EVO TEK TOLKO DA NEŠ NEW NATIPKAM...
SADA VEĆ POLAKO POČINJEM BITI SVIJESNA DA DOLAZI ŠKOLA I POLAKO PADAM U DEPRESIJU.....
NISAM VEĆ STVARNO DUGO BILA S KONJIMA I U BANANI SAM...ZADNJI PUTA SAM JAHALA U 4-TOM MJESECU OVE GODINE....ALI PRIJE TOGA SAM IMALA PAUZU OD 7 MJESECI...
VOLJELA BIH OTIĆI NA NEKI RANČ VAN ZAGREBA DA MALO RELAXIRAM ŽIVCE.... EVO DA SAM SAD DAM NEŠ IZ SVOG PRIVATNOG ŽIVOTA.... PIŠEM PRIČU KOJA NEMA VEZE BAŠ SA KONJIMA AL NEMA VEZE.....
NADAM SE DA ĆE VAM SE SVIDJET...KOMAJTE JU....P.S. TO JE SAMO UVOD U TU PRIČU, A PISAT ĆU VAM JU U NASTAVCIMAMOLIM SAMO LIJEPE KOMIĆE..HEHE
ZOE (ŽIVOT)
KUCKANJE JEFTINIH POTPETICA I GLASNI OTKUCAJI SRCA GOTOVO DA NISU POSTALI JEDNO...UPLAKANA DJEVOJKA KRENULA JE PREMA NOVOME MOSTU ISPOD KOJEGA JE TEKLA ALMA, VEOMA ŠIROKA ,ALI PLITKA RIJEKA.
MOST JE SPAJAO VELEGRAD SEVID I MALI GRADIĆ KOJI JE VIŠE LIČIO NA SELO NEGO NA GRAD...TO MJESTAŠCE ZVALO SE ZRIN.. SA SUPROTNE STRANE ZRIN JE IMAO IZLAZ NA MORE...UZ OBALU SE NALAZILA MALA CRKVICA SV. ANTUNA I SKROMNI HIPODROM SA JEDNOM ŠTALOM I 15-AK KONJA..NALAZILA SE TU I NEKOLICINA KUĆA U KOJIMA JE VEĆINOM ŽIVJELO STARIJE STANOVNIŠTVO, ALI BILO J TU I POKOJEG DJETETA..KADA JE DJEVOJKA DOŠLA NA MOST BILA JE TOLIKO POTREŠENA DA JE POTPUNO ZABORAVILA DA JE DAN PRIJE PADALA KIŠA, PA JE MOST BIO MOKAR,A TAKO I NJEGOVA OGRADA...BEZ IMALO STRAHA POPELA SE NA MOST SVA U MISLIMA O RAZLOZIMA ZA ŽIVOT.U JEDNOM TRENUTKU NAGNULA SE PREKO OGRADE DA POGLEDA RIJEKU. PONOR JE BIO TOLIKO DUBOK DA SE RIJEKA JEDVA NAZIRALA...GLEDAJUĆI U TAJ PRIZOR DJEVOJKA ZABORAVI NA STVARNOST I NA RAZLOGE ZBOG KOJIH JE DOŠLA NA MOST. TAKO NIJE NI ZAMIJETILA STARCA KOJI JE PROLAZEĆI ONUDA, KRENUO PREMA NJOJ , DA VIDI ŠTO DJEVOJKA SMJERA..BILO MU JE NEOBIČNO NJEZINO DUGO ZADRŽAVANJE NA OGRADI I PRAZAN POGLED U RIJEKU..NJEGOV POVIK JU TRGNE I VRATI U STVARNOST,TE SE OKRENE PREMA NJEMU I U TAJ ČAS IZGUBI RAVNOTEŽE POKUŠAVAJUĆI SE UHVATITI ZA OGRADU, PADE PREKO NJE I SUNOVRATI SE U PONOR...STARAC SE U ŠOKU NAGINJAO NAD OGRADOM I KAO DA JOŠ UVIJEK NIJE VJEROVAO SVOJIM OČIMA, OSTAO JE SKAMENJEN STAJATI NEKOLIKO TRENUTAKA A ONDA SVOM SILINOM POJURIO PREMA GRADU PO POMOĆ MADA MU JE BILO JASNO DA ZA MLADO BIĆE POMOĆI VIŠE NIJE BILO...
EVO TO BI BILO TO ZA PRVI PUUUUUUT.......KISSACH SVIMA
width=144 height=144 border=0>
