četvrtak, 13.09.2007.
..cudno kako nam je malo potrebno da budemo sretni,a jos cudnije kako nam bas to malo fali....
Prijatelj je onaj koji će ti reći otvoreno ono što misli iako zna da će te povrijediti, jer koji puta istina boli u prvom trenutku, ali kada prođe neko vrijeme više boli laž iz obzira. Kada se ne slažemo s nečim što naš prijatelj ili prijateljica učini, treba to reći, ali ne zato da bi on ili ona promijenili to što vam se ne sviđa, već zato što vi mislite da to nije u redu. Ako prijatelj ne posluša, odnosno ako vaša kritika nije naišla na plodno tlo, ne treba odmah okretati leđa s opaskom - baš me briga, što radi - sebi radi, već treba podržati prijatelja u nastojanju da učini ono što smatra da je ispravno. Vaše mišljenje je ipak samo vaše mišljenje, a prava pomoć prijatelju je savjet u svakom slučaju, ali i pružena ruka bez obzira na to slažete li se s tim. Pravi prijatelj će reči - mislim da nije u redu to što činiš, postoje drugi načini, ali ti si taj ili ta koja odlučuje i ja ću te podržati bez obzira na tvoju odluku. Takav pristup prijatelju ostavlja njemu ili njoj mogućnost izbora
ovo sam skinula s jednog bloga...
Kakvo je to pravo, istinsko prijateljstvo?
Super je imati osobu kojoj se može reći baš sve... Od najdraže odjeće preko simpatije pa sve do dubokoumnih tema i razmišljanja... Super je kada znate da vas ta osoba neće ismijati, već poslušati i ako je potrebno, savjetovati... S tom osobom nije teško tugovati ni plakati... U tom odnosu nema zavisti ni ljubomore, oni pokušavaju doprinijeti sreći drugoga...
Prijateljstvo ne znači nužno slaganje u svemu... Ne podrazumijeva identičnost dviju osoba... Važno je da se ta različitost poštuje i prihvaća... Važna je i obostranost prijateljstva... Ne može se od nekog tražiti sve, a ne davati ništa...
Budimo sretni što postoje prijatelji... Cijenimo ih i čuvajmo... Što bi život bio bez njih?!
uz tebe sam ma sta bilo.... jako jako te volim,i znaj nisi ti kriva....
pussa
