Veslačka groznica
(Febris veslaorum)
Povijest bolesti
U vodećem svjetskom medicinskom časopisu "Medical Splash", izjavu je dao japanski virolog prof. dr. K. A. Yak o pronalasku tog čudnog "White Water Virusa" (skraćeno WWV). Povijest bolesti Veslačka groznica (lat. Febris veslaorum) je u vodenim sportovima poznata kao posebna bolest. Kad bolesnici ugledaju tekuću vodu postaju nervozni i oči im počinju titrati. A kada pritom začuju još i žubor vode srce im počinje lupati, adrenalin im se penje u opasne visine, a mokraćni mjehur traži pražnjenje pod svaku cijenu. U tom trenutku zaražena osoba momentalno gubi pamet. Ne osjeća kišu, ne osjeća vrućinu ni hladnoću i zaboravi da je obećala svojoj ženi da će danas provesti slobodno vrijeme s obitelji. Zbog te bolesti pate i poslovne obaveze kao i posjeta punici. Osoba zaražena virusom prestaje realno razmišljati, a jedino što joj je na pameti kako najbrže skočiti u svoj smrdljivi neopren i doći do vode. Ništa ih ne može spriječiti u lamatanju veslom po omiljenim brzacima poznatim samo njima, jedanput glavom gore, a više puta prema dolje. Ako nekome ove posljedice bolesti izgledaju kao utapanje, vara se jer dr. K. A. Yak kaže da svakim zaveslajem bolesnik jača um, srce i dušu.
Nakon prestanka temperature
Kad se bolesnik iscrpi do kraja, virus i temperatura polagano opadaju. Onda su ljubazni, opčinjeni ljudi, puni nježnosti i obzirnosti prema svojim ženama i djeci, ali ipak pokazuju određene posljedice: u stanju su satima bulazniti o nekakvim rolama, kontratokovima, surfanju i stvarima koja su zdravom čovjeku nerazumljiva. Ta faza bolesti je pokazatelj da bolesniku ide nabolje, ali za okolinu koja ga okružuje je mukotrpnije nego sama bolest. Većina od njih ulazi u period tobožnjeg zdravlja, ali im se simptomi vraćaju čim ugledaju snimke i fotografije veslanja i uspjenjenih valova. Gledajući te snimke (voda s čamcem i veslačem, voda s čamcem bez veslača, voda s veslačem bez čamca, voda s crvenom ili žutom ili plavom kacigom...) sve počinje od početka. Poslije kratkog povratka virusa, dijagnoza glasi: "Zdrav k'o dren!". Dr. K. A. Yak dalje kaže, da tamo gdje se pojavi jedan bolesnik javlja se i epidemija (u tren oka desetorica zaraženih).
Terapija je moguća
Veslačka groznica se općenito tretira kao kronična bolest. U američkoj klinici "Mayo" tim doktora (dr. Hurrican, dr. Dagger, dr. Lettman s glavnim prof. dr. Prijonom) pronašli su za sada u svijetu jedinu poznatu metodu, zvanu "Miele - Metoda" a ona je dobila ime po najpoznatijem proizvođaču vešmašina u Europi. Terapija se sastoji od sljedećeg: čovjeka koji je obolio namame riječima: dođi, dođi, dođi (bez neoprenskog odijela, bez znanja eskimotiranja i u kajaku što manjeg volumena) i puste niz par Bukova (buk = brzak rijeke Dobre). Šok koji pri tome doživi, djeluje kao cijepljenje. U budućnosti, nakon ove terapije, kada pacijent ugleda vodu koja imalo teče srce mu se počne stezat, tijelo drhtat i na koljenima će moliti "ne, ne nikada više u vodu!". Kada je postignut taj efekt, bolesnik se smatra potpuno izliječenim i predaje se službi koja se brine da se ovisnik uklopi u normalno društvo.
Tragična sudbina
Kada je vijest o ovom novom virusu odjeknula svijetom i kada se situacija malo stišala bolesnici su od dr. K. A. Yaka očekivali nove i bezbolnije metode liječenja. Međutim kruži trač, da je i sam dr. K. A. Yak teško obolio od virusa i ljudi su ga vidjeli na najdivljim rijekama svijeta kako skače po valovima, izvodi piruete, vrišti od sreće i sanja kako bi bilo dobro da od virusa oboli cijeli svijet.
|
