Za bucke debeljuce
subota, 21.06.2008.
Zar već toliko??
|
Zar je već toliko vremena prošlo, a ja se svega sjećam. Nikako da bol prestane, da prestane misao da ga nikada neću vidjeti više, a niti ćut. Da se nikada neću posvađati s njim, da ga nikad neću moć zajebavat, a ni on mene. Da mi nikada neće više reći : "Debela pa di si ti?". Kolko god da sam se ljutila na njega, sad mi tolko to fali, fali mi misao da mog prijatelja više nema, da je već toliko prošlo, a ja stalno okrećem glavu za autom kakav je imao i gledam da li je to ON!! Moj prijatelj, kojeg sam malo mrzila, malo mi je bio drag, a onda jednu prokletu večer je otišao. Napustio nas je sve, svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju curu. I svi još i dan danas, kada ga spomenu, imaju takav osmjeh s tolikim grčom na licu. Pogotovo kad se sjetimo dragih uspomena, naših pijančevanja, naših izlazak, njega općenito. I sve je povezano s njim... našim dragim prijateljem... Zašto nam Bog stalno uzima one koje volimo, oni koji su nam dragi?? To mi pitanje prolazi kroz glavu od kada je otišao, od kada nam ga je Bog uzeo. Pa ima toliko starih koji su proživjeli svoj život, a on uzima mlade, koji nisu ni počeli živjeti. Često ga sanjam, sanjam dan kada sam dobila poziv, poziv za koji sam mislila da nikada neću dobiti. Sjećam se svega ko da je jučer bilo, ta bol, ta neopisiva i prokleta bol, bol koja ti srce izjeda iznutra, polako ali sigurno. Ta bol, koja nikada ne prestaje, makar je već prošlo vremena.. Koji osjećaj, probudi te telefonski poziv, objavi ti tu vjest. I kako reagirati na to, nego joj daj se ne zajebavaj... Daj koje gluposti pričaš.. Dižeš se iz kreveta, moleći da to nije istina, da se to ne događa, i dođeš na mjesto, gdje se u šoku i nevjerici okupilo cijelo društvo. A ono istina je. Smrskani auto još je na mjestu nesreće, novinari slikaju, policija stoji, a mi, neutješno, stojimo, plaćemo. Nadamo se da će nas doći obavjestiti da to nije istina, da su napravili grešku i da ipak nije on, da je posudio auto. A ta vijest nikako da dođe, nikako da nam kažu kako to nije naš prijatelj. Evo obitelji, s istim očekivanjima, da ima potvrde da to nije njihov sin, brat, unuk... Ali nema je, nikada neće doći ta vjest koja bi nam promjenila život, koja bi nam istjerala tu tugu, bol, žalovanje.. Pošto ta vijest nije došla, shvatili smo svi da je to to. Da ga nema više nikada, sjedimo u bircu i svi zbunjeno gledaju u vrata kada će uć. Kada će sa onim svojim smješkom, sretan kao malo dijete, doć i reć nešo, nasmijat nas... Ali ponajviše kad će nas usrećit da je još tu, s nama....Taj sprovod je bio toliko težak, toliko mučan, a nadasve bolan. Svima suze idu same od sebe, toliko ljudi, a toliko boli. Ni svećenik nije mogao normalno održiti propovjed. Pa kako bi mogao, kad u lijesu, u bijelom lijesu, leži tako mlada osoba. Osoba s kojom se toliko ljudi došlo oprostiti, poslati ga na posljednji počinak. Nema osobo koja nije barem jednu suzu ispustila, što je čudno, jer smo svi čestp plakali, nisam više znala od kuda nam svima tolko suza. Tijekom sprovoda su mi sve slike prošle kroz glavu, sve što se ikada desilo, ko slaid show. Samo su se vrtile, oni svi sretni trenuci..uh....A najteže mi je bilo razmišljati o tome, pa kako ga možemo tu ostaviti. U hladnoj i odvratnoj zemlji, u zmazanom, a on je bio takva picajzla, uvijek lijepo obućen. Pa kako, kako ga tu ostaviti, samog, bit će mu hladno, bit će na kiši, bit će zmazan, al još uvijek nisam shvaćala da on to neće osjetiti, da njega nije briga di je i kaj je.. Nejdem baš često na grob, nejde niko, osim obitelji i njegove cure, ali ne zato jer ne želimo ili ne stignemo, nego zato što ne možemo. Nemožemo biti na grobu tako dragog prijatelja i razmišljati o tome kako ga nema. Lakše je ne prihvatiti tu činjenicu da je poginuo. Žao mi je zbog mnogo ružnih riječi koje sam mu rekla, žao mi je što to nemogu ispraviti više, što mu ne mogu reći OPROSTI! Tako mi je žao što nije s nama, a istovremeno me toliko boli. Prošlo je već neko duže vrijeme od svega, al ta bol je još tu. Ta nas bol toliko guši, sve se promjenilo, više nije ništa isto. Jedino što smo naučili da nismo besmrtni, da je bilo tko mogo biti na njegovom mjestu, ali nije. Naučili smo možda nešto iz toga iskustva, iz tog prebolnog iskustva. A jedinu stvar koju sam naučila da su ljudi govna, prokleta govna. Nemaju poštovanja prema nikome, ni prema mrtvima a ni prema živima. Toliko vrijeđanja, toliko sranja sam čula od drugih,da su mi se svi zgadili. U tolikoj boli smo bili, a još smo morali i ljutnju osjećati. Da voljeli smo brzu vožnju, brze aute, voljeli smo se i glupirati, ali ko to ne voli... Još sad, danas, sutra i do kraja svog života ću osjećati bol i tugu, ljutnju što nas je napustio, ljutnju što nije pazio. Osjećati ću se u nekim trenucima isprazno. Često osjećam da mi fali nešto u životu, a fali mi ON!! Moj dragi prijatelj, pokoj mu duši, koji nas je napustio, tako iznenada. Ostavio je puno toga iza sebe nedovršenog. A meni je osim osjećaja boli, ostao i strah. Strah da će jednog dana sve uspomene izbljediti, da ću zaboraviti. Ne njega, već sretnih trenutaka naše mladosit. Oprostite što sam pisala ovo, al sanjala sam ga noćas opet, i opet se ta bol javila. Morala sam to podjeliti s nekim, ne želim opterečivati dečka s tim, ne želim mu opet tu skrivenu bol izvući na površinu. Svatko pokušava preboliti na vlasiti način, pa tko sam onda ja da odlučujem da li ću izvuć tu bol na površinu.. I samo molim one koji su mislili početi pametovati sam si je kriv i bla, bla,bla.. da se ni ne trude, jer će se taj komentar obrisati.. Znam da je kriv on, ali nema potrebe ga početi opet okrivljavati. Samo sam htjela se izjadati i nisam stavila post da slušam takva sranja, zapravo mi je svejedno jer će ko komentirati ili ne.. Ne treba mi podrška, nije mi to potrebno, treballo mi je samo ovo, da kažem, da napišem, da postoji negdje i to je sve.-- A ovo je pjesma za njega: TIŠINA ( Bajaga) Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap Ulazi u sobu Dal si ikad pitala tamne senke zidova Ujutro gde odu Oči su ti sklopljene usne su ti umorne Ne ljubi me njima Nisu čvorci pevali dok je iznad krovova Svirala tišina Hajde Bože budi drug pa okreni jedan krug Unazad planetu Noć je kratko trajala a nama je trebala Najduža na svijetu U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud Inje i prasina Nisu čvorci pevali dok je iznad krovova Svirala tišina. |
- 16:38 - Komentari (20) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.06.2008.
ANOREKSIJA
|
Nisam prava osoba koja može pričati o problemu anoreksije ili bulimije. Ipak nisam ni anoreksična a ni bulimična. Svoje osobno mišljenje neću ni izreć, jer bi se mnogo osoba ovdje uvrijedilo i mislim da bi me svi zamrzili.. Ne shvaćam mnoga razmišljanja mladih i zdravih cura, ne shvaćam (makar su mi pokušali objasniti), ali i dalje ne shvaćam niti ću shvatiti.. Htjela bih čuti muška razmišljanja, al sumnjam da nas oni čitaju, pa nikada neću saznati. Osobno mi nije lijepo ni predebelo a ni premršava, barem meni... No, o ovoj temi sam odlučila pisati prije pretilosti, jer sam shvatila po mnogim blogovima da je to veći problem od pretilosti.. Oprostite cure, al mislim da bi većina vas trebala promjeniti nickove, pošto večina vas nije debelo. No, krenimo mi polako... ANOREKSIJA Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode.Također je poremečaj u jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni|hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj. Ne želim pisati koje bolesti mogu nastati tijekom pojave anoreksije, mislim da je to svima jasno.. Ali ipak evo nekih simptoma.. Znatan gubitak na težini Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju Pretjerano držanje dijeta i vježbanje Iskrivljena slika o tijelu Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica Zatvor Suha, žućkasta koža Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose Prestanak menstruacije Potiskivanje spolne želje Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije Mislim da su se mnogi preoznali u ovom tekstu, i dragi moji jedino što vam preostaje je nekakvo liječenje.. Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe. A sada vam evo i nekakvih slika..         Eto ja sam ostala bez teksta..Nadam se da ste i vi.. Ovo je nešto što si nitko ne smije dopustiti..Bez brige ovaj post nije posvećen nikome. A od danas svečano obečajem da nikome više ko ne želi neću ostavljati svoje komove o načinu prehrane. Samo se nadam da shvaćate što si radite i do kud će vas vaše dijete dovesti. Shvatila sam da su neki ljudi bili u pravu što se tiče ostavljenih komova. Ne bi trebali pisati postove o pretjeranoj mršavosti a ni pretilosti. Svako se s svojim kilama treba nositi kako zna i umije i kako misli da je najbolje, al nikako ne smijemo biti proana i promia blog.Moramo shvatiti da nas možda i djeca čitaju, odnosno vi to trebate shvatiti da to možda ipak nije za net. A najviše sam razočarala sebe, jer nisam nikada od sebe očekivala da ću podržavati ljude koji imaju problem s bulimijom i anoreksijom. Mislim podržavati na način da im dajem podršku za svaku izgubljenu kilu, ako bilo koja od vas želi pomoć, pokušat ću joj pomoć i dat savjet... Ovo stvarno ne vodi nigdje i mogu reći da mi je žao zbog ovoga. Nikoga ne osuđujem jer nije na meni da osuđujem, ipak se radi o ozbiljnoj bolesti, bolesti koja je jako teška. Nadam se da shvaćate što pokušavam reći i da se nitko neće ljutiti. Naravno svako ima pravo na svoje mišljenje, i ja i vi. Samo mislim da se treba razmisliti o takvom načinu života.. I nakon ovog posta, koji će naljutiti večinu, molim vas, svi koji ste na "dijetama" pogledajte ovaj link i malo si razmislite o svojim prioritetima.. I slobodno me skinite s popisa leptirica, jer znam da ste ljuti svi, koji imate problema. Al ne želim pročitati negdje da je jedna od vas završila u bolnici i ne daj Bože umrla, ne želim imati nikoga na duši.. Bilo mi se zadovoljstvo družiti s vama, oni koji se neće na ljutiti, s vama mi se još uvijek zadovoljstvo družiti.. Hm...ovo mi je prvi put da sam napisala dva posta u jedan dan, al sam stvarno popizdila na neke blogove, bile one od leptirica ili ne... Pusa svima koji se nisu naljutili, a za one koji jesu, stvarno mi je žao....... e da, i evo vam linka... OBAVEZNO POGLEDATI |
- 19:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Pravilna prehrana=dijeta!
|
Što je zapravo pravilna prehrana?? A što je dijeta?? Kao što sam u naslovu napisla: PRAVILNA PREHRANA=DIJETA!!!! Nisam mogla vjerovati koliko ljudi zapravo nezna što je dijeta. Svi misle da je dijeta izgladnjivanje, mučenje organizma, prestanak unosa hrane. No, većina ih griješi. Veliki broj ljudi radi ogromne pogreške što se tiče prehrane. Svi misle da će ne unoseći hranu mršaviti, no to je ipak velika graška. A sada ću objasniti i zašto. Pravilna prehrana, kao prvo i osnovno, zadovoljava potrebu za dnevnim unosom i dovoljnom količinom prehrambenih i zaštitnih tvari koje su neophodne za održavanje fizioloških funkcija organizma i zdravlja. Hranom se osigurava unos tvari nužnih za izgradnju tkiva (bjelančevine, željezo i kalcij), energija za metabolizam i tjelesnu aktivnost (masti i ugljikohidrati) te nutrijenti potrebni za fiziološke funkcije organizma (vitamini i minerali). Pravilnim izborom hrane pridonosimo održavanju zdravlja te mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti pa je zato važan kvalitetan i raznovrstan odabir namirnica. Znamo, vjerojtano svi, ali ajmo ponoviti, koje vrste namirnica postoje: UGLJIKOHIDRATI- važan izvor energije i najmanje polovica svakodnevne energije koju dobivamo putem hrane treba biti porijeklom iz ugljikohidrata. BJELANČEVINE -neophodne za rast i obnavljanje tkiva, a imaju i još neke specifične funkcije MASTI-važan izvor energije, a omogućavaju i apsorpciju vitamina topljivih u mastima VITAMINI-Vitamini i minerali neophodni su za održavanje fizioloških funkcija organizma te održavanje strukture mnogih stanica i tkiva. Nedostatan unos vitamina i minerala smanjit će djelotvornost imunološkog sustava i uzrokovati niz prehrambenih deficita. Uravnotežena prehrana koja zadovoljava potrebe organizma preko hrane biljnog i životinjskog porijekla može spriječiti razvoj deficitarnih poremećaja. Napisala sam skračeno za što su nam potrebni. Samo da otprilike vidite što će se desiti ako neke namirnice ne unosimo u organizam. Ovako bi trebala izgledati piramide zdrave prehrane:   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!Nadam se da vidite, možda je malo lošija slika, no oprostit ćete mi  No, osim ako se pravilno ne hranimo, naš organizam će doživjeti mnoge poaljedice. Bilo da se izgladnjujemo ili da previše trpamu u sebe, treba naći neku zlatnu sredinu.. Pretilost ili premršavost nam donosi mnoge bolesti. Pretilost donosi bolesti kao što su dijabetes, kardiovaskularna bolest, rak... SMRT!!!i da ne nabrajam.. A posljedice izgladnjivanja su srčani napadi, osteoporaza, prekid rada važnijih organa..SMRT!!! Znači sve što je pretjerano uništava organizam i izaziva smrt. Znam da će mnogi reći da mogu sad umrijeti i da je svejedno, ali nije. Razmislite kako bi bilo da vam od anoreksije, bulimije, pretilosti umre najbolji prijatelj ili prijateljica?? Sigurno ne bi tako razmišljali. No, ne želim sada pisati ni o bulimiji, ni o anoreksiji, ni o pretilosti...to je jedna od sljedećih tema mog bloga. Sada govorimo o pravilnoj prehrani i dijeti.. Jedna od izjava doktorice koju mi je izjavila, kada sam zbog svoje debljine bila tamo, je ta da trebamo naučiti se jesti NI SITI,A NI GLADNI!! I znam kaj ste sada pomislili.. Isto što i ja.. kako jest nit sit nit gladan?? Zašto uopće jest ako nismo gladni?? Malo razmislimo o tome. Kada smo skroz gladni, znači kada nam želudac kruli, kada nam je već slabo, potrebna nam je veća količina hrane da nas zasiti. Automatski unosimo puno više kalorija nego da jedemo između sitosti i gladi.. Pokušala sam tako jest i moram vam reć da stvarno funkcionira. Prije nisam doručkovala, al sam se za ručak nametala, pa još malo za večeru i to se tako skuplja..I zato jedemo između... PRAVILNOM PREHRANOM DO ŽELJENE TEŽINE Umjereno mršavljenje pomaže i pridonosi osjećaju vitalnosti. U dijetama za mršavljenje ili održavanje vitke linije važno je prevariti glad uzimanjem većeg broja uravnoteženih obroka tijekom dana, uz dodatak namirnica bogatih vlaknima (biljnog podrijetla) za stvaranje osjećaja sitosti i reguliranje probave. Najveća je opasnost u svakoj dijeti unos šećera (rafinirani, bijeli šećer), i to najčešće pijenjem zaslađenih napitaka. Umjesto njih treba piti negaziranu vodu i nezaslađene biljne čajeve. Poznavanjem načela zdrave prehrane, praćenjem tjelesne težine i fizičkom aktivnošću svatko može odrediti režim zdrava mršavljenja koji mu najbolje odgovara. A savjesniji mogu potražiti i savjet nutricionista! Ako ste zdravi, dobro se osjećate, s ponekim kilogramom viška ili manjka, pretjerano se ne umarate i kakvoća uzimanja obroka je ujednačena, tada nemate razloga mijenjati način života i prehrane. Međutim, manje korekcije u prehrani, poneki kilogram manje i umjerena voćno-povrtna dijeta dobro će vam doći uoči ljeta i toplijih dana, jer je nakon zime čišćenje organizma od nakupljenih štetnih tvari uvijek korisno. Ako ste smanjili unos kalorija, a ne dobivate željene rezultate, nemojte smanjivati obrok na nerazumno nisku razinu, nego počnite s tjelesnom aktivnošću. Patite li od povremenih ili čestih zatvora (opstipacija), posebice u starijoj životnoj dobi, pomoći će vam voće i povrće, ili druge namirnice s mnogo vlakana. Isto tako, hrana bogata balastnim tvarima i prehrambenim vlaknima ublažit će smetnje i bolove kod hemeroida ili divertikula. Prehrana zasnovana na masnoj hrani i visokom unosu bjelančevina opterećuje organizam, kao i pretjerani unos soli koji povećava rizik od visokoga krvnog tlaka. Dakle, umjerena tjelovježba, prehrana bogata voćem i povrćem, cjelovitim žitaricama, a siromašna zasićenim masnoćama, odgovarajući unos tekućine te poneki pripravak za brže i učinkovitije mršavljenje koji će vam pomoći pri skidanju suvišnih kilograma teško se mogu nazvati žrtvom koju morate podnijeti kako biste u zrcalu vidjeli sebe u potpuno novom izdanju. No, kao što sam rekla većina ljudi se ne pridržava pravilne prehrane, koja isto znači kao i dijeta.. Svaki doktor će vam reći isto...Da je dijeta pravilna prehrana, a pravilna prehrana je dijeta. I zbog "dijete" koje si mi osmislimo, znači izgladnjujemo, dolazi do pojave zvane JO-JO efekt. Ako je gubitak kilograma tijekom dijete drastičan, organizam reagira tako da počinje štedljivije trošiti energiju, što usporava metabolizam i mršavljenje. Nakon povratka na uobičajene dnevne energetske potrebe povećava se udjel masnog tkiva na račun mišićne mase. Rezultat je začarani krug ili jo-jo efekt, jer se dobiva veća težina nego što se dijetom izgubila.Zvani JO-JO efekt.. Pa si svi vi sada razmislite kako želite mršavjeti.. Želite svojem organizmu priuštiti šokove izglednjivenjem. Želite li nakon svake dijete dobiti izgubljene kilograme + još nešto sitno gore, ili želite li zaista promjeniti svoj način prehrane i tako ne doživjeti ponovno vraćanje kilograma. Važna je volja i želja za promjenom prehrane. Nisam je ni ja skroz promjenila, ali jedem puno manje i s većom ravnotežom. Pokušavam i trudim se. jer znam da ću uspjeti, zdravim načinom. Što ću bliže doći IDEALNOJ kilaži, zdravim načinom, neće mi se stalno vračati kilogrami. No, svako ima svoj način ali ipak se zapitajte svi koji ste na dijeti.. DA LI JE PAMETNO TAKO JEST??? |
- 15:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.06.2008.
Promjena
|
Čitajući neke blogove shvatila sam da se moj blog u potpunosti promjenio, da više nije ono što sam htjela da bude.. Drago mi je da je čitaniji nego stari, al nije to još uvijek to... Cilj mog bloga je bio pomagati debelima kao što sam ja.. Davati im savjete kako se zdravo hraniti i kako zdravom prehranom smršaviti, te promjeniti svoje navike.. Sve cure koji čitaju moj blog su mi posebno drage, svaka na svoj način, hm..da... Al ovaj blog nije stvoren za moje tužaljke (iako su rijetke) ni za moje veselje, mislim smije i toga malo biti..Al želim ispuniti svoj osnovni cilj, i to je to.. Onaj ko želi čitati o zdravoj prehrani neka nastavi čitati, a onaj ko ne želi nemora.. ja ću čitati i dalje sve blogove leptirica, komat ću ih i davat podršku..no sve u svemu, samo da znate da želim pomoći onima kojima pomoć treba, a ne žaliti sebe ili se hvaliti.. |
- 20:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.06.2008.
Nogometno ludilo!!
|
Pa da malo promjenim temu, da nebudem jedna od tipiččnih cura koji stalno razmišljaju o hrani, dijetama, kilama, kalorijama.... A i mislim da naši Bilić boysi zaslužuju par slova na mom blogu... Hm, prije početka eura sam ko i svaka tipična cura mislila ćemu to odbrojavanje? Pa to je samo euro, a ko da naši nekaj mogu napraviti... Makar mi se gospon Bilić činio savršen za poziciju izbornika, ipak je to srebrna generacija 98, njega treniro Čiro, a on ove.. No, da se razumije odmah, ja i nogomet, ko krava i balet. Zaleđe?? Kaj je to? Prekršaj?? Kakav?? A što sad nisam poznavala pravila nogometa jer ga nisam pratila, pa ženso sam  I tako ludnica je upravo počela.... Hrvatska-Austrija, moji živci na granici pucanja, navijanje, deranje, mahanje zastavicama, lupanja klapaljkom i naravno da ne zaboravim majca crveno-bijele kockice... Hrvatska-Njemačka... jeeeeee, opet naša pobjeda.. pjevanje opet nije izostalo, u bircu atmosfera odlična, ipak smo pobjedili jedne od favorita...No, kakva bi ja to vatrena navijčica bila da nisam gledala tekmu Austrija-Poljska, pa nama je to bilo važno, da vidimo jer idemo dalje ili ne.. I kad je suđen jedanesterac Austriji, za mene tu večer nije bilo kraja sreći, a vjerujem da ni ostalim vatrenim navijačima Hrvatske.. Nije da baš jedva čekam Poljsku -Hrvatsku jer idemo dalje, ušli mi u četvrtfinale...ali di nam je kraj?? Nigdje, nema nam kraja jer smo mi zakon.... I ako budemo osmi, makar se nadam da nećemo bit, da idemo dalje, mi smo pobjednici.. Treba pobjediti jednu tako jaku državu, a i navijači.. Da njih ne spominjem, najjači smo, najglasniji i najbolji navijači što je svijet vidio... Svi nas hvale, i treba ih hvaliti.. Mislim da rijetko ko može slušat i gledat naše navijače a da ostane ravnodušan, da mu trnci ne prolaze kroz tijelo, da mu koja suza od sreće ne krene..A da tek ne spominjem da su se i BBB-ovci i torcidaši ujedinili, da je cijela naša Hrvatska zajedno, pa zar to nije prekrasno?? Zar nije lijep osjećaj kada znaš da su svi ujedinjeni i da su svi s istim ciljem tu, ciljem POBJEDE HRVATSKE!!! I zato svaka čast svima, od igrača, do navijača, stručnom stožeru, a Biliću posebno, ipak je pokazao i dokazao cijelom svijetu da se tradicija nastavlja, možda nećemo biti prvi ili drugi, možda završim 8-mi, al svaka mu čast što nam je pružio ovaj osjećaj.. Osjećaj ponosa, osjećaj sreće kojeg svi sada osjećamo, svi koji sada jedva čekamo Bilić boyse da pokažu tko smo, što smo i kako znamo igarti.. I oni su za mene pobjednici na kojem god mjestu da završe.. A sada samo kraj ovog posta, stavit ću tekst meni jednu od najdražih pjesama.. I da, sada znam sve o zaleđu, prekršajima i svemu što se radi u nogometu..hihihi..ipka mi se sviđa, al samo repka.... SAMO JE JEDNO!!! SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO DA PUSTIM SUZU S OKA JER TEBE VOLIM JA ŽIVOT MI DALA BAŠ KO DA JE ZNALA DA NIKAD NEĆE NESTAT S MOJIH USANA (HRVATSKA!!) S PONOSM NARODU SVOM LJUBI GRBA NA DRESU TOM NA JADRANU I SAVI, NA DUNAVU I DRAVI NEK SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ SVI SKUPA NEK VIDE DA NAS IMA RUKE NA SRCE KADA KRENE HIMNA I ONDA SE PJEVA U ISTOM TRENU SOK NAŠI LETE PO TERENU IMAMO SRECE PONOS I INAT PODRŠKU UVIJEK PUNIH TRIBINA IZ ZAGREBA GLEDAM NAJLJEPŠU SLIKU: SLAVONIJU, ISTRU, DALMACIJU, LIKU! KAD SE IGRA NEK NAS ZAUSTAVE CRVEN, BIJELI, PLAVI, BOJE ZASTAVE NEKA CIJELI SVIJET ČUJE NAŠU PJESMU I VIDE SAV TAJ SJAJ NA DRESU. OVDJE KOD NAS JE PONOS REPKA ŽELJNO SE ČEKA SVAKA TEKMA NEK SE ORI PJESMA NEK ZVONO ZVONI ZANO DA BIT ĆEMO ŠAMPIONI! SVI JEDNI UZ DRUGE KADA SE IGRA NEMA TUGE SAD SMO U RODU I PJEVAMO ODU ZA SVOJE LJUDE JER OPET TRADICIJA SE NASTAVLJA S RUKAMA U ZRAKU HRVATSKU POZDRAVLJAM BILI ZADNJI ILI PRVI SAMO NEKA NAŠ GLAS GRMI!!! JOŠ JEDNOM AL OVAJ PUTA JAČE CIJELI SVIJET ZNA NAŠE NAVIJAČE CIJELI SVIJET SAD GLEDA I PRATI DA VIDI KAKO IGRAJU HRVATI. A SVE ZBOG VATRENOG SRCA KOJE ISPOD SVETOG DRESA KUCA NEK SVI ČUJU KAKO SLAVIMO AJMO CIJELI STADION! SJEVER, ISTOK ZAPAD, SVI SE BUDE AKO BOLI STISNI ZUBE NEKA SE LJUTE ONI ŠTO GUBE TU DANAS SVIRAJU NAŠE TRUBE. I ZATO SE POMAKNI ZRAK DUBOKO UDAHNI PA DIGNI RUKE I NAPUNI ČAŠU OVDJE SE IGRA ZA LIJEPU NAŠU. EJ.. KO KAŽE DA SMO PALI TAJ, MORA DA SE ŠAČI I NAJVEĆU SU MALI KAD VIJORI CRVEN, BIJELI, PLAVI. DOMOVINI ZAHVALI I POKAŽI LJUBAV NEMA NIKOG DA SE PRAVI GRBAV ULICE SU ŽIVE PJEVA SE SA TVRĐAVE, TRGA I SA RIVE!! Connect feat Zaprešić boys Nadam se da se i vama sviđa..pusa |
- 11:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 13.06.2008.
...niš posebno....
|
Hmmm... moja kilaža je sada 63kg i napredujem... I moj cilj je 57kg, da 57...Ne težim nečemu previše, ne želim biti premršava, samo želim imati normalnu tjelesnu kilažu.. Moram priznati da me je jedna cura jako razljutila..nije niko od vas leptirica, nego jedna djevojčica koja me tražila da joj dam kalorijske vrijednosti..I nisam joj htjela dat.. Mala ima 13god, visoka je 155 i ima 47 kg..mislim halooooooo!?!?!?!? mislim još je dijete, nije se ni razvila ni ništa, i ona bi na dijetu.. a ja ko ja, nemogu držati jezik za zubima i sve sam joj rekla, nadam se da se nije naljutila, al jednostavno nisam htjela dat joj to..mislim nije da se želim petljati u nečiji život al ovo je bilo strašno..mislila sam vam staviti mail njezin, ali ipak ne bi bilo fer prema njoj..no svejedno nema veze.. U glavno, samo da vam se javim, da znate da sam živa i zdrava, i da kile i dolje, malo po malo al idu.. I žao mi je kaj vas ne čitam više tolko i ne komam al imam posla preko glave, ni blog svoj ne stignem pisati.... Pusa svima... I jedno veliko bravoooooo našim nogometašima.. |
- 18:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 06.06.2008.
Želim, želim, želim....
|
što sve želim? Koji su moji snovi? Ciljevi? Haha, nije Nova godina, nego sam shvatila da zapravo ne znam što želim i što ću napraviti sa svojim životom. Ma, prvo vam trebam objasniti kako je sve počelo. Bila ja neku večer na kavi s društvom i odjednom mi pozlilo, počelo mi se vrtiti, oko mene ljudi pričaju a ja nikog ne čujem, čujem samo žamor, mislila sam da ću past u nesvjest, odem doma. Mislim možda sam se već iscrpila od posla, umor me savladao, sve će biti dobro ako se otuširam i legnem na spavanje. No, moje razmišljanje bilo krivo, postajalo mi je sve gore, no ja ipak tonem u san, osjećam kako sve pliće dišem i što više padam u san (a zapravo sam budna) polako moje disanje prestaje, prestanem disati dok tijelo to ne shvati pa onda jedan dubok udah. Razbudim se i odjednom nekakav pritisak u glavi, bol u prsima, srce lupa kao da će se raspuknut, ne osjećam ruke. Dižem se, strah me, bojim se, jedva dođem do mamine sobe, bol u prsima sve jača, srce nikako da se smiri. Mama mi mjeri tlak, a meni otkucaji 150, tlak normalan, ali i dalje bole prsa, bole,bole,bole.... Zovemo hitnu, doktori vele da popijem kamilicu, mama kuha čaj, daje mi tabletu za spavanje i tera me u krevet.. I tako ja u krevetu, sigurna da ako zaspim da je to, to, moj kraj, da umirem. Hrvamse, broim se protiv tablete, ne želim zaspat. Ubijaju me misli u pojam što nisam sve napravila, nisam se ni s dečkom oprostila, nisam postigla još ništa, pa sad ću tek 21, ne , ne želim umrijeti.. Kao što vidite nisam umrla pošto vam pišem postove, komam vas i tak, možda malo rijeđe, al puno je posla... željela bih sve postove, sve blogove pročitat, al jednostavno ne stignem, al još malo godišnji pa ću stić :) I shvatila sam, tako sućena sa "smrću", da želim živjeti, da sam mlada i da to ne zaslužujem, nisam sve ciljeve ostvarila, ali opet koje to ciljeve?? Koji su to moji ciljevi u životu?? Znam da mi je mršavljenje jedan od važnijih ciljeva u životu, ali zar mi je to jedini?? Zašto bi mi jedini cilj bio smršaviti i malo zategnuti tijelo?? Pa zar je sve u izgledu?? Normalno da nije, mislim si, a opet čitam vas i svatim da možda ipak je, pa zar bi bilo toliko blogova o dijetama i mršavljenju da nije sve u izgledu?? Razmišljam ja dalje, što sad?? Koji mi je još cilj?? Radim, imam dečka, imam auto, imam obitelj imam sve što mi je potrebno u životu. i ja dalje neznam koji su moji ciljevi, znam da mi je jedan od ciljeva ponovno upisati fakultet i završiti ga ovog puta.. Al opet me muči, stalno si zadajme neke ciljeve, nešto, ali svaki put zbog moje ljenosti to prekršim, zaboravim napraviti, neda mi se.. Dovoljno to govori što sam toliko puta rekla da počinjem vježbati i sad sam opet prestala...Zapravo muči me to što imam toliko anbicija u životu, ali moja me lijenost sprečava u svemu tome, sprečava me da ispunim svoje cilj, a kako se riješiti lijenosti neznam. No možda ipak dođem do odgovora pa vam javim.. neznam... pusa leptiricama |
- 16:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.06.2008.
ODGOVOR NA KOMENTAR NEPOZNATE OSOBE
|
Sad slušaj.. Mene nemoj svrstavat u cure koje se izgladnjuju, jer da si se uopće potrudila/potrudio pročitati sve moje posteve bi možda shvatila/o da cijelo vrijeme pokušavam motivirati ostale da budu na zdravoj dijeti, da prestaju s izgladnjivanjem, neke su se predomislile neke nisu. To je njihov život, same odlučuju, nemogu biti natjeranje na stvari koje one ne žele, bar ih ja ne mogu natjerat, ni ne želim, kao što ne želim ni da se mene tjera na neke stvari. A i mislim da smo mi svi odrasli i da možemo odlučivati o svome životu, možda nam je presubjektivan način razmišljanja malo poremetio razum, al bar smo svjesni rizika kojeg donosi dijeta i mršavljenje. I zbog još dosta ne navedenih razloga mislim da TI nisi ta osoba koja bi trebala dijeliti drugima savjete. Posebice na onaj bezobrazan način, citiram, : "BOLJE VI PSIHIJATRU MALO NA RAZGOVOR". Mislim da su to neke stvari koje se tebe ne tiču i s kojima ti nemaš veze, ovakvim komentarima nećeš postići ništa osim prezir drugih koji će ga pročitati. Inače pokušaš ljudima pomoć na lijep način, ako ti je u cilju pomaganje, a ne ovako. A i nije ti baš neka fora ostaviti komentar kao anonimac jer je baš podmuklo i šupćinski. Ovdje su ljudi s problemom pretilosti, treba im tuđa podrška, možda malo kritiziranja, ali na blaži način. Ne treba im netko ko će im soliti pamet, a ne usudi se ni pokazati tko je i što je. Nekim ljudima sam rekla što mislim o njihovom načinu prehrane i tog se još držim, pošto sam imala 80kg i malo sporijim putem sam smršavila, al to sam im rekla u cilju da im pomognem, jer mi je stalo do njih i njihovih problema s pretilošću, pošto sam i ja kao i one, debela i pretila (sada malo manje). Mi si tu pomažemo dajemo si potporu, makar ne smršavili u 2 tjedna niti 1kilu, al smo tu jedni za druge, a ako je tebi problem dati potporu onda ni nemoj ostavljati komentare na mom blogu. A to što si mene optužio/la da se izgladnjujem vidi se da nemaš pojma o čem pričaš, a njima neću prenjeti takvu poruku jer su to pametne osobe, možda ne shvaćaju što si rade, ali želja za mršavljenjem je puno jača od svega. A to ti očito neznaš jer si mršavica, mršavac. |
- 15:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.06.2008.
box
|
Evo stavila sam u box sadašnju i prijašnju težinu, visinu i sadašnje i prijašnje mjere. One u zagradi su prijašnje.. |
- 11:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Veljača 2009 (1) Kolovoz 2008 (5) Srpanj 2008 (4) Lipanj 2008 (9) Svibanj 2008 (13) Travanj 2008 (2) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Dođite pa vidite sami Moj mail suncheko0@net.hr Težina 12.03.2008- 80kg Težina 01.06.2008- 65kg Visina: 162cm Opseg: -grudi- 93cm ( 110cm) -struk- 87cm (93cm) -bokovi- 96cm ( 101cm) -noge- 61cm (88cm) CILJ: 57kg |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||