestane --
I onda je sve bilo tiho veoma dugo vremena.
*******
Svjetlo je pogodilo Buffy kao udarac, omamljujući joj cijelo tijelo. Budeći joj peckanje osjetila u utrobi i po koži. "Koji se vr--"
"Opusti se," rekao je glas. Ženski glas. "Opusti se. Sada si dobro."
Trepćući je otvorila oči pokušavajući razaznati oblike u moru svijetla koje ju je okruživalo. Zidovi su bili bijeli --O Bože, preživjela je.
Od toga nije osjetila sreću ni olakšanje. Riječi su odjeknule njenim umornim umom .
Pomakla je glavu lijevo-desno. Čeljust joj je bila dobro. I vrat. Dahnula je kad je vidjela bijelu prostoriju u kojoj je ležala. Vjerojatno su je odnijeli u bolnicu. Dawn mora da je izvan sebe --
"Pridignite me," rekla je pokušavajući se uspraviti na stolu na kojem je ležala.
Ruka joj je pritisla rame uspjevajući je zadržati na mjestu. "Za koji trenutak. Moraš doći k sebi." glas je rekao. Buffy je shvatila da žena govori s britanskim naglaskom.
"Gdje to moram doći k sebi?" rekla je Buffy škiljeći prema ženi. Nosila je bijelu, široku, naizgled bolničku odjeću i imala je kovrčavu crnu kosu podignutu u pundžu. Prilično nervozno se nasmiješila prema Buffy. Tada je Buffy pogledala na sebe. "I zašto sam gola?"
"Oh. To se može popraviti," rekla je žena i brzo se okrenula da uzme plahtu.
"Gdje sam?" novi ženski glas je odjeknuo, ali ovaj je očito bio djevojački i sa mnogo egzotičnijim naglaskom. Buffy je pogledala u tom smjeru da vidi tko je to rekao. Djevojka nešto mlađa od Buffy, gola kao i ona, duge crne kose i tamne kože. Uznemireno je gledala oko sebe. "Vampir --"
"Nije više problem," rekao je sjedokosi muškarac uz nju.
Buffy je prvi put mogla dobro pogledati oko sebe. Nije izgledalo kao bolnica. Izgledalo je -- čudno, kao mješavina skladišta i hrama. Strop i zidovi su bili obični i konstrukcija jednostavna. Ali svijeće po cijeloj prostoriji sa čudnim slovima i simbolima na njima i oko njih - nimalo skladištarski. Niti bolnički.
Pogledala je ostala četiri stola na kojima su se mlade žene budile iz nekakvog sna. "Kakvo je ovo mjesto?" polako je rekla Buffy.
"Vjerujem da je sve ovo prilično zbunjujuće," rekla je kovrčava žena pokrivajući Buffy plahtom. "Možeš li mi reći svoje puno ime?"
"Buffy Ann Summers," Buffy je rekla. "Zar vam moji prijatelji nisu rekli --"
"Da, gđica Summers," rekla je kovrčava žena. "Pozvana da bude Ubojica 1996. god. Vrlo dobro. Da, imamo pravu --"
"Znate da sam Ubojica," rekla je Buffy. "Što se događa?"
"Shvaćam da je ovo prilično šokantno," rekla je žena. "Ali vidiš, vratili smo te."
"Vratili?" nesigurnost joj se naglo uvukla u glas. "Vratili me odakle?"
"Ti -- ti stvarno ne znaš, zar ne? Nisi shvatila što ti se dogodilo?" Žena je učinila nemoćnu gestu rukama i onda stajala mirno na trenutak kao da traži riječi. Napokon je rekla. "Nije te bilo veoma dugo vremena."
Nesvijesno je šakama stisla plahtu. "Kako mislite? Jesam li -- bila u komi ili tako nešto?"
"Umrla si, Buffy."
"I -- i mislila sam da hoću, ali --" Buffy je odmahnula glavom.. "Mislite, umrla sam, ali su me oživjeli. Umjetnim disanjem ili onim električnim stvarčicama --"
"Ne," žena je rekla i po prvi put joj je glas bilo nježan i pomalo tužan. "Moraš razumjeti Buffy. Bojim se da si umrla veoma davno."
Buffy je buljila u nju i šok joj je zamaglio gotovo sve razumne misli dok je žena nastavila govoriti, "Bila si mrtva 350 godina."
DRUGO POGLAVLJE - IZ PEPELA
"Lažete," prošaptala je.
"Ne," rekla je kovrčava žena. "Vjerujem da je veoma čudno-- "
"Čudno je što mi prodajete ovakvu priču. Gdje sam? Što pokušavate izvesti?" Buffy je uzmakla od ženine ispružene ruke i spustila se sa stola čvrsto stežući plahtu oko sebe. "Što je OVO?"
Grozničavo se ogledala po prostoriji -- ostali ljudi su stajali naokolo, svi obučeni jednostavnu odjeću bijele ili sive boje. Prostorija je bila velika, bolnički čista i prazna osim stolova sa djevojkama. Preostale četiri djevojke su sad gledale u nju i vidjela je odraz vlastite panike u njihovim očima. Nijedna joj se nije pridružila.
"Gđice Summers -- pokušajte se smiriti." Buffy se okrenula prema glasu i ugledala postarijeg čovjeka u kutu. Nosio je bijeli ogrtač i sjedio u visokoj crnoj stolici kao umoran car na svom prestolju. Imao je gustu, crnu kosu, srebrnu na sljepoočnicama i duboki, rezonantan glas. "Uskoro ćete sve shvatiti--"
"Ne želim shvatiti vaše priče," rekla je Buffy. "Više to neću slušati."
Potrčala je prema vratima -- izgledala su kao vrata dizala, ali nije vidjela dugme za otvaranje. "Buffy! Mislim -- gđice Summers! Molim vas!" kovrčava žena je zazvala.
Buffy ju je ignorirala. Aha, znači mislili su da je vrata mogu zadržati? Onda ne znaju mnogo o Ubojicama. Pustila je da plahta padne -- što je briga, već su je vidjeli -- stavila vrške prstiju u pukotinu između vrata i povukla svom snagom. Snaga joj se nije još sasvim vratila, ali vratila se sasvim dovoljno. Poletjele su iskre i čula je struganje u zidovima dok je otvarala vrata.
Čula je korake kako joj se približavaju, ali čovjek dubokog glasa je rekao, "Ne --pustite je. Neka vidi --"
I to ju je iz nekog razloga uplašilo više od svega.
Podigla je plahtu i naslijepo potrčala niz hodnik -- hodnik bijel i prazan kao i prostorija koju je ostavila iza sebe. Mirisao je -- staro. Kao napuštene zgrade u kojima je ponekad ubijala vampire. Pogledom je tražila nešto: prozor, telefon, računalo, čovjeka, o Bože, bilo što --
Jedini zvukovi su bili udaranje njenih bosih nogu na tvrdom, glatkom podu i njeno glasno disanje. Kad je to shvatila počela je glasno zazivati. "Hej! Ima li koga? Ima li nekog ovdje?"
Na kraju hodnika su bila još jedna vrata i Buffy je brže potrčala. Izlaz je sigurno iza njih. Pričvrstila je plahtu oko sebe spremna da ih otvori na silu, ali ona su sama kliznula u stranu kad se približila. Ugledala je prozor kroz koji se vidjelo noćno nebo. - Hvala Bogu, hvala Bogu - pomislila je. - Mogu dozvati nekog kroz njega, mogu iskočiti van. To je samo staklo, zarast ću, a što bolje privlači pažnju od gole cure na ulici? -
Došla je do prozora, spremna da ga razbije -- i sledila se na mjestu.
Nikad u životu nije vidjela takav grad. Gdje god da su bili, bili su visoko -- više od bilo kojeg nebodera u kojem je ikad bila. A grad - zgrade su bile međusobno povezane, sa pločnicima, križanjima i proširenjima stotinama metara iznad zemlje. Ali većina zgrada je bila tamna - bez svjetla, bez ičega. Tada je shvatila da su srebrne crte koje su prolazile gradom neka vrsta tračnica, ali ništa nije prolazilo njima. Grad je izgledao mrtvo.
Kad je pogledala dolje, sasvim dolje mogla je razaznati jednu starinsku, poznatu zgradu sa tornjem i satom --
Big Ben.
Uzmakla je od prozora sa rukama čvrsto stegnutih oko tijela. Nepomično je stajala, pokušavajući naći neko objašnjenje, bilo kakvo osim --
Nekoliko trenutaka se nije micala, hvatajući dah, skupljajući ono malo zdravog razuma što joj je ostalo. Nije mogla razmišljati o tome. Samo je osjećala znoj između nožnih prstiju, vidjela svoj odraz u staklu, čula približavanje koraka iza sebe --
Okrenula se i ugledala kovrčavu ženu koja je napola pridržavala crnokosog čovjeka. "Ne približavajte mi se," rekla je dignuvši dlan prema njima.
Stali su na mjestu. Nakon nekoliko trenutaka crnokosi čovjek je rekao čvrstim glasom. "Sumnjam da sada imaš dobro mišljenje o meni. Ali što god mislila, vjeruj bar da nisam takva budala da mislim da mogu držati Ubojicu vampira u zatočeništvu protiv njene volje."
Nešto napetosti je nestalo iz Buffynih ramena, ali samo malo. Bolje je pričvrstila plahtu oko sebe. "Tko ste vi?"
Kovrčava žena se razvedrila sa izrazom nekog tko konačno zna što reći. "Ja sam Frances Keeling," rekla je. "A ovo je Aaron Markwith."
"Drago mi je Buffy."
"Da bar ja mogu reći isto," rekla je Buffy. "Znate, imena su super, ali to zapravo nije bio cilj ovog upoznavanja."
"Ja sam stariji član Vijeća Čuvara," Markwith je rekao. "Frances će biti tvoja nova Čuvarica."
"Imam Čuvara," rekla je Buffy tiho. "Ruperta Gilesa."
Frances je izgubila vedri izraz, a Markwith je kratko uzdahnuo. Okrenuo se Frances. "Idem pogledati ostale. Razgovaraj s Buffy i dovedi je kad bude spremna."
"Naravno, gospodine."
"To bi moglo potrajati!" viknula je za njim sa najviše poruge koju je mogla skupiti, ali on ju sasvim ignorirao. Frances je zakoračila prema njoj, a ona je uzmakla.
"Oh -- nisam te htjela prepasti. Sigurno si dezorijentirana."
"Aha, osjećate moju bol," rekla je Buffy. "Gdje je Giles?"
"Buffy, sve što smo ti prije rekli je istina," rekla je Frances sa nastavničkom upornošću. "Moraš mi vjerovati. Ovo je 2353. godina i svijet je mnogo drukčiji nego u tvoje vrijeme. Proučila sam sve biografske podatke o tebi; nešto su škrtiji nego kod ostalih djevojaka, ali mislim da znam dovoljno o tvom razdoblju da ti pomognem u prilagodbi."
Riječi su prolazile pored Buffy, buka bez značenja. Samo se datum izdvajao, jasan i hladan. 2353. Pokušala je govoriti, pokušala se sjetiti riječi, ali mogla je samo ponoviti, sada sa drhtavim glasom, "Ali gdje je Giles?"
Frances se malo više uspravila. "Svi koje si znala u svom prošlom životu su mrtvi, Buffy. Moraš to prihvatiti."
Mrtvi. Dobro je znala koliko je ta riječ surova i neoprostiva, ali je mislila da zna granice koliko može boljeti. Ali sada --
Nada se na trenutak pojavila u njoj, sićušan tračak topline u oceanu leda. "Čekaj -- svi? Apsolutno svi?"
"Svi," rekla je Frances čvrsto.
Oh Bože kako je željela reći, ali ne Angel. Angel je vampir i on bi još mogao biti tu. Još biti isti.
Ali Frances je stajala tu, sva racionalna i službena sa svojim biografskim podacima i čuvarskom mirnoćom. Znala je da ne bi mogla podnijeti da taj hladni glas recitira činjenice iz njenog života. Što god kaže, značit će da Angela više nema -- i nije rekla samo Angela, rekla je "svi" i to je značilo da kad joj ispriča kako je završio Angel, reći će joj i za ostale.
Da su Giles i Willow i Xander i svi koje je ikad poznavala, svih koje je voljela, svi su nestali, izbrisani, kao kreda sa ploče --
Ogradila se od tih misli i pokušala se usredotočiti na Frances. "Zašto sam ovdje?"
Frances se nasmiješila. "Sada, to je već dobro pitanje. Dođi sa mnom. Idemo se pridružiti ostalima. Markwith će sve objasniti."
***
Kad su se Buffy i Frances vratile u bijelu prostoriju, ostale djevojke su se okrenule prema njoj. "Je li istina ono što govore?" Obratila joj se djevojka tamne kože koju je prije prvu primijetila.
"Izgleda da je istina," odgovorila je Buffy glasom koji je zvučao slabašno čak i njenim ušima.
Tamnokosa djevojka je tiho izgovorila nešto na nepoznatom jeziku što je zvučalo kao molitva ili psovka. Ona je svoju plahtu imala čvrsto stegnutu oko sebe čak i preko glave.
"Da, istina je," rekao je Markwith. "Ovo 2353. godina. Nalazite se u sadašnjem sjedištu Vijeća Čuvara. I sve ste dovedene ovdje da pomognete čovječanstvu u njegovom najmračnijem trenutku dosad. Svijet je u opasnosti i trebamo Ubojice vampira."
Jedna od djevojaka, lijepa Azijatkinja koja se nije trudila pokriti upitala je Markwitha. "Zar nemate svoju Ubojicu vampira? Jedna umre, sljedeća je pozvana?"
"Imamo Ubojicu vampira, snažnu ratnicu i nadam se da ćete je uskoro upoznati," Markwith je nastavio. Polako je hodao po dužini prostorije i svi su ga pratili pogledom. "Ali u posljednjem jednom i pol stoljeću je postalo jasno da situaciju ne može kontrolirati jedna Ubojica, ma koliko dobra bila."
- Kontrola. Zar smo ikad imali kontrolu? - Buffy je pomislila otupljeno.
Markwith je zastao u krugu napola otopljenih svijeća i sagnuo se da uzme sa poda nepravilnu, tamnu kuglu. Kad je bolje pogledala shvatila je da se zapravo radi o lubanji čudna oblika. "Da smo našli koloniju Jenta demona možda bismo mogli vratiti još Ubojica. Bog zna da trebamo svu moguću pomoć. Ali Vijeće je našlo samo jednog demona i dobili smo materijala da uskrsnemo pet Ubojica vampira. I odabrali smo vas pet."
Prvo je pogledao lijepu Azijatkinju. "Xiaoting, koja je štitila Beijing osam godina i preživjela dva Uzačešća u kasnom 22. stoljeću."
Tada se okrenuo djevojci tamne kože. "Noor, koja se borila pet godina i odbila invaziju drevnih demibogova u Saudijskoj Arabiji početkom 22. stoljeća."
Markwith je tada pogledao ravno u Buffy. Iznenadila ju je oštrina njegovih plavih očiju. "Buffy, koja sedam godina uspjela kontrolirati nebrojene vampire i demone koji su htjeli otvoriti Ždrijelo pakla u Kaliforniji u SAD-u, krajem 20 stoljeća."
"I u 21. stoljeću," rekla je Buffy. Svi su sa zagledali u nju i osjećala se malo glupo što je to uopće spomenula. Ipak je nastavila. "Bilo je 21. stoljeće kad sam --"
Kad je stanka bila dovoljno duga, Markwith je nastavio kao da nije ništa rekla. "Agatha, koja je pobijedila jednog od najstrašnijih vampira gospodara tijekom svoje sedmogodišnje službe sredinom 19. stoljeća u Engleskoj."
"I na kraju, Sumiko," rekao je Markwith, gledajući drugu Azijatkinju, ovu mršaviju i sitniju, koja je prazno gledala u njega. "Putovala je Japanom krajem 18. stoljeća, ubijajući vampire i demone nevjerojatnih - i još uvijek nenadmašenih - četrnaest godina." Sumiko nije reagirala na njegove riječi, samo makla pramenove crne kose koja joj je padala do struka.
"Svaka od vas je iznimna Ubojica vampira. Govorim to kao netko tko je proučio milenij linije Ubojica; tako to ne govorim tek tako. Zajedno, ne može se predvidjeti što sve možete postići. Ne nadam se ničem manjem od spasa čovječanstva."
- Bez pritiska - pomislila je Buffy omamljeno.
"Od čega moramo spasiti čovječanstvo," rekla je plavuša -- Agatha, prisjetila se Buffy. Agatha je govorila vrlo odlučno, kao da sama sebe želi uvjeriti da govori nešto važno. "Je li se pojavila neka vrsta boga tame ili paklenska zvijer --"
"Da je bar tako jednostavno," rekao je Markwith. "Iako je tragična povijest koju ćete uskoro saznati vrlo složena, ishod nije teško objasniti. Ljudi ima drastično manje, a vampira puno više nego prije. Oni nas --" oklijevao je na trenutak. "Oni nas pobjeđuju."
Frances se ubacila. "U vašim vremenima omjer je bio jedan vampir na 50 000 ljudi."
"Ne u Sunnydaleu," promrmljala je Buffy.
Frances ju je prijekorno pogledala i nastavila. "Sada je taj omjer bliži jednom vampiru na 100 ljudi."
"Nemoguće," Xiaoting je dahnula. Agatha se prekrižila. Noor se još više namrštila što se maloprije činilo nemoguće. Sumiko nije promijenila izraz lica.
"Ali vi nikako ne biste smjele očajavati," Markwith se malo nasmiješio. "Vi ste naši ratnici. Vi ste naša najveća nada. Ponovo ćemo vas trenirati, priučiti vas na moderno oružje i načine borbe. Poučiti vas o ovom stoljeću. I tada vas razotkriti svijetu koji će biti spreman vjerovati u vas. I nadam se da će vas i Vijeće odobriti."
"Razotkriti nas svijetu," rekla je Buffy odsutno. "Onda sada svi znaju za Ubojice? To valjda ima smisla kad svi znaju za vampire --"
"Upravo tako, Buffy," rekla je Frances. "Kada je borba postala preteška da bismo je skrivali, Vijeće je smatralo potrebnim otkriti ljudima da imaju borca na svojoj strani."
"Rekli ste da se nadate da nas Vijeće odobri?" rekla je oštro Noor. "Što to znači?"
Markwith je oklijevao, a Buffy je stekla dojam da mu to nije običaj. "Pa ovako. Kad smo uhvatili Jenta demona, rekao sam Vijeću za svoju namjeru. Došlo je do neslaganja, diskusije, raspravljanja... Ne bi došli do zaključka još 50 godina da sam ih čekao."
"Radili ste protiv volje Vijeća?" rekla je Agatha zaprepašteno.
"Recimo da ih jednostavno nisam pitao,» rekao je Markwith. Agatha ga je gledala sa neodobravanjem kao i Xiaoting. Noor se i dalje mrštila. Sumiko nije reagirala. S druge strane Buffy je nevoljko nakratko osjetila simpatiju prema Mrakwithu.
"Dosta je razgovora za danas," rekao je Markwith. "Mora da ste zbunjene i iscrpljene. Imamo smještaj za vas. Donekle je skučen, ali čim cijelo Vijeće sazna za vas ne sumnjam da ćete dobiti smještaj koji odgovara vašem položaju. Nešto u sklopu Nastambe Vijeća."
Jedan od ljudi u bijelom, visok i mršav, muškarac tridesetih godina koji je stajao uz Sumiko oklijevajući je digao ruku. "Mislim da ovdje imamo mali problem," rekao je.
"Kakav?" Markwith je upitao.
Čovjek je pogledao Sumiko. "Koko wa doko?" rekla je
Markwith i muškarac u bijelom su se pogledali na trenutak, a onda opet u Sumiko. "Atashi wa dare?" rekla je.
Mršavi čovjek je nervozno trljao ruke pred sobom. "Pomno sam pročitao sve dnevnike njenog Čuvara. Pisao je da odlično napreduje u podukama iz engleskog."
"Dare ka, Nihongo ga dekimasu ka?" Sumiko je upitala
"Odani Čuvari katkad znaju preuveličati sposobnosti svoje Ubojice, zbog razumljivog ponosa --" rekao je Markwith polako.
Sumiko ih je gledala i Buffy je shvatila da je njen manjak reakcije zapravo oblik kontrolirane panike.
"Pa onda moramo dovesti prevoditelja," svi su je pogledali. "Nađite nekoga tko zna japanski. Isuse, mora da šizi."
Frances je oblikovala ustima 'šizi?' u očitom neshvaćanju. Jedan od Čuvara je slegnuo ramenima.
"Rado bih to učinio, Buffy, " rekao je Markwith. "Ali u ovom stoljeću, japanski je mrtav jezik. Možda ima neki akademik koji ga zna - potražit ćemo."
"A u međuvremenu?" upitao je Sumikov Čuvar.
"U međuvremenu, učinit ćemo za nju što i za ostale." Rekao je Markwith. "Dati joj priliku da se odmori."
**********
Sve su bile u jednoj sobi sa pet jednakih kreveta jednim do drugog kao da su u vojničkoj spavaonici. -Možda i jesmo - pomislila je Buffy. Svakoj su dali nekakvu bezobličnu odjeću, jastuke i deke i obećanje da će doći do njih ujutro. Agatha je bila ispočetka malo zbunjena jer se mora obući bez sluškinja, ali inače je sve bilo u redu dok Čuvari nisu otišli.
Čim su se zatvorila vrata, počele su se međusobno čudno gledati. Buffy je znala da je u šoku; po pogledima ostalih je vidjela da nije jedina. "Ovo je vrlo čudno," rekla je Agatha drhtavim glasom. Sklupčala se uz krevetnu dasku, ne želeći odmotati plahtu da se obuče u novu odjeću.
"Ne vjerujem tom Markwithu," rekla je Noor. "Nije smio tajiti stvari od Vijeća."
"Istina," rekla je Xiaoting. Njena plahta je već bila ostavljena u gužvi na podu. Digla je novu odjeću i raširila je na krevetu da je može pregledati. "Ali vratio me iz mrtvih i što više razmišljam o tome, manje me briga za detalje."
"Ovo se ne događa," rekla je Buffy. Prošla je rukama kroz kosu i stisla šake pune pramenova. "Mislim, ne može. Smrt je moj dar! Uzela sam dar! Tako da sada smijem biti mrtva! To mi je rekla Prva Ubojica."
"Tko?" rekla je Agatha.
"Prva Ubojica! Vi ste - i vi ste je vidjeli, zar ne? Originalna Ubojica svih Ubojica, prva pozvana, Odabrana i sav taj džez? Neki rasta, afrička Xena imidž?
"Jesi li razumjela jednu riječ koju je rekla?" upitala je Noor.
"Ne baš," rekla je Xiaoting. "Želiš reći da si imala viziju?"
"Da, upravo tako," rekla je Buffy, trudeći se da bude strpljiva sa jedinim ljudima na svijetu koji bi je mogli shvatiti. "Moj Čuvar, moji prijatelji i ja smo jedanput izveli čaroliju da povežemo moći svih Ubojica sa mnom. To je naljutilo Prvu Ubojicu i pokušala nas je sve ubiti u snu --"
Buffy je pogledala svoju publiku i vidjela da je napeto promatraju. "Je li se kome upalila lampica?"
"Ja poštujem izvor svojih moći," rekla je Noor. Agatha i Xiaoting su kimnule. Jedino Sumiko nije izgledala užasnuto, ali kako je izgledala preplašeno i zbunjeno nije bila od neke pomoći.
"Zaboravite," kratko je rekla Buffy.
Sjedile su bez riječi neko vrijeme. Xiaoting je prekinula tišinu. "Što mislite kakav je svijet?" rekla je oklijevajući. "Sa toliko vampira?"
"Sigurno nešto što nisam trebala vidjeti," rekla je Noor čvrsto. "I sad vam kažem, ovo nije u redu."
"Pa, naravno da nije u redu," rekla je Xiaoting i po prvi put je njen glas zvučao nesigurno. "Zadnje čega se sjećam - moja Čuvarica je umrla i ja sam umirala s njom i mislila sam da je ispravno što idemo zajedno. Jedna uz drugu. Kako smo se borile. I sad sam ovdje bez nje - " glas joj je utihnuo. Zatim je pročistila grlo i nastavila. "Znam da nije u redu. Ali što možemo?"
"Ništa," rekla je Agatha. "Baš ništa."
Ponovo je nastala tišina. Ironično, Sumiko je završila razgovor, oblačeći noćnu košulju, bar je Buffy mislila da je to noćna košulja, i zavlačeći se u krevet. Nakon nekoliko trenutaka, ostale su slijedile njen primjer. Kad su svi legli, Xiaoting je rekla, "Svjetla."
Svjetla su se ugasila ostavljajući ih u potpunoj tami. "Bar je to ostalo isto," promrmljala je Xiaoting.
Buffy je stisla rukama svoj jastuk. Sada kad joj više ništa nije odvlačilo pozornost morat će razmišljati --
- Giles je mrtav. - pomislila je.- Angel je mrtav.-
I jedna od te dvije činjenice bi je trebala ubiti, pomislila je. Nemoguće da može živjeti u svijetu bez jednog od njih, a kamoli bez obadvoje - dva muškarca koji su se brinuli o njoj, koji su je učili, davali joj potporu. Muškarac kojeg je smatrala svojim ocem. Jedini muškarac kojeg je istinski i potpuno voljela. Obojice više nema. Prah i pepeo.
- Willow je mrtva - pomislila je. - Xander je mrtav.-
Više nikad neće doći k njenoj kući smijući se i šaleći. Neće je zvati da im da ljubavni savjet, iako je ona najgori izbor na svijetu za to--
- Dawn -- je li Dawn mrtva? Može li Dawn umrijeti? Što joj se dogodilo? - mislila je Buffy. - Valjda što god se događa ljudima poput nje. Nadam -- nadam se da je bila sretna --
Suze su joj počele puniti oči, ali nije mogla prestati nabrajati.
- Tara je mrtva. Anya je mrtva. Riley je mrtav. Oz. Cordelia. Wesley. Graham. Jonathan. Bože, onaj tip u podzemnoj, onaj koji se sjećao da ne volim sir u hamburgeru i on je mrtav. Profesori u školi. Julia Roberts. Poštar. Svi mrtvi, izbrisani kao imena na ploči.
- Ja bih trebala biti mrtva - mislila je. - Namjerno sam to učinila. Bila sam spremna. Odabrala sam odlazak, ali još sam ovdje, a njih više nema, svi oni su nestali, čak --
- Moja mama. Mama je mrtva.-
To je bila zadnja misao -- misao o kojoj je već mnogo razmišljala -- koja ju je konačno skršila. Buffy je okrenula lice u jastuk i počela plakati.
Kroz svoje jecaje, čula je suze ostalih.
******
|
