Svećenik i ispovjednik
- U ime Oca, i Sina, i duha svetoga Amen. Pokajte svoje grijehe, i svemogući će vam oprostiti. - započe svećenik svoju nedeljnu ispovijed.
No, umjesto odgovora začuo je samo prigušeno jecanje. Pa pomisli: evo duše kojoj treba okrepa i olakšanje u Kristu. Zato svećenik nastavi.
- Ispovjedite svoje ljudske grijehe i olašajte svoju dušu.
- Oče... - začuje tiho s druge strane drvenog zastora sakristije.
- Recite sine slobodno sve što vam tišti dušu. Ja sam ovdje da vas saslušam i dam pokajanje u Kristu, spasitelju naše besmrtne duše. - nastavi svećenik sretan što je uspio doprijeti do, kako se činilo, nekog mladića.
- Oče, ja, ja... - pokušao je nastaviti mladić, ali ga je nešto opet zaustavilo.
Svećenik shvati kakav je teret koji nosi taj mladi čovjek, te ga ponovo pokuša ohrabriti.
- Recite slobodno i hrabro sve što vas tišti sine, olakšanje koje donosi Krist oslobodit će vam dušu muka paklenih. I nećete se pokajati!
- Ja, ja vas volim oče!!! Volim vas!!! - poviče tada bijesno mladić i ispuca se u jednom dahu.
Svećenik iznenada shvati zašto mu je bio poznat taj glas, ali se ipak obuzdao i snažno povikao.
- Što?!! Sotono jedna prokleta!!! Goni se van iz svete crkve!!!!! Marš pederčino !!! - vikao je dok je izlazio iz sakristije i otvarao vrata na suprotnoj strani.
Čvrsto je uhvatio mladića za obje ruke, koji je to dopustio ne pokušavajući se opirati, i odvukao ga do izlaza iz crkve.
- Da te više nikad nisam viđo ovdje! Prokletinjo jedna sotonina!!! - povikao je za njim i žurno se udaljio u crkvu. Pošao je prema oltaru, klimajući glavom i ispričavajući se nekolicini žena koje su s nevjericom nastavile moliti Oče naša. Pokraj oltara sačekao ga je drugi svećenik, također obučen u smeđe fratarske halje. Klekli su jedan pored drugoga i počeli tiho moliti. Nježne i blage dodire rukama ispod halje, i zadovoljni osmijeh drugog svećenika mogao je primjetiti samo Krist s oltara. Ali, On je već odavno napustio ovo mjesto.
|
