.....jučer...danas...sutra...
21.12.2006., četvrtak
|
EV MALO ZANIMLJIVE PRIČE… Nisam mogla zanemariti ovu priču i nepodjeliti je sa vama J Postoji časopis koji volim čitati i imam hrpicu časopisa gdje mladi,neafirmisani pisci šalju svoje radove, a svi ti radovi se nalaze u jednom poznatom vezu papira koji se zove‘’ Album’’ ! Radi se o priči ‘’DOLAZAK SVIJESTI’’ ,autor Meldeen Hota. U ovom tekstu sam pronašla sebe,vratila se u djetinjstvo ,razmišljala o svojim koracima prošlosti,sadašnjosti… o buđenju duše,načinu života … I šta mislite koliko nas razmišlja o’’ svijesti’’ ? O DOLASKU SVIJESTI ? Razmislite …kako je to bilo kada smo izašli iz tame i vidjeli novi svijet… E ovo je prava priča za vas ! Pa da krenemo…. DOLAZAK SVIJESTI* Da li se iko sjeća dolaska svoje svijesti? Pod tim ne mislim na dolazeću svijest nakon jutarnjeg buđenja ili dolaska svijesti u smislu vraćanja u realnost nakon sanjarenja ili maštanja, iako su I to neki određeni vidovi. Dolazak svijesti o kojem ovdje govorim je onaj početni dolazak u razvoju po rođenju, da mala beba već ima svoju svijest ali je još nije svjesna. Neka im bude za pravo, ali zar tu nepostoji kontradikcija? Vrlo je mali broj ljudi koji se sjeća svog početnog upoznavanja sebe I svijeta. Da li zbog toga što ne žele da se sjećaju, ili su na to zaboravili, ili su na toliko niskom nivou svijesti da nemaju pojma šta im se dešavalo u tim svojim najranijim danima življenja. Naravno, taj prvi dolazak svijesti je nešto što se nadišlo, nadživjelo,prošlo i što se zaboravlja tokom prvih godina sticanja iskustva o ovom svijetu. Možda je to osnovni razlog tog potiskivanja. To je nešto o čemu se ne razgovara u svakodnevnom životu, a svi vidimo da je to nešto što nam iskonski pripada. Ljudi mogu razgovarati o bilo čemu , dotiču se tema i iz svog djetinjstva, ali sigurno je to da nikoga nećete čuti da govori o svom dolasku svijesti, niti to ikome pada na pamet. Dosta ljudi se uglavnom toga ne sjeća, možda zato što je Bog baš tako postavio svijest. Ako se desi nekome da započne temu o ovome, ne treba da ga začudi što bi njegov govor o tome naišao na neodobravanje, što bi ga sagovornici posmatrali kao čudnu osobu i to prokomentarisali kao neki nedostatak njegovom razumu. Dosta ljudi bježi od toga i uopšte ne žele o tome razgovarati, kao da to nije sastavna komponenta njihovog iskonskog bića. Ovdje želim baš o tome da govorim, o svom prvom iskustvu, o svom dolasku svijesti. To nije bila nadolazeća svijest, koja je već postojala od dana mog rođenja pa je dolazila k sebi postepeno, nego se desila iznenada. Desila se kao prijelom iz tame i neznanja u jasan vidokrug nekog svijeta koji je bio totalno nepoznat. Nešto kao kada se trgnete iz sna približno se može uporediti s time. Ili još tačnije, kao bljesak groma u tamnoj noći dok sjedite kraj prozora. Ovo je moje iskustvo… Moja svijest se našla negdje, u nekom skučenom prostoru i gledala je kroz nešta, i gledala je nešto. Onaj skučeni prostor je bilo moje tijelo gdje se ta svijest našla u zatočeništvu, gledala je kroz nešto, a što su bile moje oči, i gledala je u nešto, a što je bilo soba gdje se moja svijest nalazila, odnosno u tijelu u kojem je bila zatočena. Svijest je osmatrala ne znajući gdje se nalazi, ne znajući odakle je došla. Znala je samo da je zatočena negdje I da ne može pobjeći. Proći će još dosta vremena da spozna to tijelo u kojem je zatočena i da spozna okolni svijet. U prvom kontaktu vidjela je prostor,mjesto,svjetlo i sve stvari u sobi nepoznavajući ništa od toga. Dakle, nije znala da je to soba, nije znala da su to stvari koje je okružuju,nije znala da je to svjetlo koje joj omogućava da vidi svijet, jer nije znala da postoji mrak u kojem oči nisu sposobne da vide, niti je znala da posjeduje te oči kao jedino mjesto kontakta te svijesti i okolnog svijeta. Htjela je da pobjegne iz mjesta gdje joj se nije sviđalo, ali umjesto toga pokretala je i ono tijelo u kojem je bila zatočena i nije mogla pobjeći. Preko tog tijela je počela da osjeća nešto što joj tada nije bilo jasno. To tijelo nije bilo predmet odvojen od svijesti. Svijest nije bila u tijelu kao što bi se čovjek našao u nekoj sobi I pri tome neosjeća šta se dešava na vanjskim zidovima te sobe – kako ih šiba vjetar, kako ih vlaži kiša itd. Ta svijest je počela da osjeća to tijelo, osjećala je hladnoću i strah od tog svog zatočeništva,osjećala je da je kažnjena. Uskoro je ta svijest otkrila da čuje. Čula je nekakve šumove i ugledala je dva tijela koja su joj se približavala. Uvidjela je da nije sama, da postoji još sličnih zatočenika, samo što su oni bili u većim tijelima. Htjela je da uspostavi nekakav vid komunikacije s njima,jezikom koji je poznavala, ali, umjesto toga, iz svog tijela začula je sasvim drugačije zvukove, za koje će kasnije saznati da se to zove plač. Zbog nemogućnosti komunikacije s njima,osjećala je još veći strah. Ta dva zatočenika je podigao to malo tijelo, i svijest zatočena u tom malom tijelu se povukla negdje u dubinu, negdje gdje se trudila da izgubi kontakt s tim tijelom. Tijelo je i dalje nastavljalo da proizvodi zvukove, nastavilo je sa plačem. Ta svijest je postala načinom opstanka tijela u svijetu. * Ovdje se ne podrezumjeva dolazak k svijesti, nego dolazak ‘’svijesti’’ kao zasebnog entiteta, a što se može posmatrati I kao ‘’ buđenje duše’’. Kritički promišljati o ovom tekstu znači to da je tekst postigao svoju prvobitnu namisao. E DA … JOŠ JEDNA NOVOST ZA VAS… U prošlim postovima sam spominjala jednog prijatelja koji mi je pisao pjesme,uljepšavao mi dane prelijepim osmjehom,dugim pričama o kulturi Japana… duge šetnje, mjesečina itd… E tu se krije ljubav . Ljubav od koje sam bježala godinama,znate ono kada maca oprži jezik zbog vrućeg mlijeka, a drugi put puše I dobro pazi da se opet neopeče hehe… U toj pričici se nalazi moja prošlost,sadašnjost…. Ajme što je to grozan osjećaj. Kažu da sam dobra glumica pa to vješto krijem od prolaznika, prijatelja… Tako da sam I ovaj put lagala sebe I njega… Ludača !!! U glavi se nižu negativi I sve se nekako slaže,sloj po sloj,pitanja gomilu blab la.. I nakon toga sam odlučila odjebat sve osjećaje sumnje,pitanja ma bezzeeee čovječe !!!! Pobjedila je ljubav !!! I sada sam presretna jer moj prijatelj je postao više od toga . Dečko J Da da !!! Volim ga I nadam se da neću zabrljati u ovoj vezi … Eto dragi moji ja sam ‘’ZALJUBLJENA ‘’ !!!!! Napokon heheh !!! LUDO ZAKJUBLJENA !!!!!!!!!!! Želim vam lijep I ugodan dan . Pusaaaa |
