2 love somehow

Sam sretna?

Često zabrijem da je sve loše, a zapravo je savršeno. Sve mi ide za rukom i čak i kada treba biti loše uvijek znam da će sve sretno završiti. I uvijek i bude sve kao naručeno, bez većih iznimaka. Mislim koje je moje stanje? Često poludim i onda je tu Dora koja je luda samnom. Takva je i Eva. One su moje dvije ljubavi, i ovom prilikom ih ljubim. Baš osjećam neku posebnu ljubav prema njima...Idemo dalje:nikad nemam većih nesreća i razočaranja u ljubavi. Nekad volim gledati dečke kako gube glas kad pričamo. I baš se lijepo nasmijem...Ne vučem ih za nos-dragi su mi,ali moje srce pripada nakom...Valjda...Mislim trebala bi voljet jednog koji mene valjda voli,ali ja valjda volim jednog dečka koji je daleko,nazovimo ga X i ako sam ja Y savršeno si pašemo. Ali on nije tu. Daleko je i u blizini atraktivnih cura s cigarom u ustima koje se nude na svakom koraku. Kada me ljudi vide očekuju da sam takva, ali ne mogu... Sasvim sam drukčija od svoj izgleda koji mi često stvara komplekse.Zašto su lijepe cure glupe? Jer je netko tako rekao... Zato me niko ne shvaća ozbiljno kad nešto želim reć. Možda neznam izrazit,pokazat ili napisat kako se osjećam jer ne očekujem da će nekog zanimat. Uvijek sam sama rješavala svoje mini-probleme i onda sam shvatila da me moji prijatelji uopće ne poznaju. Ja sam uvijek dobivala što sam htjela, a kako se neko mogao žaliti kada ja ništa ne radim s namjerom da nekom bude gore. Kad sam došla na ljetovanje u drugi grad mogla sam samo doći na more,a da mi navečer dođe bar 5 porukica: Vidio sam te na moru,možemo izać?, Dobio sam tvoj broj pa sam pomislio da mogu nešto poduzet...blablabla. Baš sam se zasitila tih fuckin ispraksiranih porukičičica. Kao da onaj netko misli da te voli nakon 2 dana? To su sve nepotrebna preseravanja koja sam i ja nekad koristila. Ti si mi sve, moja dušice,sve zvijezde se ne mogu mijeriti s tobom,ti si sjaj u mojim očima... Ma zašto da serem ovako mlada,šta to ne rade starci,profesori i političari? Uglavnom sve se zna šta ja volim, šta tražim,čak kruže i tračevi tako da bi pola grada da se predstavim shvatilo da je zapravo čulo o meni!!! Sve ide nekim redoslijedom,sve ima smisla. Valjda bi trebala voljeti dečka koji mi je susjed iako mi srce udara za X-a. Gdje je on sad? A baš je drag i baš smo si savršeni...Sam sretna? Možda bi bila da radim šta mi kažu. Ali ja sve nakupljam u sebe i moram to pustiti vani jednom. Možda mi se nebi imalo šta skupljati da sam robot bez svojih stavova. Možda bi trebala postati missica sa smileom od uha do uha:Jeeej,baš sam happy pojebali su me u mozak i sad sam najljepša,najpametnija i želim mir u svijetu. Kakav svijet kad ne poznam ni samu sebe... 8.a-VOLIM TE.